REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4688/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja GK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tužitelja JK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 3. tužitelja ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 4. tužitelja CK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tužiteljice HK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koje sve zastupaju punomoćnici-odvjetnici iz Odvjetničkog društva Jeličić & Partneri, u Splitu protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 Ministarstva financija koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi donošenja presude koja nadomješta ugovor o kupoprodaji stana, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3414/2024-2 od 23. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-232/2024 od 10. svibnja 2024., u sjednici održanoj 29. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog 1.-5. tužitelja za dopuštenje revizije se u odnosu na postavljena pravna pitanja odbija.
II. Prijedlog 1.-5. tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na istaknutu povredu prava zajamčenu Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3414/2024-2 od 23. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-232/2024 od 10. svibnja 2024.
2. Tužitelji u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljaju slijedeća pravna pitanja:
„a) Imaju li pravni slijednici osobe koja je stekla pravni položaj nositelja stanarskog prava i koja je pravovremena podnijela zahtjev za otkup stana, a zatim i tužbu za donošenje presude kojom se nadomješta ugovor o kupoprodaji stana i koja je preminula tijekom tog parničnog postupka aktivnu legitimaciju za preuzimanje i vođenje tog postupka u situaciji kada:
- su rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu poslovni broj O- 797/2019 od 11. veljače 2020., tužitelji, kao nasljednici pok. BK, naslijedili prava iz parničnog postupka (koji se ranije vodio pod poslovnim brojem Pst- 971/2013) u vezi stana br.3. u zgradi [adresa] u [adresa];
- je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj 10 Gž-224/2021 od 7. rujna 2021. utvrđeno da je pravni prednik tužitelja, sada pokojni BK, u ovome predmetu ponio tužbu radi donošenja presude kojom se nadomješta ugovor o otkupu stana, što predstavlja imovinsko pravo koje je nasljedivo?
Uvažavajući prethodno navedeno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu poslovni broj O-797/2019 od 11. veljače 2020.g. i rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici broj 10 Gž-224/2021 od 7. rujna 2021., može li osoba koja nije stekla status nositelja stanarskog prava niti status člana obiteljskog domaćinstva stanara u parničnom postupku, kao pravni slijednik nositelja stanarskog prava, steći pravo na otkup stana, odnosno steći pravo vlasništva stana, u situaciji kada je njezin pravni prednik stekao pravni položaj nositelja stanarskog prava i koji je pravovremeno pokrenuo postupak za otkup stana i koji bi u postupku ostvario pravo na sklapanje ugovora o kupoprodaji stana da je postupak povodom njegovog zahtjeva okončan za vrijeme njegova života?
Je li pokretanjem parničnog postupka zbog prava na otkup stana, odnosno podnošenjem zahtjeva za radi donošenja presude kojim se nadomješta ugovor o kupoprodaji stana, od strane pok. BK konzumirano pravo na otkup stana koje se prenosi na njegove nasljednike u trenutku njegove smrti? b) Je li rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici broj 10 Gž-224/2021 od 7. rujna 2021. kojim je utvrđeno da se u ovom predmetu radi o imovinskom pravu koje je nasljedivo, odnosno kojim je tužiteljima priznata aktivna legitimacija u ovom predmetu obvezujuće za prvostupanjski i drugostupanjski sudu u ovom predmetu? Predstavljaju li rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici broj 10 Gž-224/2021 od 7. rujna 2021. kojim je taj sud utvrdio da je sada pokojni BK, prednik tužitelja, u ovome predmetu podnio tužbu radi donošenja presude kojom se nadomješta ugovor o otkupu stana, što predstavlja imovinsko pravo koje je nasljedivo, odluku suda o prethodnom pitanju iz čl.12. st.2. Zakona o parničnom postupku koja ima pravni učinak u parnici u kojoj je to pitanje riješeno?
Je li rješenjem kojim je utvrđeno:
- da tužba radi donošenja presude kojom se nadomješta ugovor o otkupu stana predstavlja imovinsko pravo koje je nasljedivo i
- da su tužitelji rješenjem o nasljeđivanju broj O-797/2019 od 11. veljače 2020.g., naslijedili upravo prava iz predmetnog parničnog postupka
tužiteljima priznata aktivna legitimacija i pravo na preuzimanje i vođenje postupka kojim se nadomješta ugovor o otkupu stana?
Je li drugostupanjski sud kada je potvrdio prvostupanjsku presudu, zauzimajući potpuno suprotan stav od onog koji je iznesen u rješenju Županijskog suda u Velikoj Gorici broj 10 Gž-224/2021 od 7. rujna 2021. postupio protivno obvezujućoj odluci drugostupanjskog suda u ovom predmetu kojom je odlučeno o prethodnom pitanju i aktivnoj legitimaciji tužitelja te na taj način počinio apsolutno bitnu povredu odredaba postupka iz čl.354.st.2.toč.11. Zakona o parničnom postupku?
c) Je li odbijanjem tužbenog zahtjeva za donošenje presude kojom se nadomješta ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo povrijeđeno načelo legitimnog očekivanja stranaka u situaciji kada je njihov pravni prednik kao nositelj stanarskog prava ostvario pravo na kupnju stana, ali je preminuo prije nego što je došlo do sklapanja ugovora o kupoprodaji stana, a koju činjenicu je potvrdio sud u obrazloženju iste presude kojom odbija tužbeni zahtjev?
Je li zbog činjenice da je sud drugog stupnja zaključio da se u ovom predmetu ne radi o imovinskom pravu koje je nasljedivo, i pritom u cijelosti zanemario stav Županijskog suda u Velikoj Gorici iz rješenja broj 10 Gž-224/2021 od 7. rujna 2021. da se radi o imovinskom pravu koje je nasljedivo, povrijeđeno načelo legitimnog očekivanja stranaka da će njihov zahtjev s obzirom na ovu odluku od 7. rujna 2021. biti u cijelosti usvojen?
Je li strogo formalističkim pristupom suda u odlučivanju, zanemarivanjem stava iz rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici iz rješenja broj 10 Gž-224/2021 od 7. rujna 2021. da se radi o imovinskom pravu koje je nasljedivo i donošenjem odluke kojom se tužbeni zahtjev odbija tužiteljima povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno odredbom čl. 48. Ustava Republike Hrvatske i odredbom čl.1. Protokola broja 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koje uključuje i legitimno očekivanje tužitelja i njihovog pravnog prednika da će imovinsko pravo zasnovano na valjanom pravnom aktu biti ostvareno i zaštićeno sukladno pravnom shvaćanju
Europskog suda za ljudska prava?
d) Je li postupanjem sudova u predmetnom postupku i donošenja odluke u korist Republike Hrvatske došlo do povrede načela jednakosti oružja na štetu tužitelja kao i povrede prava na pošteno i pravično suđenje zajamčenih odredbom čl.29. Ustava Republike Hrvatske i odredbom čl.6.st.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?
Je li tužiteljima povrijeđeno pravo na pravično suđenje pa time i jamstvo zakonitosti iz čl. 29. st.1. Ustava RH, jamstvo prava vlasništva iz čl.48. st.1. Ustava RH kao i načelo jednakosti iz čl. 14. st.2. Ustava RH?
e) Je li sud drugog stupnja kada je potvrdio prvostupanjsku presudu, ističući druge razloge odbijanja zahtjeva, dužan obrazložiti iz kojih to činjenica koje prihvaća proizlazi zaključak da tužitelji nemaju aktivnu legitimaciju za preuzimanje i nastavak predmetnog postupka u situaciji kada su naslijedili prava iz predmetnog parničnog postupka i kada je drugostupanjski sud u ovom predmetu donio rješenje kojim je utvrdio da se radi o imovinskom pravu koje je nasljedivo?
Je li u nedostatku takvog obrazloženje počinio bitnu povredu odredaba postupka pred sudom drugog stupnja?
Je li sud drugog stupnja počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl.354.st.2.toč.11. Zakona o parničnom postupku u situaciji kada nije uzeo u obzir sve utvrđene činjenice i dokaze na kojima tužitelji temelje svoj zahtjev, a istodobno nije dao obrazloženje zbog čega te utvrđene činjenice ne uzima u obzir pri donošenju odluke i zašto ih sada interpretira na sasvim drugačiji način?
Je li ovime pred sudom drugog stupnja počinjena prethodno navedena bitna povreda budući da o žalbenim razlozima nije dano nikakvo obrazloženje?“
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Polazeći od odredbe članka 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. U odnosu na postavljena pravna pitanja revizijski sud je u nizu svojih odluka (broj Rev-335/02-2 od 10. travnja 2002., Rev-520/01-2 od 29. travnja 2004., Rev-x-74/09-2 od 20. ožujka 2009…) iznio stajalište da se radi o strogo osobnom pravu koje se ne može prenositi na treće osobe, pa koje, slijedom toga , ne može prijeći ni na (zakonske) nasljednike na temelju zakonskog nasljeđivanja. Ukoliko to pravo za života nije konzumirano od stane ovlaštenika prava, ono prestaje njegovom smrću. Tako se i u odluci Vrhovnog suda broj Rev-520/01-2 od 29. travnja 2004. navodi: „pravo na otkup stana, koje pripada stanaru temeljem odredaba Zakona o prodaji stanova na temelju stanarskog prava osobno je pravo stanara, koje ne prelazi na nasljednike, a vezano je uz stanarsko pravo, koje se također ne nasljeđuje. Zato nasljednik stanara koji je pokrenuo postupak za otkup stana ne može s uspjehom nastaviti taj postupak. Samim podnošenjem zahtjeva za otkup stana nositelj stanarskog prava nije stekao imovinsko pravo, odnosno imovinu koja bi mogla biti predmet nasljeđivanja. Nasljednik bi mogao naslijediti imovinsko pravo, odnosno imovinu ostavitelja koja je postojala u času smrti ostavitelja…“.
4.2. Obzirom je pobijana odluka donesena u skladu s ranije citiranim pravnim shvaćanjem, navedena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci rješenja pod točkom I.
6. Nadalje, tužitelji navodima iznesenim u prijedlogu nisu učinili vjerojatnim da su im zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i primjene materijalnog prava povrijeđena prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14) i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) navedena u prijedlogu za dopuštenje revizije. Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovog suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima.
7. Stoga je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu koji je koncipiran u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP-a na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 29. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
