Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžzd-108/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Gordane Mihele Grahovac kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog LĐ, zbog kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – iskorištavanja djece za pornografiju – iz članka 163. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje u tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj Kzd- 96/2020-65 od 28. ožujka 2024., podnio optuženi LĐ, u javnoj sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025. u prisutnosti optuženika i zz braniteljice Mateje Pilić, odvjetnice iz Zagreba,

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe optuženika LĐ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni na način da se optuženom MĐ prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora i to za kaznena djela pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude na štetu oštećene FĐ, na temelju članka 163. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na temelju članka 163. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine te za kaznena djela pod točkom 2. na štetu oštećene ČĐ, na temelju članka 163. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na temelju članka 163. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na temelju članka 165. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 161. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 158. stavak 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, te se optuženi LĐ na temelju članka 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci, te mu se na temelju članka 57. KZ/11 izriče djelomična uvjetna osuda na način da dio kazne zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci optuženik ima izvršiti, dok preostali dio kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće biti izvršen ako optuženik u roku 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo s time da se vrijeme provedeno na izvršenju kazne zatvora ne uračunava u vrijeme provjeravanja.

II. Žalba optuženog LĐ odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Bjelovaru proglasio je krivim optuženog LĐ, pod točkom 1. zbog počinjenja kaznenih djela iskorištavanje djeteta za pornografiju iz članka 163. stavak 1. KZ/11, kaznenog djela iskorištavanje djeteta za pornografiju iz članka 163. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11 te kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografske predstave iz članka 164. stavak 1. KZ/11, te pod točkom 2. zbog kaznenog djela iskorištavanje djeteta za pornografiju iz članka 163. stavak 1. KZ/11, kaznenog djela iskorištavanje djeteta za pornografiju iz članka 163. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, kaznenog djela upoznavanje djece s pornografijom iz članka 165. stavak 1. KZ/11, kaznenog djela mamljenje djece za zadovoljenje spolnih potreba iz članka 161. stavak 1. KZ/11 i kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 2. KZ/11 sve u svezi članka 51. KZ/11. Za kaznena djela pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude, na temelju članka 163. stavak 1. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na temelju članka 163. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, za kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografske predstave na temelju članka 164. stavak 1. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, te za kaznena djela pod točkom 2., na temelju članka 163. stavak 1. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na temelju članka 163. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na temelju članka 165. stavak 1. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 161. stavak 1. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 158. stavak 2. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, te mu je na temelju članka 51. KZ/11 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine. Na temelju članka 57. KZ/11 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se dio kazne zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci ima izvršiti, dok preostali dio kazne zatvora u trajanju 14 (četrnaest) mjeseci neće biti izvršen ako optuženik u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju odredbe članka 163. stavka 4. KZ/11 od mlt. FĐ oduzeto je 16 screenshotova sačinjenih sa Facebooka profila "TĐ" www.facebook.com/viktorija petakk koji prikazuju Facebook profil FĐ kojeg je koristila maloljetna oštećenica i Facebook profil LĐ te komunikaciju i fotografiju razmijenjenu u komunikaciji koji su privremeno oduzeti na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Službe kriminalističke policije broj 00036686 od 7. siječnja 2020. te se iste imaju uništiti, a izvršenje se nalaže PU Bjelovarsko bilogorskoj.

1.2. Na temelju odredbe članka 148 stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. - dalje u tekstu: ZKP) optuženi LĐ oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi LĐ po braniteljici Ružici Piličić Šinko, odvjetnici iz Bjelovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Predloženo je da se o održavanju sjednice drugostupanjskog suda obavijeste optuženik i braniteljica.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

2.3. O sjednici vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP, obaviješteni su optuženi LĐ, njegova braniteljica Ružica Piličić Šinko i državni odvjetnik. Na sjednicu nije pristupio uredno obaviješten državni odvjetnik, a pristupili su optuženik i zz braniteljica Mateja Pilić, odvjetnica iz Zagreba, na temelju zamjeničke punomoći koja je dostavljena u spis, te je ista izjavila da u cijelosti ostaje kod žalbenih navoda i prijedloga iz žalbe, čemu se pridružio optuženik.

3. Žalba optuženog nije osnovana.

4. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP koju obrazlaže na način da u pobijanoj presudi sud nije dao razloge u čemu se sastoji svijest optuženika u odnosu na sve okolnosti djela te da nema razloga s kojim oblikom krivnje je optuženik postupao i iz kojih dokaza to proizlazi. Naime, prvostupanjski sud je, protivno navedenim žalbenim prigovorima, iznio jasne, dostatne i valjane razloge o tome da je optuženik bio svjestan svih obilježja kaznenih djela za koja je proglašen krivim, ispravno je naveo da je optuženik znao i bio je svjestan dobi obje žrtve ČĐ i FĐ te da su njegove inkriminirane radnje bile usmjerene upravo na te žrtve mlade životne dobi te iako su, prema utvrđenjima provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja, njegove mogućnosti shvaćanja vlastitog postupanja i upravljanja svojom voljom bile bitno smanjene radi čega je bio tempore criminis bitno smanjeno ubrojiv, ipak su bile očuvane radi čega je ostvaren i subjektivni element kaznenih djela za koja je proglašen krivim, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud u točki 13.1. obrazloženja pobijane presude.

5. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje optuženik osporava žalbenim navodima da je on prema provedenom psihijatrijsko-psihologijskom vještačenju, koje je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz, osoba niskog intelektualnog statusa te reduciranih sposobnosti shvaćanja kako uzroka tako i posljedica, slabe mogućnosti shvaćanja socijalnih relacija i smanjene samokontrole te je iz usmenog nalaza i mišljenja vještakinje psihijatra Sanje Hrastić utvrđeno da je kod njega izražen izrazito slab nivo opće poučenosti te da je smatrao da se nalazi u emocionalnoj vezi i dugotrajnoj sa oštećenicama, da ne poznaje standard konvencionalnog ponašanja te da njegova intelektualno mnestička sposobnost odgovora mentalnoj dobi djeteta od 9-12 godina, zbog čega smatra da nije dokazano da je ostvareno subjektivno obilježje terećenih kaznenih djela te smatra da je trebao biti oslobođen optužbe.

6. Protivno navedenim žalbenim navodima, na temelju provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski je sud činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdio te ispravno zaključio da su u postupanju optuženika ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenih djela za koja je proglašen krivim, osim kaznenog djela iz članka 164. stavak 1. KZ/11 o čemu će biti riječi u nastavku ove odluke. Naime, prvostupanjski je sud na temelju iskaza djece žrtava FĐ i PĐ, svjedoka ŽĐ i DĐ te rezultata provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja optuženika, pravilno zaključio da je on ostvario komunikaciju sa djecom FĐ i PĐ putem Facebook profila, da je u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona tražio od njih da fotografiraju svoje obnažene intimne dijelove tijela, slao im fotografije i snimke muškog spolnog organa i video zapis masturbacije, pa su djeca žrtve to i učinile te poslale i to FĐ fotografije svog golog tijela i dva video zapisa koji ju prikazuju dok se samozadovoljava, a ČĐ mu je dostavila fotografije svojih obnaženih intimnih dijelova tijela te je optuženik istoj predlagao susret kako bi imali spolni odnos, a nakon što je ona pristala, našli su se u napuštenoj kući te ju je optuženik koristeći nezrelost i neiskustvo djeteta ČĐ u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona, znajući da ista nije navršila 15 godina, ljubio i dirao po grudima i stražnjici, nakon čega ju je krenuo dirati po spolnom organu, čemu se dijete ČĐ usprotivila zbog čega je prestao s daljnjim radnjama.

7. Iako je na temelju provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja utvrđeno da su optuženikove intelektualne i mnestičke sposobnosti primarno snižene i nalaze se u rasponu od ispodprosječnog nivoa do lake mentalne retardacije, da ima reduciranu sposobnost shvaćanja uzroka i posljedica, slabu mogućnost shvaćanja socijalnih relacija zbog čega je bio bitno smanjeno ubrojiv, ukazuje se žalitelju da je njegova ubrojivost ipak očuvana i to na nivou bitno smanjene ubrojivosti što ukazuje na zaključak da je isti u bitno smanjenom opsegu bio svjestan svog postupanja i posljedica takvog postupanja, što je jedan od sastojaka krivnje propisan člankom 23. KZ/11. Postupao je s izravnom namjerom u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona, na način da je djeci žrtvama za koje je znao da su maloljetne i da je ČĐ dijete u dobi ispod 15 godina, poruke u kojima ih traži fotografije i videozapise svojih golih intimnih dijelova tijela i šaljući im fotografije pornografskog sadržaja, te postupajući prema djetetu PĐ sa željom da s njom ima spolni odnos, pa kada su se susreli poduzeo prema njoj bludne radnje ljubljenja i diranja po grudima i stražnjici i po spolnom organu pa kada se ona tome usprotivila prestao je s daljnjim radnjama.

8. Stoga nije u pravu optuženik kada u žabi tvrdi da s obzirom na njegove sposobnosti i intelektualne kapacitete utvrđene vještačenjem on nije bio u sposobnosti shvatiti niti uzrok niti posljedicu vlastitog postupanja misleći da je s oštećenicama u dugotrajnoj intimnoj vezi, jer suprotno proizlazi prvenstveno iz provedenog vještačenja iz kojeg je proizašlo da je on bitno smanjeno ubrojiv, te da nije proglašen neubrojivom osobom. U vezi prigovora kako je mislio da je u dugotrajnoj intimnoj vezi sa oštećenicama ističe se da navedeno nije relevantno s aspekta njegovog subjektivnog odnosa prema kaznenim djelima za koja je proglašen krivim. Navedeno mišljenje je rezultat njegove snižene intelektualne i mnestičke sposobnosti do nivoa lake mentalne retardacije za koje osobe je, prema utvrđenjima vještaka psihologa, svojstveno da teško pronalaze partnere svoje dobi pa je optuženik bio usmjeren na ranjive maloljetne žrtve koje su imale manji kapacitet za zaštitu svog tjelesnog integriteta. Zbog svega navedenog nije u pravu optuženik kada osporava dokazanost subjektivnog obilježja kaznenih djela za koja je proglašen krivim.

9. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni optuženik smatra da je prestrogo kažnjen te da olakotne okolnosti nisu u dovoljnoj mjeri cjenjene, kao i da nikada nije osuđivan niti prekršajno kažnjavan.

9.1. Suprotno navedenim žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i ispravno vrednovao sve one okolnosti koje su odlučne za proces individualizacije kazne propisan člankom 47. KZ/11. Tako je kao olakotno sud istom cijenio mlađu životnu dob i okolnost da je u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio bitno smanjeno ubrojiv, dok je kao otegotno cijenio njegovu raniju osuđivanost zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 3. u vezi stavka 1. KZ/11.

9.2. Prvostupanjski je sud optuženiku za svako kazneno djelo utvrdio pojedinačne kazne zatvora koje predstavljaju zakonski minimum, stoga nije u pravu žalitelj da mu je sud izrekao prestrogu kaznu.

10. Zbog svega navedenog, nije prihvaćena žalba optuženika zbog svih žalbenih osnova, te je ista odbijena kao neosnovana.

11. Drugostupanjski je sud pobijanu presudu ispitao u smislu članka 476. stavak 1. ZKP te je utvrdio da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

12. Naime, optuženik je djelima pod točkom 1. izreke pobijane presude, pored ostalog, proglašen krivim za kazneno djelo iz članka 163. stavak 1. KZ/11 jer je dijete poticao na sudjelovanje u snimanju dječje pornografije te za kazneno djelo iz članka 164. stavak 1. KZ/11 jer je dijete poticao na sudjelovanje u pornografskim predstavama na način da je od 24. prosinca 2019. do 5. siječnja 2020. djetetu žrtvi slao poruke i od nje tražio da mu pošalje svoje fotografije obnaženih intimnih dijelova tijela i da snimi video zapis kako se dira po spolnom organu i da pri tome stavi prst u vaginu, a što je ista učinila poslavši mu više fotografija na kojima se nalazi u potpunosti gola i dva video zapisa koju ju prikazuju dok se samozadovoljava.

13. Iz takvog činjeničnog opisa sasvim jasno proizlazi da se ostvarenjem bića kaznenog djela iz članka 163. stavak 1. KZ/11 ujedno ostvaruje i biće kaznenog djela iz članka 164. stavak 1. KZ/11. Naime, riječ je o u potpunosti istovjetnim radnjama koje je optuženik ostvario istom prilikom (tražio od djeteta da se samozadovoljava te mu zapise o tome pošalje) zbog čega se radnje poticanja djeteta na sudjelovanje u pornografskom predstavljanju ukazuju kao sporedne u odnosu na radnje kojima je dijete poticao na sudjelovanje u snimanju dječje pornografije pa ih se ne treba isticati kao samostalnu kriminalnu količinu. Nepravo sudjelovanja u pornografskom predstavljanju iscrpljeno je u tome što je optuženik počinio i kazneno djelo poticanja na sudjelovanje u snimanju dječje pornografije.

14. Prividni stjecaj kaznenih djela postoji kada se jedno ili više djela može supsumirati pod više zakonskih opisa, a ipak stjecaja nema, jer zbog međusobnog odnosa konkurirajućih zakonskih bića dolazi u obzir primjena samo jednog, koji isključuje primjenu ostalih, čiji su elementi također ostvareni. Kod formalnog oblika prividnog stjecaja ostvarenog u obliku konsumpcije jedno zakonsko biće u svom ostvarenju obuhvaća drugo biće djela u čitavom njegovom deliktnom sadržaju. Riječ je o situaciji kada je jedno nepravo manje od drugog ostvarenog neprava i to je manje nepravo sastavni dio drugog značajnijeg neprava pa dolazi do toga da jedno djelo „konzumira“ drugo djelo jer težina jednog (težeg) kaznenog djela čini nepotrebnim kažnjavanje počinitelja i za drugo (blaže) djelo (odluka Vrhovnog suda RH broj III Kr-41/2025-6 od 25. lipnja 2025.)

15. Rukovodeći se navedenim smjernicama za primjenu instituta prividnog stjecaja, ovaj drugostupanjski sud smatra da radnje opisane pod točkom 1. izreke pobijane presude kojima je između ostalog ostvareno kazneno djelo iz članka 163. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11 (radnja pribavljanje za sebe dječje pornografije) treba pravno označiti kao jedno kazneno djelo iz članka 163. stavak 1. KZ/11 jer postoji samo prividni, a ne realni stjecaj tog djela s kaznenim djelom iz članka 164. stavak 1. KZ/11.

16. Zbog navedenog, povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, preinačena je pobijana presuda u pravoj oznaci djela i odluci o kazni na način da su prihvaćene sve pojedinačno utvrđene kazne zatvora po prvostupanjskom sudu i to za kaznena djela pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude, na temelju članka 163. stavak 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na temelju članka 163. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine te za kaznena djela pod točkom 2., na temelju članka 163. stavak 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na temelju članka 163. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na temelju članka 165. stavak 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 161. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 158. stavak 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, te je optuženik na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci, a na temelju članka 57. KZ/11 izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da dio kazne zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci optuženik ima izvršiti, dok preostali dio kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće biti izvršen ukoliko u roku 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, time da se vrijeme provedeno na izvršenju kazne zatvora ne uračunava u vrijeme provjeravanja.

17. Izrečena djelomična uvjetna osuda u svemu je primjerena osobi optuženika i svrsi kažnjavanja, imajući u vidu stupanj njegove krivnje i težinu kaznenih djela za koja je proglašen krivim, te će se, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, njome ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno izrečena kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika da se ubuduće kloni činjenja kaznenih djela, tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

18. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu optuženika, te povodom njegove žalbe, a po službenoj dužnosti, preinačiti pobijanu presudu na način kao u izreci na temelju članka 486. stavak 1. ZKP.

U Zagrebu 28. listopada 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Jasna Smiljanić