REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3308/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Imonu Choudhuryju, odvjetniku Zajedničkog odvjetničkog ureda Choudhury & Špehar, Janković, Zagreb, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Zagreb, Selska cesta 2, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1369/2024-2 od 18. ožujka 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1916/2021 od 7. studenoga 2023., na sjednici održanoj 29. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1369/2024-2 od 18. ožujka 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1916/2021 od 7. studenoga 2023. postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1) Ima li neosnovano pritvorena osoba u smislu odredbe članka 14. Zakona o kaznenom postupku pravo na sve oblike naknade imovinske i neimovinske štete propisane Zakonom o obveznim odnosima, odnosno pripada li toj osobi i pravo na naknadu štete na ime troškova zatvorske kantine u okviru svekolike rehabilitacije? 2) Koji pravni standard vrijedi pri utvrđivanju uzročno-posljedične veze između neosnovanog lišenja slobode i troškova nametnutih zatvorskim režimom, osobito kada konkretni troškovi postoje isključivo zbog boravka osobe u zatvoru?
3) Predstavlja li prekomjerni procesni teret, u vidu nedostižnog tereta dokazivanja, u postupcima naknade štete zbog neosnovanog lišenja slobode od tužitelja zahtijevati dokazivanje konkretne svrhe svakog pojedinačnog troška unutar zatvorskog sustava, kada se radi o potrošnji u zatvorskoj kantini s notorno ograničenim asortimanom prehrambenih proizvoda, a kada su iznos i mjesto potrošnje utvrđeni nespornom i vjerodostojnom evidencijom?
4) Predstavlja li odbijanje tužbenog zahtjeva zbog navodnog nedostatka dokaza, temeljem odredbe članka 7. i članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, pretjerani pravni formalizam u slučaju kada je stranka dostavila službenu ispravu prikladnu za dokazivanje, a ujedno jedinu raspoloživu i objektivno dostupnu ispravu, a sud nije uzeo u obzir specifične okolnosti koje onemogućavaju preciznije dokazivanje?
5) Treba li sud, u slučaju promjene raspravnog suca tijekom postupka, sukladno članku 5. Zakona o parničnom postupku, iznova upozoriti stranke na njihovu dužnost iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja odgovarajućih dokaza na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode protivnika te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno, i predstavlja li izostanak takvog upozorenja povredu načela otvorenog pravosuđenja i prava stranaka na predvidiv i pravičan postupak?,“ sadržajno se pozivajući na razloge iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Polazeći od čl. 385.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi.
3.1. Postavljenim pravnim pitanjima tužitelj polazi od tvrdnji koje ne odgovaraju razlozima na kojima nižestupanjski sudovi temelje svoju odluku, a ovo iz razloga što pobijanom presudom nije izraženo pravno shvaćanje prema kojem tužitelj ne bi imao pravo na naknadu ukupne nastale imovinske štete zbog boravka u zatvoru, već da nije dokazao opseg i visinu te štete, osobito pored okolnosti da mu je tijekom boravka u zatvoru bila osigurana prehrana, te je sud drugog stupnja cijeneći ove okolnosti uz pomanjkanje dokaza o visini nastalih troškova na ime kupovine hrane u kantini, a cijeneći okolnost da bi tužitelj imao troškove na ime prehrane i da nije bio lišen slobode tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.
3.2. Nadalje i odluka na koje se tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u smislu čl. 387. st. 3. ZPP ne odgovaraju činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja jer u toj odluci nije iznijeto pravno shvaćanje u pogledu naknade štete na ime troškova kupovine hrane u zatvorskoj kantini, već opći stav prema kojem oštećenik koji je bio nezakonito ličen slobode ima pravo na naknadu sveukupne imovinske i neimovinske štete, što tužitelju pobijanom odlukom nije osporeno, već je tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim iz drugih (prethodno iznijetih) razloga.
4. Slijedom navedenog je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 29. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
