REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4679/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice ZB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljice mlt. OB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa majka i zakonska zastupnica ZB, a obje zastupane po punomoćniku Goranu Katiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJA d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pelcl, odvjetnik u Grgić & Partneri odvjetničkom društvu d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg su podijele sve stranke protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-262/2024-3 od 2. srpnja 2025., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2586/2022-26 od 20. studenoga 2023., u sjednici održanoj 28. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tuženiku revizija protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-262/2024-3 od 2. srpnja 2025.:

− u dijelu točke I.1. izreke koji se odnosi na dosuđeni iznos 5.308,91 eura sa zateznim kamatama tekućim od 18. ožujka 2022. do isplate po tamo naznačenoj kamatnoj stopi,

− u dijelovima pod toč. I.1. i I.2. izreke u kojima se te točke odnose na zatezne kamate koje teku od 18. ožujka 2022. do 24. ožujka 2023. po tamo naznačenoj kamatnoj stopi i to koje teku na iznose glavnice dosuđene tužiteljicama od po 6.201,48 eura svakoj,

− u dijelovima izreke koji se odnose na trošak parničnog postupka,

zbog sljedećih pravnih pitanja:

1. „Pripada li supruzi poginulog pravo na traženje naknade štete s osnova kupnje grobnog mjesta i izgradnje nadgrobnog spomenika u okolnostima slučaja da je njezin pok. suprug ukopan u ranije postojeću obiteljsku grobnicu svojih srodnika pri čemu supruga unatoč objektivnoj financijskoj mogućnosti nije realizirala kupnju grobnice i nadgrobnog spomenika pa da li dosudom naknade predmetne imovinske štete u ovakvom slučaju drugostupanjski sud pogrešno primjenjuje materijalno pravo i sudi protivno stajalištima izraženim u sudskoj praksi i to konkretno imajući na umu stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-157/2007-2 od 25.04.2007. kao i Županijskog suda u Varaždinu Gž-1496/2020-2 od 22.01.2022.?“,

2. „Da li na buduće troškove kupnje grobnog mjesta i nadgrobnog spomenika koji trošak nije nastao u vrijeme donošenja prvostupanjske presude zakonske zatezne kamate treba dosuditi za razdoblje prije donošenja prvostupanjske presude (odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva) ili pak na ovu buduću štetu odnosno imovinski trošak koji nije nastao u trenutku zaključenja glavne rasprave zakonske zatezne kamate trebaju biti suđene od dana donošenja prvostupanjske presude sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Županijskog sud u Zagrebu Gž- 3673/2017-3 od 01.09.2020. kao i Županijskog suda u Sisku Gž-2644/2012-5 od 20.11.2014.?“,

3. „Da li tužitelji u odnosu na preinačeni/povišeni tužbeni zahtjev za traženjem naknade neimovinske štete pravo na traženje i dosudu zakonskih zateznih kamata ostvaruju u odnosu na povišeni/preinačeni tužbeni zahtjev samo od dana kada su postavili taj povišeni/preinačeni tužbeni zahtjev, a sve imajući na umu stajališta sudske prakse izražena u presudama Vrhovnog suda RH Rev-60/2022-2 od 15.01.2025., Rev- 247/2023-2 od 04.04.2023., Rev-50/2022-2 od 24.01.2023., Rev-1133/2021-2 od 14.12.2021.?“.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije kojeg su podnijeli prvotužiteljica i drugotužiteljica se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.

III. Prijedlog za dopuštenje revizije kojeg su podnijeli prvotužiteljica i drugotužiteljica se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Stranke su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, svaka u dijelu u kojem nije uspjela u sporu.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije su postavile pravna pitanja koja smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.

2.1. Uz to su se pozvale i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

3. U dijelu u kojem su prijedlozi podneseni u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ih je sud kvalificirao kao prijedloge za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem su prijedlozi podneseni u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, te prijedloge kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.

4. Ovaj sud je prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.

U pogledu prijedloga obaju tužiteljica

5. Prvo postavljeno pravno pitanje tužiteljicā ne predstavlja pravno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, visina naknade neimovinske štete koju će sud u konkretnom slučaju odrediti ovisit će o okolnostima svakog konkretnog slučaja, pri čemu se samo napominje da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske predstavljaju smjernice za dosudu ove štete, koja će se individualno prilagođavati okolnostima specifičnosti svakog konkretnog slučaja, pa u tom smislu na to pitanje nije moguće dati jedinstven odgovor.

6. Isto obrazloženje se odnosi i na sva ostala pravna pitanja tužiteljicā ali je u pogledu njih nadodati i sljedeće.

6.1. Ta se pitanja ne mogu kvalificirati kao materijalnopravna niti postupovnopravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP; njima podnositeljice zapravo upiru na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP.

6.2. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako nemaju ni važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.

7. Zato je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije koji su podijele tužiteljice zbog pravnih pitanja koje one smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod toč. II.

8. Tužiteljice su se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvale i na povredu prava na pravično suđenje i obrazloženu sudsku odluku, kao i na pravo na jednakost pred zakonom.

9. Ovaj sud ocjenjuje da, iz njemu dostupnih dijelova spisa (v. čl. 387. st. 3. ZPP), ne proizlazi da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljicama bilo onemogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima tuženika, iznose činjenice i predlažu dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku – a proizlazi da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljica; njihove presude su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak o vjerojatnosti da tužiteljice nisu imale pravično suđenje.

10. S obzirom na ono obrazloženo u toč. 5. ovoga obrazloženja, jasno je da ovaj sud ocjenjuje da nije učinjeno vjerojatnim da bi došlo do povrede tužiteljičinih prava na jednakost pred zakonom.

11. Zato je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije koje su podnijele tužiteljice u dijelu u kojem se pozivaju na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom – valjalo, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. III.

U pogledu prijedloga tuženika

12. Pravna pitanja koja je postavio tuženik, koja su navedena u izreci ovoga rješenja, ovaj je sud ocijenio važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s obzirom na pravno shvaćanje revizijskog suda izraženo:

− u odluci poslovnog broja Rev-157/2007 od 25. travnja 2007. (u pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu troška grobnog mjesta i spomenika – dio točke I.1. izreke drugostupanjske presude koji se odnosi na dosuđeni iznos 5.308,91 eura sa zateznim kamatama tekućim od 18. ožujka 2022. do isplate ),

− u odluci poslovnog broja Rev-60/2022, Rev-123/2025, Rev-376/2023, Rev- 222/2023 (u pogledu dijela koji se odnosi na početak tijeka zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva).

13. Napominje se da je iz obrazloženja nižestupanjskih presuda jasno da su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev (i) u pogledu zateznih kamata na preinačeni dio glavnice tužbenog zahtjeva počam od dana inicijalnog utuženja. Međutim, iz obrazloženja tih presuda nije jasno o kojim se to konkretnim nominalnim iznosima koji su preinačeni povećanjem tužbenog zahtjeva radi. Zato je ovom sudu prestao reviziju dopustiti u pogledu tijeka zateznih kamata na cjelokupno dosuđeni iznos glavnice (u pogledu neimovinske štete) koje kamate teku sve do preinačenja kako ga navodi tuženik u svom prijedlogu. Tako se omogućuje revizijskom sudu u daljnjem stadiju postupka (ovisno o utvrđenju osnovanosti revizije) uvidom u spis, utvrđenje tog tijeka zateznih kamata u dijelu koji se odnosi samo na preinačeni dio.

14. Zato je, na temelju čl. 389.b st. 3. ZPP, odlučeno kao u izreci, kao pod toč I.

15. Ovaj je sud uzeo da je prijedlog tuženika povučen u pogledu ostalih pravnih pitanja i pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava (čl. 389.b st. 3. ZPP), no smatra korisnim napomenuti ono navedeno u sljedećim točkama ovoga obrazloženja.

16. Prvo pravno pitanje tuženika je usklađeno sa stabilnom sudskom praksom revizijskog suda (Rev-389/2023-2 od 17. listopada 2023.)

17. U pogledu drugog i šestog pravog pitanja tuženika primjenjivo je obrazloženje kao pod toč. 6.1. i 6.2. ovoga obrazloženja.

18. U pogledu sedmog postavljenog pravnog pitanja tuženika je za obrazložiti da ne počiva na utvrđenjima nižestupanjskih sudova, pa nema utjecaja na odluku u sporu.

19. U pogledu pozivanja tuženika na povredu prava na pravično suđenje za uputiti je mutatis mutandis na obrazloženje iz toč. 9. ovoga obrazloženja s napomenom da ovaj sud ne vidi nedosljednost u suđenju na koju upućuje tuženik (osim onoga što je utvrđeno u toč. 11. ovoga obrazloženja.

Zagreb, 28. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug