REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-3145/2024-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i. RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po opunomoćenici Mariji Perić, odvjetnici u Splitu, Domovinskog rata 27 B, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Splita, Obala kneza Branimira 17, Split, OIB: 78755598868, radi određivanja naknade za eksproprirane objekte u K. O. [katastarska općina], odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 1260/2023-11-8. od 30. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1260/2023-11-8. od 30. studenog 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-05/19-01/10, URBROJ: 514- 04-02-01-01/08-23-06 od 8. ožujka 2023. Ujedno se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-943-05/19-01/10, URBROJ: 514- 04-02-01-01/08-23-06 od 8. ožujka 2023., usvojena je žalba ME, pravnog prednika tužitelja i poništeno je rješenje Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-04/94- 01/02, URBROJ: 2181-05-01/018-19-106 od 18. siječnja 2019. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

3. Prvostupanjskim rješenjem, pod točkom 1. izreke, ME je na ime preostalog dijela naknade za obiteljsku stambenu zgradu s pomoćnim objektima anagrafske oznake Končareva 371, sagrađenu na čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a ekspropriranu pravomoćnim rješenjem Sekretarijata za opću upravu, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove, broj: 07/UP-I-2736/6-78 od 5. prosinca 1978., utvrđena naknada u iznosu od 172.968,96 kuna, koju naknadu je Grad Split, ovdje zainteresirana osoba, dužan platiti u roku od petnaest dana od pravomoćnosti toga rješenja, s tim da zatezne kamate teku od dana donošenja rješenja. Točkom 2. izreke odbijen je zahtjev tužitelja EE, DE i HE za određivanje naknade za naprijed označenu nekretninu, točkom 3. izreke određeno je da je Grad Split dužan ME na ime troškova pravnog zastupanja platiti iznos od 41.562,50 kuna, pod prijetnjom ovrhe, u roku od 15 dana, dok se za iznos veći od dosuđenog zahtjev odbija. Točkom 4. izreke, odbijen je zahtjev ĆE, DE i HE za naknadu troškova pravnog zastupanja.

4. Tužitelji po opunomoćeniku pobijaju presudu prvostupanjskog suda iz svih zakonskih razloga. Pojašnjavaju da ovaj upravni spor nisu pokrenuli radi toga što je tuženik poništio prvostupanjsko rješenje, od 18.siječnja 2019., već zbog obrazloženja rješenja tuženika odnosno upute koje je tuženik dao prvostupanjskom tijelu u pobijanom rješenju. Naime, tuženik je u obrazloženju i uputi u pobijanom rješenju naveo da je naknadu potrebno utvrditi primjenom odredbe članka 44. Zakona o eksproprijaciji, prema kojoj se naknada utvrđuje u visini vrijednosti koju objekt ima s obzirom na svoju građevinsku vrijednost, vrijednost zemljišta na kojem je izgrađen i s obzirom na troškove koje bi vlasnik imao u vezi s izgradnjom novog objekta, pri čemu se, prema stavku 2. te odredbe, građevinska vrijednost objekta određuje ovisno o vrsti građevinskog materijala, konstrukciji objekta, o vrsti i kvaliteti materijala za obradu zidova i drugih površina i materijala za završne radove, o ugrađenoj stolariji, opremi i instalacijama, o korisnoj površini, o vremenu izgradnje objekta, o mogućnosti njegovog daljnjeg korištenja i o troškovima građenja takvog novog objekta. Sud je u pobijanoj presudi naveo da nije suglasan s takvim stajalištem tuženika, da je odredbom članka 33. Zakona o izvlaštenju propisano da, ako vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje, ne prihvati na ime naknade drugu odgovarajuću nekretninu ili ako korisnik izvlaštenja ne može osigurati takvu nekretninu, naknada se određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju, odnosno u vrijeme sklapanja nagodbe; da je tržišna vrijednost izražena u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja, da prema ustaljenoj sudskoj praksi naknada se utvrđuje kao tržišna vrijednost nekretnine u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju, odnosno u vrijeme donošenja nagodbe, prema stanju nekretnine u vrijeme eksproprijacije, a kako su to pravilno istaknuli i tužitelji u tužbi; da je stoga u nastavku postupka potrebno utvrditi naknadu za predmetnu ekspropriranu zgradu prema Zakonu o izvlaštenju, pa potom postupiti prema daljnjoj uputi Vrhovnog suda.

5. Tužitelji, koji se slažu s obrazloženjem iz pobijane presude podnose ovu žalbu jer smatraju da je sud trebao tužbeni zahtjev ocijeniti osnovanim te donijeti presudu kojim se tužbeni zahtjev usvaja te naložiti tuženiku da u zakonom popisanom roku donese novo rješenje, pridržavajući se u obrazloženju rješenja pravnih shvaćanja i primjedbi suda. Predlaže se da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da donese odluku kojom se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja. Potražuju trošak za sastav žalbe.

6. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu odgovorili na žalbu.

7. Žalba nije osnovana.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga temeljem članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., 110/21. dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda prvostupanjskog suda bila nezakonita.

9. I po ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je ispravno zakonitim ocijenio da se činjenični i pravni prijepori ove upravne stvari trebaju nastavno riješiti u ponovljenom upravnom postupku, pri čemu je osnovano potvrdio zaključak tuženika da se, prema rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 16/1993 od 3. ožujka 1993., u ovom postupku treba utvrditi naknada preko već utvrđenog iznosa od 13.660,409 HRD, dok ne treba utvrđivati je li i kada te u kojem iznosu, tužiteljima, odnosno njihovim pravnim prednicima, isplaćena pravomoćno dosuđena naknada, već taj dosuđeni iznos, uvećan za iznos kamate od 7,5% u razdoblju od 22. travnja 1981. do 7. kolovoza 1992., treba odbiti od tržišne vrijednosti nekretnine koju vještak procijeni u postupku, a što predstavlja obvezatnu uputu za postupanje prvostupanjskom tijelu u ponovnom postupku. Ovo stoga, što iz podataka spisa proizlazi da je pravnom predniku tužiteljica TE i RE u iznos naknade uračunat i prije pravomoćno određeni iznos naknade, koji nije isplaćen, dok tužiteljima ŠE, DE i HE naknada nije utvrđivana, jer je njihov pravni prednik (GE) namiren u cijelosti za svoj suvlasnički udio isplatom dosuđenog dijela naknade.

10. Već iz navedenog nije osnovan žalbeni prigovor tužitelja da je zbog pogrešnog dijela obrazloženja rješenja tuženika bilo potrebno utvrditi nezakonitim to rješenje kojim se predmet vraća na ponovni postupak.

11. U odnosu na pogrešnu uputu tuženika prvostupanjskom tijelu u pogledu primjene članka 44. Zakona o eksproprijaciji, prvostupanjski sud je pravilno ukazao na to da je nakon donošenja revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dana 18. veljače 1994. stupio na snagu Zakon o izvlaštenju ("Narodne novine", broj 4/94 od 10. veljače 1994.), kojim je prestao važiti Zakon o eksproprijaciji ("Narodne novine", br. 10/78., 5/80., 30/82., 46/82. - prečišćeni tekst, 28/87., 39/88. i 73/91.), pa se naknada nije mogla utvrđivati primjenom odredbe članka 44. tog Zakona. Nadalje, Zakonom o izvlaštenju je u prijelaznoj odredbi članka 46. propisano kako se odredbe toga zakona primjenjuju na započete postupke u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona, nije donijeto konačno rješenje, kao i postupke određivanja naknade u kojima nije donijeta pravomoćna odluka ili ako ta rješenja, odnosno odluke budu poništene ili ukinute. To je relevantno u konkretnom slučaju u dijelu u kojem naknada za predmetnu ekspropriranu obiteljsku stambenu zgradu s pomoćnim objektima anagrafske oznake [adresa], sagrađenu na čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], nije određena u preostalom iznosu, dakle, koja nije određena za razliku između pravomoćno dosuđenog iznosa naknade prema rješenju Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem I R-517/90 od 12. svibnja 1992., i tržišne vrijednosti te nekretnine.

12. Sud nalazi potrebnim ukazati na to da je u međuvremenu stupio na snagu i Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj 74/14), koji u odredbi članka 62. stavak 1. tog Zakona propisuje da će se postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovog Zakona dovršit prema odredbama Zakona o izvlaštenju (Narodne novine, broj: 9/94., 35/94., 112/00. – OUSRH, 114/01., 79/06., 45/11. i 34/12.).

13. Slijedom navedenog, u ponovljenom upravnom postupku će biti potrebno, dosuđeni iznos naknade pretvoriti u EUR po tečaju konverzije DEM-a u EUR, na dan uvođenja EUR-a u Republici Hrvatskoj, taj iznos odbiti od vrijednosti predmetne zgrade bez zemljišta, bez naknade za projektiranje, nadzor, komunalni doprinos i priključak, a s obzirom na protek vremena od prethodno provedenog vještačenja, biti će potrebno od istog vještaka građevinske struke zatražiti dopunu vještačenja ili novo vještačenje, s ciljem utvrđivanja tržišne vrijednosti deposediranih nekretnina u skladu s odredbama Zakona o izvlaštenju.

14. Odluka o trošku iz prvostupanjske presude također je zakonita, jer tužitelji, s obzirom da u sporu nisu uspjeli, nemaju pravo na naknadu troška, jednako kao ni naknadu za sastavljanje ove žalbe, s kojom također nisu uspjeli.

15. Stoga je, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS- a, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić