REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-5146/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Velimiru Baniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika VA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Vesni Škare Ožbolt, odvjetnici u Zagrebu, radi ispunjenja obveze, odlučujući reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1201/2017-3 od 4. srpnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2481/16-10 od 6. veljače 2017., u sjednici održanoj 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da tuženik trpi da se nekretnine u njegovom posjedu upisane u ul.br. 2262 k. o. [katastarska općina] zkč. [katastarska čestica] izgrađeno zemljište (površ 142 čm) i dvorište (površ 299 čm) sa 461 čm, koje odgovaraju (po novoj izmjeri) k. č. [katastarska čestica] kuća br. ..., [adresa] sa 162 čm i dvorište sa 299 čm = 461 čm upisane u Posjedovni list br. 5332 k. o. [katastarska općina] kod Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba prodaju na javnoj dražbi te od polučenog novca (bez troška dražbe) isplati tužiteljici 40% novčanih sredstava, kao i naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate. U toč. II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 24.375,00 kuna, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 06. veljače 2017. do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači drugostupanjska presuda na način da se prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode tužiteljice te predložio da se revizija odbaci kao nedopuštena.

5. Revizija je neosnovana.

6.1. Odredbom čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 70/19) koji je stupio na snagu 1. rujna 2019., propisano je načelo da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.). S obzirom da je drugostupanjska odluka donesena 4. srpnja 2019. za dopuštenost revizije u ovoj pravnoj stvari mjerodavne su odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, dalje: ZPP). Stoga je valjalo podneseni prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije i reviziju razmatrati kao reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

6.2. Prema odredbi čl. 392.a ZPP, revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7.1. Tužiteljica u reviziji tvrdi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, ali ne navodi u čemu bi se ta povreda sastojala. Stoga taj revizijski razlog nije razmatran.

7.2. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revidentice u tom pravcu nisu od značaja niti od utjecaja na pravilnost ocjene nižestupanjskih sudova.

8.1. Također nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

8.2. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

9. Predmet spora u ovoj parnici predstavlja tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da tuženik ispuni obvezu iz Izvansudske nagodbe zaključene među strankama 1. listopada 2012., te zahtjev da tuženik trpi prodaju na javnoj dražbi nekretnine u njegovom posjedu kao i da se od polučenog novca tužiteljici bez troškova dražbe isplati 40% novčanih sredstava uz naknadu parničnog troška.

10.1. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su 1. listopada 2012. stranke sklopile Izvansudsku nagodbu kojom suglasno utvrđuju da je tuženik kupio od pokojnog UA zemljište površine 468 čm, dijela čestice broj [katastarska čestica] oranica velika sjenokoša u [adresa], a upisanoj u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], da ugovor nije proveden kroz zemljišnu knjigu; da je na tom zemljištu izgrađena kuća tlocrtne veličine 12x14 m prizemlje, kat i potkrovlje i još jedno potkrovlje, s kućnim brojem [adresa].; da krov nije postavljen, da kuća ima struju, da kuća nije spojena na vodovod i kanalizaciju; da je tužiteljica financijski sudjelovala u izgradnji te kuće te da tuženik prihvaća da je od tužiteljice kroz razdoblje financiranja primio 100.000,-DEM; da se kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu po brojem P-4356/11 vodi parnični postupak po tužbi tužiteljice protiv tuženika radi raskida ortačke pogodbe i isplate;

- da je čl. 1. Izvansudske nagodbe ugovoreno da će se kuća prodati, a novac podijeliti tako da tuženiku pripadne 60%, a tužiteljici 40% postignute kupoprodaje cijene; da se čl. 2. Izvansudske nagodbe tuženik obvezao o svom trošku kuću pokriti, uvesti vodovod i kanalizaciju te legalizirati objekt kao i srediti zemljišnoknjižno stanje; da je prema čl. 3. Izvansudske nagodbe ugovoreno da se sav trošak, koji mora biti dokumentiran iz čl. 2. Nagodbe ima posebno isplatiti iz postignute kupoprodaje neovisno od odredbe iz članka 1. te nagodbe; da je prema čl. 4. Izvansudske nagodbe ugovoreno da ukoliko se kuća ne proda u roku od dvije godine da će stranke sklopiti novi sporazum s time da se taj rok pod istim uvjetima može produljiti godinu dana; da se čl. 5. Izvansudske nagodbe tužiteljica obvezala povući tužbu u predmetu broj P-4356/11; da je nagodba vlastoručno potpisana od obje strane te da su potpisi obje strane ovjereni od javnog bilježnika pod brojem ovjere OV-11877/12.

10.2. Slijedom navedenog utvrđenja, nižestupanjski sudovi zaključuju da je svrha Izvansudske nagodbe bila da se nekretnina, za čiju izgradnju je tužiteljica vršila novčana ulaganja, proda te da se iz postignute kupovnine izvrši povrat uloženog od strane tužiteljice; da su stranke odredile rok od dvije godine od sklapanja nagodbe za navedenu prodaju, a ukoliko ista ne bude ostvarena u tom roku, stranke su dogovorile sklopiti novi sporazum, odnosno, produljiti isti, pod istim uvjetima. Nesporno je da prodaja nekretnine nije ostvarena u roku dvije godine od sklapanja te da stranke nisu zaključile novu nagodbu niti su postojeću produljile.

11.1. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan prvotno polazeći od zaključka da prodaja nekretnine nije ostvarena u roku od dvije godine od sklapanja sporazuma te da stranke nisu zaključile novu nagodbu niti su postojeću produljile, pa da u takvim okolnostima predmetna nagodba više nije na snazi, jer je u konkretnoj situaciji rok od dvije godine bitan sastojak nagodbe (ugovora) u smislu odredbe čl. 361. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 78/15, dalje: ZOO), a dužnik nije u tom roku ispunio obvezu te da je tada obveza raskinuta po samom zakonu.

11.2. Također prvostupanjski sud tužbeni zahtjev smatra neosnovanim i iz razloga što je tuženiku kao posjedniku, a ne vlasniku predmetne nekretnine nemoguće naložiti da trpi prodaju nekretnine na javnoj dražbi jer je to činidba koja bi se mogla naložiti vlasnicima s obzirom da se vlasništvo stječe uknjižbom u zemljišne knjige sukladno čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP).

12.1. Drugostupanjski sud potvrđujući prvostupanjsku presudu zaključuje da je pravilno kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, jer tužiteljica ne može ostvariti pravnu zaštitu na način kako to traži tužbenim zahtjevom s obzirom da se radi o nemogućoj činidbi, pa tuženiku nije moguće naložiti da trpi prodaju predmetne nekretnine na javnoj dražbi te da tužiteljici isplati 40% prodajne cijene ostvarene na javnoj dražbi.

13.1. Ovakav zaključak prihvaća i ovaj sud. Naime, tužiteljica nije dobro koncipirala tužbeni zahtjev i u konkretnoj situaciji tuženiku kao posjedniku nije moguće naložiti trpljenje prodaje nekretnine na javnoj dražbi.

13.2. Naime i odredbom čl. 82. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16, dalje: OZ) propisano je da je uz prijedlog za ovrhu na nekretnini ovrhovoditelj dužan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika, st. 2. propisano da ako je pravo na nekretnini iz st. 1. ovoga članka upisano u zemljišnoj knjizi na drugu osobu, a ne na ovršenika, prijedlogu se može udovoljiti samo ako ovrhovoditelj podnese ispravu koja je podobna za upis ovršenikova prava, dok je st. 3. propisano da će u slučaju iz st. 2. ovoga članka sud po službenoj dužnosti naložiti u zemljišnoj knjizi upis prava vlasništva ovršenika.

13.3. Stoga s obzirom na utvrđeno činjenično stanje u konkretnom slučaju ovako postavljen tužbeni zahtjev nije moguće prihvatiti, pa su pravilno nižestupanjski sudovi odlučili kada su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan.

13.4. Preostali revizijski razlog kojim tužiteljica ističe da nižestupanjski sudovi pogrešno tumače Izvansudsku nagodbu da je rok bitan sastojak ugovora (iako polazi od pogrešne pretpostavke, jer drugostupanjskisud ne temelji svoju odluku na tom razlogu) nije odlučan za razrješenje ovoga spora s obzirom da je drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku presudu pozivajući se na drugi razlog (na nemoguću činidbu), a ne na rok kao bitan sastojak ugovora.

14. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 28. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil