REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4681/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vanja Peh, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Eos Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB 76674680107, kojeg zastupa punomoćnica Tea Švaljek Krešić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-277/2025-2 od 15. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5465/2022-49 od 14. siječnja 2025., u sjednici održanoj 29. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da joj reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su joj, prema njenu mišljenju, povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena člancima 18. i 29. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 dalje: Ustav) i člancima 6. i 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: Konvencija).
2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan, a djelomično nedopušten.
4.1. Tužiteljica je u prijedlogu naznačila jedanaest pitanja.
4.2. Pitanja kojima tužiteljica problematizira učinak sklopljene predstečajne nagodbe nad dužnikom na tražbinu protiv nje kao solidarnoga jamca platca na temelju zadužnice izdane vjerovniku za tražbinu za ispunjenje koje se obvezala kao jamac, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i jednakosti svih u njegovoj primjeni. Naime, neosnovano tužiteljica tvrdi da sudska praksa na koju se poziva (odluka ovoga suda Rev 656/2023-2) odstupa od pravnoga shvaćanja zauzetoga u predmetnoj drugostupanjskoj presudi. Shvaćanje o opstanku obveze tužiteljice kao solidarnoga jamca prema tuženiku kao vjerovniku i nakon što je u odnosu na dužnika toga vjerovnika sklopljena predstečajna nagodba zasnovano je na odredbi članka 66. stavka 14. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine br. 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13) koja glasi: „Predstečajna nagodba nema učinak na tražbine vjerovnika prema solidarnim dužnicima i jamcima platcima koji pored dužnika iz predstečajne nagodbe stoje u obvezi prema tom vjerovniku.“, dok iz odluke ovoga suda Rev 656/2023-2 ne proizlazi da se odlučivalo o obvezi solidarnoga jamca, te je ona utemeljena na članku 81. stavcima 4. i 5. toga Zakona.
4.3. Iz onoga što je tužiteljica uz prijedlog dostavila ne proizlazi da je radi potpunoga utvrđenja činjeničnog stanja bilo potrebno izvesti dokaz vještačenjem, da je na bilo koji način povrijeđeno pravilo o teretu dokazivanja, da je bilo potrebno primijeniti pravilo o ediciji isprava iz članka 233. ZPP zbog toga što je bilo potrebno izvesti dokaz uvidom u ispravu koja se nalazi kod tuženika, a nije jasno ni zašto odnosno na temelju kojega materijalnoga prava predmetna tražbina ne bi mogla biti predmetom ugovora o cesiji. Zato ostala naznačena pitanja nisu važna za odluku u sporu, pa tako nisu pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP.
4.4. Zato je, što se naznačenih pitanja tiče, na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.
5.1. Iz dostavljenoga dijela spisa ne proizlazi da su povrijeđene postupovnopravne zakonske odredbe na koje se tužiteljica poziva, kao ni da je materijalno pravo s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno, kako to tvrdi tužiteljica u prijedlogu. Nižestupanjske su presude jasno i neproturječno obrazložene te se ni po čemu ne mogu smatrati arbitrarnima s obzirom na predmet raspravljanja i ocjenjivanja i u prvostupanjskom i u žalbenom stadiju postupka, kako ga je, onim što je uz prijedlog dostavila, prezentirala sama tužiteljica. Iz onoga što je dostavljeno proizlazi da je tužiteljici omogućeno da u postupku raspravlja, odnosno da iznosi svoje tvrdnje i dokazuje činjenice na koje se pozvala, te da se očituje na tuženikove tvrdnje, kao i da je drugostupanjski sud odgovorio na sve odlučne žalbene navode. Tako tužiteljica ničim nije učinila vjerojatnima tvrdnje da su joj povrijeđena ustavna i konvencijska prava kako se to u prijedlogu poziva.
5.2. Zato je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 29. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
