Poslovni broj: Usž-2863/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljica ŠL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i KL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Miljenko Mrakovćić i Bojan Milić, odvjetnici iz Rijeke, A. Medulića 5, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, OIB: 43539267895, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužiteljica, zastupanih po istim opunomoćenicima, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 2619/2023-11 od 13. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljica i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2619/2023-11 od 13. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/21-01/275, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 26. rujna 2023. i rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-942-05/97-01/2197, URBROJ: 2170/1-03-09/3-21-40 od 25. lipnja 2021. (točka I. izreke), te se odbija zahtjev tužiteljica za naknadu troškova spora (točka II. izreke).

1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbija se žalba tužiteljica izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 25. lipnja 2021., a kojim se odbija zahtjev tužiteljica za povrat u vlasništvo prostora/praonice nalazeće u stambeno-poslovnoj zgradi u [adresa], na adresi [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina] te zemljišta na kojoj je sagrađena navedena stambeno-poslovna zgrada, uz određenje da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Tužiteljice su protiv osporene presude izjavile žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja u sporu, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o trošku. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističu kako je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u vezi identifikacije, statusa i namjene prijepornog prostora, jer je u tijeku postupka nedvojbeno utvrđeno da prijeporni prostor nije vešernica iz zapisnika sastavljenog u postupku nacionalizacije, a što je utvrđeno i na samom očevidu, kao i nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke Nevena Čačića, te slikama koje prileže nalazu i mišljenju. Naime, na očevidu je nesporno utvrđeno kako se predmetna prostorija nalazi u suterenu zgrade, a ne u prizemlju. Isto tako, nesporno je utvrđeno da prostor ima jasno omeđene granice, vlastiti ulaz, provedenu struju i vodu, korisnu površinu od 13,75 m[2] i prosječnu visinu od 2,85 m te odvojen pristup sa stražnje strane (poseban ulaz, a ne iz zajedničkog stubišta). Stoga drže nespornim kako sve naprijed navedene karakteristike, prema članku 67. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, nedvojbeno udovoljavaju uvjetima za priznavanje statusa posebnog dijela nekretnine (odnosno samostalne uporabne cjeline). S tim u vezi ukazuju na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Županijskog suda u Puli-Pola, prema kojima su prostorije jednake ili manje površine utvrđene posebnim dijelovima nekretnine. S obzirom na navedeno, sud pogrešno smatra da zapisnik iz nacionalizacijskog predmeta K-248 predstavlja dostatan dokaz da je prostorija tretirana kao zajednički dio, a posebno iz razloga što taj zapisnik ne sadržava nikakav jasan, izričit ni pravno relevantan opis spornih prostorija, već samo generički navod o vešernici, osobito kada se pored prijepora nalaze i dvije zasebne prostorije čiju namjenu i status sud uopće nije razmatrao. Nadalje, smatraju da je sud, odbivši provesti dokaze saslušanjem tužiteljica te očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske i druge odgovarajuće struke, povrijedio ustavno i konvencijsko pravo tužiteljica na pristup sudu te na pravično i pošteno suđenje, a što sve nastavno detaljnije obrazlažu, pozivajući se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, zaključujući da je sud prekršio pravo na kontradiktoran i pravičan postupak, onemogućio jednakost oružja i pristup sudu, narušio legitimna očekivanja tužiteljica te donio arbitrarnu odluku protivnu temeljenim načelima vladavine prava. Konačno, osporavaju i ocjenu suda da zemljište pripada svim suvlasnicima zgrade, jer u konkretnom slučaju zemljište nije otuđeno ni prodano, a iz rješenja o nacionalizaciji proizlazi da je bila nacionalizirana i zgrada i zemljište. Prije donošenja Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije vrijedilo načelo jedinstva nekretnine, stoga, tužiteljice i dalje ustraju na pravu na povrat zemljišta, podredno, pravo na naknadu za neizgrađeno građevinsko zemljište temeljem članka 15. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19. – dalje u tekstu: Zakon o naknadi), a što sve nastavno obrazlažu. Slijedom svega navedenog, tužiteljice predlažu ovom Sudu usvojiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, te naložiti tuženiku da im nadoknadi prouzročeni trošak upravnog spora, uvećan za sastav ove žalbe u iskazanom iznosu.

3. Tuženik i zainteresirana osoba, uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud nije povrijedio zakon na štetu tužiteljica time što je odbio njihov tužbeni zahtjev.

6. Ovo iz razloga jer se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a iz razloga na koje tužiteljice upiru u žalbi. To zbog toga što je, prema podacima sveza spisa, prvostupanjski sud presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano zaključio da nisu ispunjeni uvjeti propisani Zakonom o naknadi za povrat u vlasništvo praonice (ex vešernice) koja se nalazi u stambeno-poslovnoj zgradi na kč. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina], jer se ovdje ne radi o samostalnoj uporabnoj cjelini, već o zajedničkom dijelu zgrade koji su koristili svi stanari. Također, nisu ostvareni ni uvjeti za povrat u vlasništvo zemljišta na kojem je izgrađena navedena stambeno-poslovna zgrada, jer isto pripada svim vlasnicima stanova u zgradi u odgovarajućim suvlasničkim omjerima, sukladno načelu jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade iz članka 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 81/15.- proč.tekst i 94/17.).

7. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužiteljice ponavljaju prigovore istaknute u upravnom postupku te u tužbi i tijekom upravnog spora, na koje su se valjanim, argumentirano obrazloženim razlozima osvrnuli i tuženik i prvostupanjski sud, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza priloženih svezu spisa, osobito zapisniku o očevidu prvostupanjskog tijela obavljenom 29. listopada 2020., nalazu i mišljenju vještaka Nevena Čačića od 23. ožujka 2021. i zapisniku s rasprave održane pred prvostupanjskim tijelom 23. lipnja 2021. u nazočnosti vještaka i opunomoćenika tužiteljica.

8. Slijedom izloženog, nije pravno odlučan niti prigovor tužiteljica usmjeren na bitne povrede odredaba upravnog spora radi neprovođenja predloženih dokaza (saslušanje tužiteljica i očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske i druge odgovarajuće struke). Ovo zbog toga jer sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocjenjujući njihovo izvođenje irelevantnim za rješavanje ove stvari kraj dokaza koji s tim u vezi prileže spisu, a koji, i po ocjeni ovoga Suda, daju pouzdanu osnovu za donošenje pravilne i zakonite odluke.

9. Neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljicama nema za posljedicu ni povredu načela pravičnog postupka (načela jednakosti oružja), a na koju upiru u žalbi. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, radi čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određeni svjedok ili izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno.

10. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužiteljice pravilnost osporene presude pobijaju ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je presuda utemeljena, ali ih drukčije tumače, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na rješenje ove stvari.

11. Na kraju, a s obzirom da tužiteljice nisu uspjele s tužbom u upravnom sporu, jer je tužbeni zahtjev osnovano odbijen, to im, sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška. Iz istih razloga i temeljem iste zakonske odredbe, a jer nisu uspjele sa žalbom u ovom sporu, tužiteljicama ne pripada pravo na naknadu žalbenog troška, radi čega je njihov zahtjev valjalo odbiti.

12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagrebu 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović