REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4618/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Pocrnić i Spiz, u Zagrebu protiv 1. tuženika Vodoinstalacija d.o.o., OIB: 57403791680 Zadar, Ulica Antuna Barca 3a, kojeg zastupa punomoćnica Ana Smoljan Zanik, odvjetnica u Zadru i 2. tuženika RM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kotlar, Vidov i partneri, u Zadru, radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima tužitelja i 2. tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-134/2025-2 od 4. srpnja 2025., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-260/2020- 36 od 3. ožujka 2025., u sjednici održanoj 29. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na istaknutu povredu prava zajamčenu Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

III. Prijedlog 2. tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

IV. Prijedlog 2. tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na istaknutu povredu prava zajamčenu Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj i 2. tuženik su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-134/2025-2 od 4. srpnja 2025., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-260/2020-36 od 3. ožujka 2025.

2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pravna pitanja:

„1. Da li se revizijska odluka kojom je na drugačiji način odlučeno o kriterijima odgovornosti između istih stranaka i istog štetnog događaja predstavlja novu činjenicu i novi dokaz na temelju kojeg je za tužitelja u razdvojenom spisu mogla biti donesena povoljnija odluka i je li ona predstavlja pravni temelj za ponavljanje postupka iz čl.421.st.1.t.10.ZPP u vezi s čl.428. st.4. ZPP?

2. Da li revizijska odluka između istih stranaka i iz istog štetnog događaja radi naknade štete kojom se drugačije određuje princip odgovornosti za štetu predstavlja novu činjenicu i novi dokaz?

3. Je li pravno održiva situacija u kojoj iz istog štetnog događaja između istih stranaka postoje istovremeno dvije različite odluke -jedna pravomoćna po kojoj izvođač na gradilištu odgovara po principu krivnje i druga po kojoj isti izvođač odgovara po principu objektivne odgovornosti za štetu?

4. Je li povrijeđeno ustavno pravo na pravično i pošteno suđenje kad je tužitelju u istoj šteti protiv istog tuženika odlučeno na dva potpuno oprečna načina?“

3. Drugotuženik je odgovorio na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

4. Polazeći od odredbe članka 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 ,114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Postavljenim pitanjima tužitelj problematizira postojanje revizijske odluke (ukidne) kojom je na drugačiji način odlučeno o kriterijima odgovornosti između istih stranaka i istog štetnog događaja u smislu postojanja razloga za ponavljanje postupka u konkretnom predmetu u skladu s odredbama članka 421. st. 1. toč.10. ZPP-a. Dakle, odredba članka 421. stavka 1. točka 10. ZPP-a propisuje da se postupak kojim je odlukom suda pravomoćno završen može na prijedlog stranke ponoviti, ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Nižestupanjski sudovi su dali ocjenu da navedena okolnost (postojanja oduke Rev-2463/2019-2 od 29. kolovoza 2023.) ne predstavlja razlog za ponavljanje postupka, jer se ne radi o novoj činjenici niti novom dokazu u smislu odredbe članka 421. stavka 1. točke 10. ZPP-a, budući se radi o izražavanju različitih pravnih shvaćanja u vezi s primjenom materijalnog prava, što ne predstavlja razlog za ponavljanje postupka. Pri tome se tužitelj niti ne poziva na odgovarajuće razloge važnosti koji bi upućivali na postojanje različite prakse revizijskog suda u odnosu na razloge zbog kojih se traži ponavljanje postupka, odnosno da je revizijski sud u istoj ili sličnoj situaciji u kojoj se tražilo ponavljanje postupka, odlučio drugačije.

6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci rješenja.

7. Predlagatelj u četvrtom pitanju sadržajno ukazuje na povredu prava na pravično i pošteno suđenje. Međutim, iz ranije navedenih razloga predlagatelj nije učinio vjerojatnim da bi postojale osobito teške povrede odredaba postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojih bi mu bilo povrijeđeno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 - dalje: Ustava RH ) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: Konvencije) na koje se poziva u prijedlogu.

8. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu članka 385.a stavka 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP-a te je odlučeno kao u izreci pod točkom II. rješenja.

U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije 2. tuženika:

9. Drugotuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pravna pitanja:

„1. Da li se revizijska odluka kojom je na drugačiji način odlučeno o kriterijima odgovornosti između istih stranaka i istog štetnog događaja predstavlja novu činjenicu i novi dokaz na temelju kojeg je za (drugo) tuženika u razdvojenom spisu mogla biti donesena povoljnija odluka i predstavlja li ona pravni temelj za ponavljanje postupka iz čl.421. st.1. t.10. ZPP-a u vezi s čl.428 st.4. ZPP-a?

2. Da li revizijska odluka između istih stranaka i iz istog štetnog događaja radi naknade štete kojom se drugačije određuje princip odgovornosti za štetu predstavlja novu činjenicu i novi dokaz?“

10. Prvotuženik je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije drugotuženika.

11. Postavljenim pitanjima drugotuženik problematizira jesu li ispunjene pretpostavke iz članka 421. stavka 1. točke 10. ZPP-a zbog kojih bi trebalo dopustiti ponavljanje postupka, o čemu su nižestupanjski sudovi dali svoju ocjenu obzirom se radi o revizijskog odluci Rev-2463/2019-2 od 29. kolovoza 2023. (ukidnoj) u kojoj je navedeno da nižestupanjske presude ne sadrže dostatne i razumne razloge zbog kojih bi sa potrebnom uvjerljivošću proizlazilo da je tuženik dokazao okolnosti koje bi ga ekskulpirale odgovornosti za štetni događaj.

12. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije u odnosu na prijedlog drugotuženika, to je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci rješenja (pod točkom III).

13. Naime, drugotuženik je naveo da su mu povrijeđena prava iz članka 29. stavka 1. Ustava RH i članka 6.1. Konvencije. U svojim rješenjima nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode drugotuženika, a rješenja nižestupanjskih sudova su dostatno obrazložena. Stoga se donesena rješenja ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Zbog navedenog, ništa ne upućuje na zaključak da su učinjene povrede prava na koja se 2. tuženik poziva u prijedlogu.

14. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu članka 385.a stavka 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP-a te je odlučeno kao u izreci pod točkom IV. rješenja.

Zagreb, 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek