REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-3003/2025-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NDG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], MDG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ĆDG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i SDG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenica Branka Skansi, odvjetnica iz Dubrovnika, Između Polača 14, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, Dubrovnik, Dropčeva 1, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanih po istoj opunomoćenici, protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 3354/2023-16 od 17. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 3354/2023-16 od 17. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/22-01/328, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 19. listopada 2023., rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I- 942-01/22-01/97, UR.BROJ: 2117-11/9-22-11 od 27. rujna 2022. i zaključka istog prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-942-01/22-01/97, UR.BROJ: 2117-11/9-22-15 od 28. listopada 2022. (točka I. izreke), te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijaju se žalbe tužitelja izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja od 27. rujna 2022. (o određivanju naknade) i prvostupanjskog zaključka od 28. listopada 2022. (o ispravku greške). Prvostupanjskim rješenjem se određuje tužiteljima, svakom u odgovarajućem suvlasničkom udjelu, pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, za imovinu oduzetog poduzeća "Hotel Gradac", sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.
2. Tužitelji su protiv osporene presude i rješenja (odluke o trošku) izjavili žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, osporavaju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda, prema kojem se za predmetne nekretnine može utvrditi samo pravo na naknadu, a ne i povrat imovine. Ističu da su se poduzeća oduzimala temeljem Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća bez obzira da li su bila registrirana kao poduzeća – kao pravna osoba ili ne. Smatraju kako tijekom postupka nije utvrđeno da bi predmetne nekretnine bile u vrijeme oduzimanja registrirane kao privatno poduzeće, jer iste to nisu nikada ni bile, već je, ukazom bez ikakve provjere, određeno da je to privatno poduzeće. Pregledom spisa broj: 41/48 Okružnog suda u Dubrovniku, te uvjerenja br. 3349/48 od 19. studenoga 1948. i zapisnika Gradskog NO Dubrovnika broj: 32768/48 od 22. studenoga 1948., proizlazi da pok. prednici tužitelja nisu vodili hotelski obrt u navedenim nekretninama na svoje ime, te da su navedene nekretnine i njezine dijelove davali u najam trećim osobama, a obrtna dozvola i namještaj bio je u vlasništvu zakupaca koji su vodili obrt (a ne poduzeće) na svoje ime i za svoj račun. Nakon II. svjetskog rata, ove nekretnine bile su na korištenju prvo kao "Vojna bolnica", a kasnije kao "Muški đački dom", s tim da je ugovor o najmu zaključen između vlasnika nekretnine - fizičke osobe (prednika tužitelja), kao zakupodavca i "Muškog đačkog doma", kao zakupca. Nastavno, tužitelji upiru na dopis Centra za restrukturiranje i prodaju od 10. studenoga 2016., prema kojem su predmetne nekretnine u vrijeme oduzimanja 1948. u zemljišnoj knjizi bile upisane kao vlasništvo fizičkih osoba te su bile izdavane drugim osobama (zakupcima) koje su imale registriran ugostiteljski obrt na svoje ime. U odnosu na procjenu vrijednosti nekretnina, ističu kako je vještak u svom nalazu i mišljenju naveo da je ukupna površina predmetnih nekretnina "kuća i dvorište" 1550 m2, što je netočno. Prema nalazu i mišljenju vještaka, glavna zgrada, koja se sastoji od prizemlja, prvog kata, drugog kata i potkrovlja, ima ukupnu neto korisnu površinu 707,55 m2, dok pomoćna zgrada, koja se sastoji od prizemlja i nenatkrivene terase, ima ukupnu neto korisnu površinu od 55,26 m2, dakle, ukupno 762,81 m2. Zemljišne parcele pak, označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], imaju ukupnu površinu od 1263 m2, stoga je nejasno kako je vještak naveo da je ukupna površina zgrade i zemljišta 1550 m2. Slijedom svega navedenog, tužitelji predlažu ovom Sudu usvojiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu i rješenje i usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova upravnog spora, uvećanog za sastav ove žalbe.
3. Tuženik i zainteresirana osoba, uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da time nije povrijedio zakon na njihovu štetu.
6. Naime, Sud nalazi da se osporena presuda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a, iz razloga na koje tužitelji upiru u žalbi. To stoga jer bitna povreda odredaba upravnog spora postoji ako upravni sud tijekom spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ovoga Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 126. stavak 2. ZUS-a), čemu ovdje nije udovoljeno, jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a osporena presuda sadrži sve propisano odredbom članka 119. toga Zakona, pa tako i u pogledu stavka 5. iste odredbe koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom presude.
7. Nadalje, neosnovno tužitelji osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja tvrdeći da predmetne nekretnine u trenutku oduzimanja nisu bile privatno poduzeće, već se radilo o ugostiteljskom obrtu. Ovo iz razloga jer se kod određenja statusa oduzete nekretnine polazi od činjenica koje su utvrđene aktom o oduzimanju imovine, u konkretnom slučaju, Ukazom Predsjedništva Prezidijuma Sabora Narodne Republike Hrvatske od 29. travnja 1948. ("Narodne novine", broj: 35/48.), kojim je, pod rednim brojem 269., predmetna nekretnina (Hotel "Gradac", Dubrovnik) proglašena poduzećem od značaja za republikansku privredu Hrvatske. Navedeni Ukaz je donesen na temelju članka 1. točke 11. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća ("Službeni list FNRJ", broj: 35/48.), iz čega proizlazi da se, u smislu toga Zakona, ovdje ne radi o poduzeću obrtničkog značaja.
8. Neovisno o tome, međutim, iz podataka sveza spisa razvidno je da je s opisanim nekretninama, nakon oduzimanja, dalje raspolagano na način da je rješenjem NO Grada Dubrovnika od 10. ožujka 1954. osnovan Ženski đački dom u Dubrovniku, kojem je Općina Dubrovnik, ugovorom od 4. lipnja 1974., prenijela pravo korištenja predmetnih nekretnina, a koje su, na dan donošenja Zakona o naknadi (11. listopada 1996.), bile u njegovom posjedu i služile za obavljanje njegove djelatnosti. Time su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvarene pretpostavke za primjenu odredbe članka 54. stavka 1. Zakona o naknadi, prema kojoj se ne vraća u vlasništvo i posjed imovina pravnih osoba, pored ostalih, iz oblasti odgoja i obrazovanja, koja je postala vlasništvo tih pravnih osoba na temelju posebnih propisa, a koja je na dan donošenja ovoga Zakona u njihovom posjedu i služi za obavljanje njihove djelatnosti za koju su osnovane.
9. Slijedom izloženog, neosnovano tužitelji i u žalbi ustraju na naturalnom povratu predmetne imovine, jer za vraćanje iste nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti, na koju okolnost su se već valjano obrazloženim razlozima osvrnula i upravna tijela i prvostupanjski sud, osnovano otklanjajući prigovore s tim u vezi, pozivajući se pritom dodatno i na relevantne odredbe Zakona o ustanovama ("Narodne novine", broj: 76/93.) temeljem kojeg je izvršena pretvorba društvenog vlasništva (ranije društvene organizacije u javnu ustanovu).
10. Nije pravno odlučan ni prigovor usmjeren na pogrešnu procjenu vrijednosti nekretnina do koje je došlo zbog pogrešne površine utvrđene vještačkim nalazom. Naime, tužitelji pogrešno zbrajaju utvrđenu neto korisnu površinu zgrada, koju čini zbroj svih podnih površina unutar zgrade (uključivo balkone, terase i sl.) i površinu zemljišta, a koje površine se ne mogu zbrajati na način kako to čine tužitelji, slijedom čega ovaj Sud ne nalazi povredu zakona na štetu tužitelja niti po toj osnovi.
11. Kako, dakle, tužitelji u žalbi ne iznose pravno relevantne prigovore kojima bi doveli u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelji pravilnost osporene presude pobijaju ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je presuda utemeljena, ali ih drukčije tumače, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove stvari.
12. Na kraju, a u odnosu na zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, ističe se da tužitelji nisu uspjeli sa žalbom u ovom sporu pa im, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 28. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
