Poslovni broj: Usž-2259/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenik Željko Vuksanović, odvjetnik u Rijeci, Krešimirova 2, protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Zagreb, Runjaninova 2, OIB: 02433307419, radi otklanjanja nedostataka i nepravilnosti na kulturnom dobru, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1503/2023-10 od 25. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1503/2023-10 od 25. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-612-08/23-02/0066, URBROJ: 532-02-03-02/1-23-2 od 2. lipnja 2023. i rješenja Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Sektora za konzervatorske odjele i inspekciju, Službe za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine, KLASA: UP/I-612-16/22-01/0021, URBROJ: 532-05-02-20/10-23-6 od 13. ožujka 2023. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora (točka II. izreke).
2. Rješenjem tuženika potvrđeno je rješenje prvostupanjskog upravnog tijela od 13. ožujka 2023., kojim je tužitelju naloženo otklanjanje nedostatka i nepravilnosti u vidu neodobrene zamjene dijela vanjske drvene stolarije s neodobrenom bijelom PVC ili alu stolarijom, sve izvedeno na građevini u [adresa], na k. č. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina]. Ujedno je tužitelju naloženo zatražiti posebne uvjete zaštite kulturnog dobra za korekciju neodobreno izvedenih radova i zatražiti prethodno odobrenje za radove na predmetnom kulturnom dobru te, po zaprimanju prethodnog odobrenja, izvesti radove, a upozoren je i na dužnosti izvještavanja o ispunjenju rješenjem naloženog postupanja, pod prijetnjom izricanja novčane kazne, odnosno izvršenja rješenja po trećoj osobi.
3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu u kojoj, u bitnome ponavljajući navode tužbe, problematizira činjenicu da upravnim rješenjima i pobijanom presudom nije obrazloženo zašto je upravo tužitelj “odabran” kao stranka, te da nisu točno definirani radovi koje treba izvesti radi otklanjanja utvrđenih nedostataka i nepravilnosti na kulturnom dobru. Osim toga, izvršenje prvostupanjskog rješenja nije moguće jer se ne može naložiti usklađenje izvedenih radova s posebnim uvjetima zaštite kulturnog dobra i prethodnim odobrenjem prije konačnog određivanja načina tog usklađenja od strane konzervatorskog odjela. Postavlja pitanje kako će biti moguće izvršiti prvostupanjsko rješenje po trećoj osobi obzirom na odsustvo ikakve spoznaje o tim radovima i njihovom opisu. Prvostupanjski upravni sud nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i nije pravilno primijenio materijalno pravo, a osporena presuda nije valjano obrazložena. Slijedom navedenog, predlaže poništiti presudu prvostupanjskog upravnog suda i poništiti upravna rješenja, uz nakandu troškova spora, uključujući i trošak sastava ove žalbe.
4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, u bitnome, navodi da su žalbeni prigovori tužitelja neosnovani i predlaže žalbu odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pri čemu sukladno članku 134. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), na razloge ništavosti pojedinačne odluke i ništetnosti upravnog ugovora Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, ovaj Sud nalazi da osporenom presudom i rješenjima javnopravnih tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Suprotno žalbenim prigovorima, pobijana presuda je dostatno i valjano obrazložena u smislu odredbe članka 119. stavka 5. ZUS-a, jer je prvostupanjski upravni sud dao razloge zbog kojih je rješenje tuženika ocijenio zakonitim.
7. U konkretnoj upravnoj stvari, prvostupanjsko rješenje doneseno je u primjeni odredbe članka 86. stavka 1. i stavka 2. točke 1. alineje 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine", broj 69/99., 151/03., 157/03., 100/04., 87/09., 88/10., 61/11., 25/12., 136/12., 157/13., 152/14., 44/17., 90/18., 32/20., 62/20., 117/21., 114/22., dalje: ZZOKD), kojim je izrijekom navedeno pravo i obveza inspektora da u obavljanju poslova naredi otklanjanje utvrđenih nedostataka ili nepravilnosti te odredi mjere i rok za njihovo otklanjanje, a što je i učinjeno navedenim prvostupanjskim rješenjem. Istaknuti žalbeni prigovor nemogućnosti izvršenja tog rješenja, iz razloga što ono ne sadrži opis korekcije radova koje je tužitelj dužan izvesti na kulturnom dobru, je neosnovan jer je utemeljen na pogrešnom razumijevanju ovdje odlučnih činjenica i relevantnih zakonskih odredbi.
8. Naime, prvostupanjskim rješenjem je tužitelju naloženo da ishodi posebne uvjete zaštite kulturnog dobra za korekciju neodobrenog zahvata i nakon njihova zaprimanja podnese zahtjev za prethodnim odobrenjem te nakon zaprimanja prethodnog odobrenja izvede korektivne zahvate kojima će uskladiti izvedene radove s ishođenim prethodnim odobrenjem, odnosno ishođenim posebnim uvjetima zaštite kulturnog dobra. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelju je prvotno naloženo da ishodi posebne uvjete zaštite kulturnog dobra i prethodno odobrenje te određeno da izvođenju korektivnih zahvata može pristupiti tek nakon što zaprimi prethodno odobrenje, tj. nakon što od strane nadležnog konzervatorskog tijela konačno budu određene radnje, odnosno konkretno opisani radovi koje, u skladu s posebnim uvjetima zaštite kulturnog dobra prema odredbama ZZOKD-a, treba izvršiti radi korekcije neodobreno izvedenih radova.
9. Nije osnovan ni žalbeni prigovor kojim se problematizira pravilnost utvrđenja tužitelja kao obveznika izvršenja naloženih mjera, jer iz podataka spisa predmeta, osobito podneska od 5. travnja 2023. upućenog nadležnoj inspekciji pri Konzervatorskom odjelu u Rijeci, proizlazi da tužitelj priznaje izvođenje predmetnih radova na kulturnom dobru i ujedno traži izdavanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra za korekciju predmetnih radova.
9.1. S tim u vezi, valja ukazati da je odredbom članka 4. u vezi članka 6. točke 10. ZZOKD-a propisano da je imatelj kulturnog dobra odgovoran za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara prema odredbama toga Zakona, a imatelj kulturnog dobra je svaka osoba koja na bilo koji način i po bilo kojoj osnovi drži kulturno dobro. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u posjedu stana na kojem su izvršeni neodobreni radovi zamjene dijela vanjske drvene stolarije i da s vlasnicom predmetnog stana vodi spor pred redovnim sudom radi iseljenja, odnosno utvrđenja svojstva najmoprimca tog stana.
10. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Kako tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom, to je, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, pravilno odbijen za zahtjevom za naknadu troškova spora. Ujedno je, iz istog razloga i temeljem iste zakonske osnove, valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 28. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
