Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-2145/2025-2

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Dragi Grubeši, u parničnom postupku tužiteljice GF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], G, [adresa], koju zastupa punomoćnica Kristina Cerin Načinović, odvjetnica u Rovinju, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., [osobni identifikacijski broj], Jadranski trg 3a, Rijeka, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri. d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P- 960/2024-8 od 8. kolovoza 2025., 28. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-960/2024-8 od 8. kolovoza 2025.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda."

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se rješenje suda prvog stupnja preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nasuprot žalbenim navodima tuženika, rješenje suda prvog stupnja sadržava iscrpne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, te bez proturječnosti na koje se ukazuje u nepotrebnim opširnim razlozima tuženika, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbe čl. 10. st. 1. Ugovora o kreditu zaključenog 9. veljače 2007. između stranaka (stambeni kredit u iznosu od 32.400,00 CHF) koja glasi: NAKNADA: Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 2,00% naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 kn, obračunato s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana, te zahtjev tužiteljice za isplatu naknade u iznosu od 389,99 EURA sa zateznim kamatama od 12. veljače 2007., pa do isplate.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljici odobren stambeni kredit u poslovnici tuženika u [adresa], zatim na temelju saslušanja tužiteljice utvrdio da tužiteljici nije omogućeno pojedinačno pregovaranje o odredbi Ugovora o kreditu (čl. 14. st. 6. Ugovora) u kojem je ugovorena u slučaju spora mjesna nadležnost suda u sjedištu tuženika, da je ova ugovorna odredba (sporazum o prorogaciji) nepoštena i ništetna (čl. 70. ZPP-a). Zatim da je za tužiteljicu pretegobno da se mjesno nadležnim sudom utvrdi Općinski sud u Rijeci.

7. Nastavno, prvostupanjski sud je na temelju ovih utvrđenja zaključio da nije osnovan prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti jer potrošač može po odredbi čl. 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15. i 52/16.) neovisno o sjedištu druge ugovorne strane pokrenuti postupak pred sudom mjesta prebivališta (Gr1-143/2019-2 Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenje od 11. prosinca 2019.), te da je prigovor mjesne nenadležnosti neosnovan, jer potrošač po odredbi čl. 59. ZPP-a pored suda opće mjesne nadležnosti može podnijeti tužbu i sudu na čijem se području nalazi poslovna jedinica pravne osobe.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, jer je povodom prigovora mjesne nenadležnosti tuženika saslušao tužiteljicu, iako po odredbi čl. 15. ZPP-a sud ocjenjuje, po službenoj dužnosti, odmah poslije primitka tužbe, je li nadležan i u kojem je sastavu nadležan, i to na temelju navoda u tužbi i na temelju činjenica koje su sudu poznate, pa stoga sudovi kod odlučivanja o prigovoru mjesne nadležnosti, ne moraju provoditi kontradiktorni postupak.

9. U svezi primjene čl. 19.l st. 1. ZPK-a na žalbene navode valja ukazati da se ovaj Zakon primjenjuje jer je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe.

10. Članak 59. ZPP-a se, također, primjenjuje i neovisno o tome da li tuženik ima registriranu poslovnu jedinicu u [adresa] u vrijeme podnošenja tužbe.

11. Stoga, odlučnim žalbenim prigovorima tuženika zakonitost rješenja suda prvog stupnja kojim je odbijen kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti tuženika nije dovedena u sumnju.

12. Temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

Osijek, 28. listopada 2025.

Sudac

Drago Grubeša