REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-2401/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DI vlasnika obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Žarko Smolčić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolčić i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, radi povrata ulaganja, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-284/18-3 od 24. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj P-294/2015-41 od 8. veljače 2018., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e :
I. Djelomično se odbija kao neosnovana revizija tuženice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-284/18-3 od 24. svibnja 2018. u dijelu kojim je odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj P-294/2015-41 od 8. veljače 2018. u odnosu na dosuđenu naknadu u iznosu od 204.888,26 EUR/1.543.730,60 kuna, zateznu kamatu na navedeni iznos za razdoblje od 8. veljače 2018. pa nadalje u točki I. izreke, te trošak parničnog postupka u točki II. izreke.
II. Djelomično se prihvaća revizija tuženice te se preinačuje presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-284/18-3 od 24. svibnja 2018. i presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj P- 294/2015-41 od 8. veljače 2018. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na zateznu kamatu na dosuđenu naknadu za razdoblje od 30. srpnja 2006. do 7. veljače 2018. na način da se odbija tužbeni zahtjev u tom dijelu kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 204.888,26 EUR/1.543.730,60 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 30. srpnja 2006. do isplate (toč. I. izreke), dok je tužitelj obvezan tuženici naknaditi trošak postupka u iznosu od 10.493,73 EUR/79.065,07 kuna (toč. II. izreke). Rješenjem je odbačen dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje da tužitelj ima pravo u svom posjedu zadržati nekretnine koje su bile predmetom Ugovora od 29. travnja 2005., dok mu ne bude ispunjena tražbina iz toč. I. izreke presude.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tuženica na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se preinači pobijana presuda na način da se odbije tužbeni zahtjev uz nadoknadu troškova revizije.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio revizijske navode te predložio da se ista odbaci kao nedopuštena podredno da se odbije kao neosnovana, uz nadoknadu troškova odgovora na reviziju.
5. Revizija tuženice je djelomično osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih ju podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).
8. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja kojim raži isplatu iznosa na ime povrata ulaganja pri čemu tvrdi da je kao zakupac temeljem Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta od 12. srpnja 2004. i od 29. travnja 2005. (dalje: Ugovor) na zakupljenom zemljištu sukladno čl. 5. Ugovora obavio investicijske radove koji su bili potrebni za obavljanje odnosno unapređenje njegove djelatnosti, te je izveo značajne zahvate koji su poboljšali kvalitetu zemljišta, vršio je iskope, čišćenja, izgradnju 14 km nasipa, sjekao drveće i raslinje, vršio strojno čišćenje i profiliranje, a sve u vrijednosti od 204.888,26 EUR /1.543.730,60 kuna.
9.1. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
- da je tužitelj kao zakupac primio u zakup poljoprivredno zemljište – ribnjake, u vlasništvu tuženice na području k. o. [katastarska općina], [adresa] i [adresa] na vrijeme od 10 godina u ukupnoj površini od 480 ha 62 a i 02 m2,
- da je tužitelj u posjed zakupljenih nekretnina stupio na temelju Zaključka o uvođenju zakupca u posjed zakupljene nekretnine od 16. srpnja 2004. (list 15. spisa),
- da je čl. 5. Ugovora ugovoreno da zakupodavac daje odobrenje zakupcu da temeljem Ugovora i bez daljnjih odobrenja smije obrađivati zemljište sukladno odredbama Ugovora, obavljati investicijske radove koji budu potrebni za obavljanje odnosno unapređivanje zakupnikove djelatnosti, na zakupljenom zemljištu instalirati opremu i graditi građevine potrebne za obavljanje odnosno unapređenje zakupnikove djelatnosti i obavljati zahvate koji poboljšavaju kakvoću zemljišta,
- da je čl. 9. Ugovora određeno da po prestanku Ugovora o zakupu zakupac može u roku od 6 mjeseci uzeti one dijelove opreme i građevine koje je podigao, tražiti naknadu stvarne vrijednosti opreme koja se može utvrditi za opremu koju nije moguće odnijeti, vegetacije koju je zasadio, te instalacija i zahvata za zaštitu zemljišta koji su poboljšali kakvoću poljoprivrednog zemljišta,
- da iz iskaza svjedoka CI tadašnjeg načelnika općine Ivanska proizlazi da tužitelj nije mogao ući u posjed zakupljenog zemljišta (ribnjaka) prije nego što je očistio i uredio okoliš, za što je tužitelj dobio i suglasnost općinskog vijeća koja po svjedoku nije niti bila potrebna jer su ribnjaci bili potpuno zapušteni 10 tak godina i bilo ih je potrebno očistiti i urediti,
- da iz iskaza TI, tadašnjeg direktora Komunalnog poduzeća proizlazi da je tužitelj očistio ribnjake od drvne mase, dovodne kanale u dužini od nekoliko kilometara te izvršio druge velike radove na zakupljenom zemljištu,
- da je 29. srpnja 2006. tuženica otkazala tužitelju Ugovor od 29. travnja 2005., a da iz provedenih dokaza odnosno iskaza saslušanih svjedoka CI, PI, VI, BI, GI i TI, kao i iskaza tužitelja te iz provedenog očevida na licu mjesta u nazočnosti građevinskog i mjerničkog vještaka, proizlazi da je tužitelj na zakupljenom zemljištu vršio određene zahvate za zaštitu zemljišta koji su poboljšali njegovu kakvoću i izvršio ugradnju instalacija,
- da iz dopune nalaza i mišljenja građevinskog vještaka Zorana Vincekovića proizlazi da iznos od 1.265.353,66 kuna bez PDV-a, odnosno s tada važećim PDV- om iznos od 1.543.730,60 kuna predstavlja vrijednost ukupnih izvedenih građevinskih radova od strane tužitelja.
9.2. Stoga nižestupanjski sudovi ocjenjuju tužbeni zahtjev osnovanim zaključujući da tužitelju pripada naknada stvarne vrijednosti izvršenih radova i zahvata za zaštitu zakupljenog zemljišta (ribnjaka) koji su poboljšali njegovu kakvoću u iznosu od 1.543.730,60 kuna sa PDV koji je važio u vrijeme izrade nalaza sukladno čl. 5. i 9. Ugovora od 12. srpnja 2004. i 29. travnja 2005. te sukladno čl. 41. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj 66/01., 87/02., 48/05., 90/05 i 152/08, dalje: ZPZ) koji je važio u vrijeme sklapanja i otkazivanja Ugovora. Pri tome sudovi smatraju osnovanim i zahtjev za isplatu zatezne kamate od 30. srpnja 2006. pa do isplate, uzimajući u obzir da je tuženik tužitelju otkazao Ugovor s danom 29. srpnja 2006.
10. Tuženica u reviziji ukazuje na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, smatrajući da su sudovi pogrešno zaključili da tužitelju pripada pravo na naknadu stvarne vrijednosti instalacija i zahvata za zaštitu koje je tužitelj učinio na zemljištu tuženice, a koji su poboljšali kvalitetu zemljišta. To stoga jer sudovi nisu utvrdili jesu li radnje koje je tužitelj poduzeo na predmetnom zemljištu dozvoljene u smislu čl. 5. Ugovora (radnje na zemljištu za koje nije potrebna suglasnost zakupodavca) ili je tužitelj protivno odobrenju zakupodavca izvršio investicijske radove na poljoprivrednom zemljištu koji prelaze granice uobičajenog gospodarenja kako je to propisano odredbom čl. 7. st. 2. alineja 6. Ugovora za koje je zakupodavac ovlašten otkazati ugovor. Tuženica smatra da se nije radilo o redovnom održavanju, te da je tužitelj izvršio opsežne radove bez potrebne suglasnosti zakupodavca, pa da stoga ne postoji osnova po kojoj bi se isplatila naknada za izvedene radove.
11.1. Neosnovani su navodi tuženice da je tužitelj izvršio radove na zakupljenom zemljištu bez potrebne suglasnosti zakupodavca jer to ne proizlazi iz sadržaja spisa.
11.2. Naime, iz iskaza svjedoka načelnika Općine Ivanska i provedenog vještačenja pravilno su sudovi utvrdili da su izvedeni radovi od strane tužitelja na poljoprivrednom zemljištu bili potrebni radovi, koji su poboljšali kakvoću zemljišta, da se nije radilo o znatnom ulaganju te da se stoga radilo o radovima obuhvaćenim čl. 5. st. 2. Ugovora za koje zakupodavac ovlašćuje i daje odobrenje zakupcu (ovdje tužitelju) da temeljem samog ugovora i bez daljnjeg pitanja odnosno odobrenja izvrši radove na zemljištu sukladno navedenom članku, dok tuženica nije dokazala suprotno, a teret dokaza je u tom dijelu bio na njoj. Stoga tužitelj ima pravo da mu se naknadi vrijednost radova i ulaganja sukladno čl. 5. i 9. Ugovora.
12. Stoga je reviziju tuženice valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 393. ZPP. te odlučiti kao pod toč. I izreke.
13. Međutim, djelomično je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonske zatezne kamate koje teku od 30. srpnja 2006. kao idući dan od dana kada je otkazan Ugovor (29. srpnja 2006.) do dana 7. veljače 2018., odnosno do dana kada je donesena prvostupanjska odluka 8. veljače 2018.
14. Tužitelju na dosuđujući iznos pripada zatezna kamata tekuća od dana donošenja prvostupanjske presude 8. veljače 2018. pa do isplate, dok tužitelj nema pravo na zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe, jer je predmetna obveza tuženice utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, uslijed čega tuženica nije niti mogla biti u zakašnjenju s ispunjenjem te obveze (čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO) (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-x 246/15-2 od 17. ožujka 2015.).
15. Slijedom navedenoga u tom dijelu valjalo je preinačiti pobijane presude primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP te odlučiti kao pod toč. II. izreke.
16. S obzirom da je djelomično preinačena pobijana odluka u odnosu na zatezne kamate i nije promijenjen omjer uspjeha u sporu, to je valjalo prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP potvrditi odluku o troškovima postupka.
17. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju, jer taj trošak nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
18. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).
Zagreb, 28. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
