Poslovni broj: Usž-3874/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1675/2023-11 od 6. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1675/2023-11 od 6. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje točke II. izreke rješenja Gradonačelnika Grada Zagreba, KLASA: UP/II-551-06/23-014/136 URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 9. ožujka 2023. u odbijajućem dijelu zahtjeva za naknadu troškova postupka te se točkom II izreke odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika od 9. ožujka 2023. poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-013/65, URBROJ: 251-09-22-1/006-22-02 od 8. studenog 2022. i predmet vraća tom tijelu na ponovno odlučivanje (točka I. izreke), dok je točkom II izreke naloženo Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za socijalnu zaštitu, zdravstvo branitelje i osobe s invaliditetom, naknaditi trošak tužiteljici u iznosu od 1.171,88 kuna, odnosno 155,54 Eura u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog postupka odbija.
3. Nezadovoljna ovakvom odlukom o trošku tužiteljica u pravovremenoj žalbi navodi da je sud počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka na način da nije primijenio, odnosno nepravilno je primijenio odredbe ZUS-a, i to napose članak 30., 33. ZUS-a, članak 36. i članak 79. ZUS-a, te odredbe Zakona o općem upravnom postupku i to članak 85. istog Zakona, a što je, drži, utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude, zatim iz razloga što je sud pogrešno i/ili nepotpuno utvrdio činjenično stanje u sporu na način da je sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio i/ili ju nije utvrdio i/ili je o činjeničnom stanju izveo pogrešan zaključak, te iz razloga što je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno što sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti i/ili takvu odredbu nije pravilno primijenio. Ukazuje i na povrede Zakona o parničnom postupku.
3.1. Pojašnjava da pobijani upravni akt nije osporavala u dosuđenom iznosu već isključivo u odnosu na nedosuđenu visinu troškova. Nastavno navedenome, tvrdi da sud nije bio ovlašten preispitivati pravomoćno, konačno i izvršno odlučivanje upravnog tijela o postojanju osnove iz koje proizlazi obveza upravnog tijela na isplatu troškova upravnog postupka tužitelju, a čime je sud povrijedio zakon na štetu tužitelja. Nadalje, točkom 12. i 13. pobijane presude sud, iznosi da vrijednost predmeta spora nije moguće utvrditi te da je ista neprocjenjiva, čime je, po mišljenju tužiteljice, povrijedio odredbu Tarifnog broja 20. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (sada Tarifnog broja 22.), jer je predmet upravnog postupka, koji je prethodio upravnom sporu, mjesečna novčana pomoć tužitelju i to u visini točno određenog mjesečnog iznosa (prosječne neto mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj, postotka bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba, neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj odnosno postotka od iste) iz čega proizlazi da su isti iznosi ne samo procjenjivi nego i kvantitativno jasno definirani u svojoj ukupnosti (obzirom na razdoblje primanja) te mjesečnim i/ili jednogodišnjim iznosima, pa da je sud u upravnom sporu propustio primijeniti gore citirani Tbr. 20. t.2. te pogrešno primijenio Tbr. 20 t.1., a to ili na način da je bio dužan utvrditi ukupan iznos isplaćenih mjesečnih naknada u dosadašnjem razdoblju trajanja mjere te zbrojem istih utvrditi vrijednost predmeta spora bilo isti iznos utvrditi zbrojem jednogodišnje isplaćenih mjesečnih naknada, a svakako iste iznose barem „procijeniti“ uzevši u obzir gore navedene dostupne parametre bez utvrđenja istih u točno određenom iznosu, a što je i zakonom određeni kriterij. Zaključuje i da meritorni zaključci prvostupanjskog suda o „okončanju“ upravnog postupka i tumačenju odredbe članka 161. Zakona o općem upravnom postupku su suprotni ustaljenoj sudskoj praksi.
4. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu. Potražuje trošak za sastavljanje žalbe.
5. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu: ZUS), Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.
8. Iz podataka sveza spisa razvidno je da je prvostupanjski sud presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavne odredbe članka 161. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21), potvrdio tuženikovu odluku o trošku iz razloga navedenih u ovoj presudi koje ovaj Sud nalazi odlučnim.
9. Naime, tužiteljica pogrešno smatra nepravilnim zaključak tuženika da zahtjev za naknadu troška, u dijelu u kojem je odbijena, nije zakonit te ovaj Sud nalazi da je pogrešan stav tužiteljice, u vezi s kojim se poziva na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kojom je propisano da se u svim procjenjivim predmetima, u upravnim postupcima, određuje naknada po Tbr. 7.t.1. po kojoj je osnovica za obračun ukupan prihod, odnosno vrijednost imovine, smatrajući da je predmet upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu, mjesečna novčana pomoć koja joj se u točno određenom iznosu isplaćivala pa da je to vrijednost predmeta spora, koji je zato evidentno procjenjiv.
11. Ovo stoga što je narav upravne stvari koja je predmet upravnog postupka neprocjenjiva. Riječ je o, po službenoj dužnosti, pokrenutom i sada ponovljenom postupku o novčanoj pomoći, kojim se novčana pomoć za roditelje odgojitelje usklađuje s Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, a ne o zahtjevu tužiteljice za isplatu određenog iznosa po bilo kojoj osnovi pa se takav predmet upravnog postupka ne može smatrati procjenjivim. Posljedično tome ni zahtjev za naknadu troška zastupanja u upravnom postupku u visini osporenog odbijenog dijela tog zahtjeva, nije osnovan pa je pravilno ocijenjeno da nije osnovan tužbeni zahtjev za poništenje dijela točke II izreke rješenja tuženika.
12. Ovdje valja napomenuti da ovaj Sud nalazi pravilnim stav prvostupanjskog suda da u ovoj fazi upravnog postupka nije bilo potrebno odlučivati o troškovima upravnog postupka, ali sud nije imao pravne mogućnosti preispitivati neosporeni dio odluke o trošku.
13. Prigovori usmjereni na povrede Zakona o parničnom postupku su također promašeni jer se postupak pred upravnim sudovima vodi prema pravilima ovdje mjerodavnog ZUS-a.
14. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
15. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu, to je, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti i njezin zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.
16. Slijedom svega navedenog, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a te odredbe članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 28. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
