Poslovni broj: Usž-2684/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Goranu Vujaniću, odvjetniku u Zagrebu, Amruševa 8, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 143/2023-10 od 18. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 143/2023-10 od 18. travnja 2024.
II. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/22-04/34, URBROJ: 531-07-01-02/03-22-2 od 15. studenog 2022.
III. Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-02/16-008/9885, URBROJ: 251-10-32-1/034-22-5-AČL od 19. siječnja 2022.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak u iznosu od 500,00 Eura, u roku od 60 dana od dostave ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/22-04/34, URBROJ: 531-07-01-02/03-22-2 od 15. studenog 2022., kao i zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA:. UP/I-363-02/16-008/9885, URBROJ: 251-10-32-1/034-22- 5-AČL od 19. siječnja 2022. te zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
2. Tužitelj pravovremenom žalbom pobija naznačenu presudu, u cijelosti iz svih žalbenih razloga. Prvenstveno ističe da je pobijanom presudom počinjena bitna povreda odredaba upravnog spora, na način da sadrži nedostatke zbog kojih se ista ne može ispitati. Pobijanom presudom, pod toč. 18. obrazloženja, navedeno je „Vezano za istaknuti prigovor zastare navodi se kako u konkretnoj stvari zastara nije nastupila“.
2.1. Tužitelj ističe da je ovakvo obrazloženje prvostupanjskog suda u odnosu na istaknuti prigovor, koji je krucijalan za rješavanje predmeta spora, sasvim nedostatan i s tim u vezi neutemeljen te tužitelj nema nikakve mogućnosti ispitati naprijed citirano utvrđenje prvostupanjskog suda. Prvostupanjski sud je propustio obrazložiti razloge za takvo pravno shvaćanje i, još bitnije, propustio je navesti na temelju kojih odredbi mjerodavnog materijalnog prava je odlučio, a što sve zajedno ima za posljedicu da se pobijana presuda ne može ispitati. S tim u vezi, tužitelj ističe i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Pojašnjava da prvostupanjski sud navodi da je u konkretnom predmetu riječ o pravnoj situaciji za koju su mjerodavne odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 26/03. – pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11.,144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15., dalje: ZKG/95) na kojem su upravna tijela temeljila svoje rješenje, a da taj zakon ne propisuje rok u kojem nadležno tijelo treba utvrditi visinu komunalnog doprinosa, pri čemu se poziva na praksu ovog Suda u primjeni navedenog Zakona. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio naprijed citirani Zakon o komunalnom gospodarstvu ustvrdivši da istim nije propisan rok u kojemu nadležno tijelo dužno utvrditi obvezu plaćanja komunalnog doprinosa, ali je pritom propustilo primijeniti zakon (lex generalis) koji se primjenjuje na pravnu situaciju u konkretnom slučaju, odnosno na navedenu pravnu prazninu. Naime, upravo iz razloga što ZKG-om nije propisan rok do kojega nadležno tijelo mora donijeti rješenje kojim se utvrđuje obveza, mora se primjenjivati Opći porezni zakon, kao lex generalis. Jedno od osnovnih pravnih pravila je da, ukoliko je neko područje uređeno sa više pravnih izvora jednake pravne snage, neposredno će se primjenjivati ono koje uže uređuje to područje (lex specialis), osim ako takvim užim pravnim propisom nije uređeno konkretno pravno pitanje, pa će se primijeniti općeniti pravni izvor (lex generalis). U konkretnom slučaju, primjenjuju se odredbe Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20, 42/20, dalje OPZ). Odredbom članka 1. OPZ-a je propisano da OPZ uređuje odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako posebnim zakonima o pojedinim vrstama poreza i drugim javnim davanjima nije uređeno drugačije i predstavlja zajedničku osnovu poreznog sustava. Nadalje, članak 2. OPZ-a definira javna davanja koja uređuje zakon, kao poreze i druga javna davanja, a u stavku 3. je propisano što se za potrebe OPZ smatra drugim javnim davanjima. Ovdje je potrebno ukazati i na st. 6. kojim su definirani doprinosi kao novčana davanja koja se plaćaju za korištenje određenih usluga ili ostvarivanja prava. Navedeno implicira da se sve što je propisano za poreze na odgovarajući način primjenjuje i na druga javna davanja propisana OPZ-om, uz uvjet da OPZ-om ili posebnim propisom nije drugačije uređeno. Dakle, OPZ kao lex specialis propisuje jedinstvena pravila u navedenom širokom području primjene, uključujući konkretno i zastaru prava na naplatu komunalnog doprinosa kao jednog od oblika javnog davanja, što proizlazi iz odredbe članka 108. OPZ-a. Smatra da je prvostupanjski sud propustio primijeniti gore citirana pravna pravila OPZ-a i na taj način pogrešno primijenio materijalno pravo. Nadalje, ističe se da je nepostojanje zastarnog roka na utvrđenje plaćanja komunalnog doprinosa protivno odredbi članka 19. Ustava Republike Hrvatske, koji jamči da pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu. Obrazloženje da ZKG-om nije propisana zastara prava upravnog tijela na utvrđenje komunalnog doprinosa pa da, stoga, zastara prava niti ne postoji, protivno je toj odredbi Ustava Republike Hrvatske.
2.2. Predlaže Sudu da usvoji ovu žalbu u cijelosti te poništi presudu i sam otkloni nedostatke i presudi stvar, podredno da poništi pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik, iako pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16,., 29/17. i 110/21.-dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjskom presudom povrijeđeno materijalno pravo na štetu tužitelja, a nije ni obrazloženo odbijanje prigovora zastare.
6. Po ocjeni ovog Suda, u predmetnom postupku je mjerodavan Zakon o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18.), koji člankom 83. stavkom 3. propisuje da se rješenje o komunalnom doprinosu donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, osim ako ovim Zakonom nije propisano drukčije. Stoga je za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa, u konkretnom slučaju, mjerodavna odredba članka 108. OPZ-a, prema kojoj odredbi rok za utvrđenje obveze zastarijeva za 6 godina računajući od dana kada je zastara počela teći (stavak 1.). Sukladno članku 108. stavku 2. OPZ-a, zastara počinje teći istekom godine u kojoj je nastala obveza plaćanja ovog javnog davanja.
7. Kako je u konkretnom slučaju rješenje o izvedenom stanju od 30. lipnja 2015. postalo pravomoćno 11. kolovoza 2015., to je zastara prava na utvrđivanje predmetne obveze komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2016. i nastupila je 1. siječnja 2022., protekom roka od 6 godina, sukladno članku 108. stavku 1. OPZ-a.
8. Stoga je osporavano drugostupanjsko rješenje od 15. studenog 2022., kao i prvostupanjsko rješenje od 19. siječnja 2022., doneseno nakon proteka zastarnog roka, čime je učinjena povreda odredbe članka 108. stavka 1. i članka 109. stavka 3. OPZ-a, sukladno kojoj su na nastup zastare prava na utvrđivanje obveze po službenoj dužnosti dužna paziti i drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi.
9. Pored svega navedenog, valja istaknuti da se i u primjeni ZKG/95, iako nije izrijekom propisivao prekluzivni rok za utvrđenje obveze komunalnog doprinosa, primjenjuju odredbe OPZ-a o zastari porezne obveze, kako na izvršenje obveze komunalnog doprinosa, tako i na utvrđenje te obveze, jer je OPZ-om izrijekom propisano da se odredbe tog zakona primjenjuju i na druga javna davanja, kakvo je i komunalni doprinos. Takvo shvaćanje u skladu je sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odluka broj: U zpz 12/2016-8 od 10. rujna 2024. godine. Sukladno navedenom, tuženik i prvostupanjsko tijelo neosnovano smatraju da u primjeni ZKG/95 nema osnove za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa.
10. Tužitelj, koji je u sporu uspio ima pravo na teret tuženika ostvariti naknadu troška spora koji je zatražio i to 200 € za tužbu i 100 bodova za zastupanje na raspravi održanoj 11. travnja 2024. u ukupnom iznosu od 500,00 Eura s PDV-om. Odluka o trošku proizlazi iz odredbe članka 144. stavka 1. u vezi s člankom 147. stavak 1. ZUS- a.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 4.
ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
Zagrebu, 28. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
