REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2033/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica 1. CL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. SL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 3. NL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sve tužiteljice zastupa punomoćnica Irena Letica, odvjetnica u Velikoj Gorici, Trg kralja Tomislava 41, protiv tuženice RL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] ([adresa]), koju zastupa punomoćnik Zoran Vulović, odvjetnik u Supetru, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužiteljica za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, poslovni broj Gž- 287/2023-3 od 10. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj P-2294/2022 od 10. ožujka 2023., u sjednici održanoj 28. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljica za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužiteljica za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljice su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, poslovni broj Gž-287/2023-3 od 10. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj P-2294/2022 od 10. ožujka 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositeljice navode da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje, jednakost svih pred zakonom i prava na mirno uživanje imovine (prava vlasništva), kao zasebne osnove za dopuštenje revizije.
2. Pitanja koja su predlagateljice naznačile u prijedlogu glase:
1) Je li sud dužan odbiti prijedlog za uređenje međe ako predloženici tvrde da je međa vidljiva i nesporna i da se nalazi na zidu kuće i ogradi terase u produžetku na nekretnini u vlasništvu predlagatelja, odnosno ima li osnove za uređenje međe sudskim putem ako je samo predlagatelj nezadovoljan međom koja je postojeća i nepovrijeđena te objektivno vidljiva, odnosno je li subjektivan stav predlagatelja kojim iznosi nezadovoljstvo međom koja je postojeća i nepovrijeđena te objektivno vidljiva, u situaciji kada predloženici tvrde da međa nije sporna, dovoljan za odluku o osnovanosti prijedloga za uređenje međe;
2) Je li sud u postupku uređenja međe ovlašten među urediti prema posljednjem mirnom posjedu prije nego na osnovi provedenih dokaza utvrdi, i to između ostalog i dokazom saslušanjem stranaka u svrhu dokazivanja, nedvojbenu činjenicu posljednjeg mirnog posjeda sporne površine, odnosno je li sud dužan u postupku uređenja međe u slučaju uređenja međe po posljednjem mirnom posjedu saslušati stranke i provesti dokaze na okolnost posljednjeg mirnog posjeda sporne površine, i imaju li i mogu li imati eventualne izjave stranaka prilikom održavanja očevida bilo kakvu dokaznu vrijednost u tom postupku te što je sud dužan u slučaju ako ne može utvrditi posljednji mirni posjed jedne od stranaka u odnosu na spornu površinu; 3) Ima li vještak ovlasti da utvrdi među na jednom mjestu, a zatim istovremeno izjavi da su predlagateljica i predloženice suposjednice predmetnih čestica i da smatra da podest s betonskim zidićem koji se u cijelosti nalazi na nekretnini predloženica, u cijelosti i nedvosmisleno pripada obiteljskoj kući predlagateljice, dakle da on sam, umjesto sud, po vlastitom stavu određuje gdje će biti međa, i to štoviše na način da ju utvrdi na jednom mjestu, a zatim ju izmjesti u nekretninu predloženica i sporni podest s betonskim zidićem pokloni predlagateljici smatrajući da pripada njoj odnosno njezinoj nekretnini;
4) Je li u parničnom postupku pokrenutom temeljem članka 103. stavka 6. ZVDSP po tužbi za utvrđenje prava vlasništva tužiteljica na njihovim nekretninama na kojima su uknjižene vlasnice, dopušteno prvostupanjskom i drugostupanjskom sudu utvrđivati i utvrditi stjecanje prava vlasništva tuženika dosjelošću, a kada se tuženik uopće nije pozivao na dosjelost i kada tuženik uopće nije isticao da bi predmet spora stekao dosjelošću, kao i bez tuženikove protutužbe ili zasebne tužbe na utvrđenje prava vlasništva tuženika na toj nekretnini te iz tog razloga vlasničku tužbu i odbiti kao neosnovanu;
5) Je li u parničnom postupku pokrenutom temeljem članka 103. stavka 6. ZVDSP po tužbi za utvrđenje prava vlasništva tužiteljica na njihovim nekretninama na kojima su uknjižene vlasnice, dopušteno prvostupanjskom i drugostupanjskom sudu utvrđivati i utvrditi stjecanje prava vlasništva tuženika dosjelošću posjeda koji nije ni samostalan ni istinit ni pošten, ni zakonit, odnosno moraju li se ispuniti svi objektivni i subjektivni elementi za utvrđenje vlasništva dosjelošću;
6) Je li u parničnom postupku pokrenutom temeljem članka 103. stavka 6. ZVDSP po tužbi za utvrđenje prava vlasništva tužiteljica na njihovim nekretninama na kojima su uknjižene vlasnice, a nakon što je u ranijem sudskom postupku presudom iz 2013. godine naloženo istoj tuženici naknaditi štetu istim tužiteljicama zbog srušenog zida koji se nalazio na istom dijelu nekretnine, uz prethodno utvrđenje da su upravo tužiteljice vlasnice predmetnog dijela nekretnine i da tuženica nije niti dosjelošću stekla prava na predmetnoj nekretnini odnosno njezinom predmetnom dijelu, dopušteno prvostupanjskom i drugostupanjskom sudu u kasnijem postupku utvrđivati i utvrditi stjecanje prava vlasništva tuženice dosjelošću suprotno ranijoj pravomoćnoj presudi ili su prvostupanjski i drugostupanjski sud vezani ranijom potpuno drugačijom pravomoćnom presudom između istih stranaka, na istoj nekretnini, odnosno istom dijelu nekretnine, dakle, u identičnom sporu, i/ili se u tom slučaju primjenjuje članak 12. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, odnosno uzima da je sud već donio odluku o tom pitanju;
7) Je li u parničnom postupku pokrenutom temeljem članka 103. stavka 6. ZVDSP po tužbi za utvrđenje prava vlasništva tužiteljica na njihovim nekretninama na kojima su uknjižene vlasnice, a nakon što je u ranijem sudskom postupku iz 2013. godine pravomoćnom presudom 2014. godine naloženo istoj tuženici naknaditi štetu istim tužiteljicama zbog srušenog zida koji se nalazio na istom dijelu nekretnine uz prethodno utvrđenje da su upravo tužiteljice vlasnice predmetnog dijela nekretnine i da tuženica nije niti dosjelošću stekla prava na predmetnoj nekretnini odnosno njezinom predmetnom dijelu, dopušteno prvostupanjskom i drugostupanjskom sudu u kasnijem postupku utvrđivati i utvrditi stjecanje prava vlasništva tuženice dosjelošću suprotno ranijoj pravomoćnoj presudi, i to na način da selektivno iz te pravomoćne presude uzima dijelove iskaza stranaka i svjedoka i dijelove zapisnika te vrši preocjenu dokaza i dokaznog postupka te tako potpuno suprotno utvrdi odlučne činjenice posjeda i vlasništva te smatra li se to nedopuštenim i neosnovanim ponavljanjem pravomoćno završenog postupka za kojeg ne postoji ni valjani prijedlog tuženice;
8) Može li sud, odnosno ima li nadležnost i ovlasti i to uopće ne ocjenjujući izveden dokaz vještačenjem, iznijeti potpuno suprotne zaključke od utvrđenja vještaka iz nalaza u tom postupku kao i utvrđenja četiri druga vještaka, a za koje zaključke nema potrebno specijalističko geodetsko znanje;
9) Ako se u slučaju kada se, nakon što je u ranijem sudskom postupku presudom iz 2013. pravomoćnom 2014. naloženo tuženici naknaditi štetu tužiteljicama zbog srušenog zida koji se nalazio na dijelu nekretnine, uz prethodno utvrđenje da su upravo tužiteljice vlasnice predmetnog dijela nekretnine i da tuženica nije niti dosjelošću stekla prava na predmetnoj nekretnini odnosno njezinom predmetnom dijelu, u kasnijem sudskom postupku uređenja međe ispravi međa na način da isti dio iste nekretnine u vlasništvu tužiteljica pripadne nekretnini iste tuženice te u parničnom postupku pokrenutom temeljem odredbe članka 103. stavka 6. ZVDSP po tužbi za utvrđenje prava vlasništva tužiteljice budu odbijene s tužbenim zahtjevom za utvrđenje prava vlasništva na tom dijelu nekretnine zbog utvrđenja da je tuženica dosjelošću stekla pravo vlasništva na tom dijelu nekretnine, na koji način tužiteljice mogu zaštititi svoje pravo vlasništva, a i posjed, i koja odluka egzistira ako su u više odluka različito riješena prethodna pitanja vlasništva;
10) Može li sud utvrditi tuženici pravo vlasništva stečeno dosjelošću ako su tužiteljice stekle kupoprodajom cjelokupne nekretnine, kojom prilikom su im prodavatelji pokazali granice posjeda i uz koji kupoprodajni ugovor je priložena geodetska skica na kojoj su prikazane granice/međe predmetnih nekretnina, odnosno može li se navodno pravo vlasništva stečeno temeljem zakona (dosjelošću) suprotstaviti pravu vlasništva temeljem pravnog posla (kupoprodaje) i načelu povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga?
4. Tuženica nije odgovorila na prijedlog tužiteljica za dopuštenje revizije.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 387. u vezi s člankom 385.a stavka 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku prakse te ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda putem dopuštanja revizije.
6. Naime, predmetni je postupak pokrenut na temelju odredbe članka 103. stavka 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZVDSP) nakon što je po prijedlogu predlagateljice ŠL, tuženice u ovom postupku, protiv predloženica CL, SL i NL, tužiteljica u ovom postupku, 30. lipnja 2014. doneseno pravomoćno rješenje o uređenju međa poslovni broj R1-16/13, između čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženice te čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužiteljica. Tužiteljice su tužbenim zahtjevom zatražile utvrđenje da su one vlasnice i onog dijela nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je navedenim rješenjem o uređenju međa pripao u vlasništvo tuženoj DL.
6.1. Njihov je zahtjev, međutim, odbijen nakon što je u postupku utvrđeno da je sporni dio predmetnih nekretnina u naravi oduvijek predstavljao kanal uz kuću tuženice, koji je naknadno, i to početkom 80-tih godina prošlog stoljeća, kada je kuća tuženice obnavljana, zatrpan šutom s gradilišta, te da prednici tužiteljica nisu zalazili u sporni dio nekretnina očito smatrajući da je isti vlasništvo tuženice i njezinog pok. supruga, zatim da je taj sporni dio vidljiv i na skici priloženoj uz Prostorni plan uređenja Općine Bol, i to na način da je sa svih strana oko kuće tuženice, pa tako i na spornom dijelu predmetne nekretnine, označen uski prostor uz same gabarite objekta kao njegov sastavni dio, kao i da je na fotografiji pregledanoj kao dokaz u postupku vidljiv betonski zidić na kojem je djelomično položen brod u vlasništvu tužiteljica koji dijeli sporni dio predmetne nekretnine od njezina ostalog dijela u nespornom vlasništvu i posjedu tužiteljica, a da se u sporni prostor tada moglo pristupiti isključivo iz dvorišta tuženice.
6.2. Pored toga, odbijanje tužbenog zahtjeva sudovi su utemeljili i na utvrđenjima da su gradnji zidića koji je u postupku R1-16/13 utvrđen međom između posjeda stranaka prisustvovali roditelji tužiteljice koji se toj izgradnji nikada nisu protivili, te da je između nekretnine u posjedu tužiteljica čest. zem. [katastarska čestica] i ovog spornog dijela oduvijek postojalo razgraničenje, u početku u obliku gomile, a kasnije da je na mjestu gomile izgrađen zidić koji i danas postoji i koji je u postupku uređenja međe R1-16/13 i utvrđen međom između posjeda stranaka. U takvim je okolnostima zaključeno da tuženica ima jače pravo od tužiteljica na sporni dio nekretnine jer je putem svojih pravnih prednika i osobno u savjesnom i poštenom posjedu spornog dijela nekretnina od kada je izgrađena kuća njezinih prednika, svekra i svekrve, roditelja njenog pok. supruga FL, a da je to bilo prije više od pedeset godina te da tužiteljice sporni dio nekretnine nikada nisu koristile (počele su tuženici osporavati posjed tek 2007.godine).
7. Prvo naznačeno pitanje nema potrebno obilježje važnosti zbog toga što se odnosi na ispunjenje pretpostavki za vođenje izvanparničnog postupka za uređenje međa iz članka 103. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZVDSP), dok je u konkretnom slučaju riječ o postupku iz članka 103. stavka 6. ZVDSP kojeg pokreće onaj susjed koji nije zadovoljan načinom na koji je međa uređena u izvanparničnom postupku. Utoliko o odgovoru na ovo pitanje ne ovisi odluka u sporu. Usprkos tome, valja uočiti da već i iz ovog pitanja proizlazi da je međa između susjeda bila sporna prije uređenja jer pitanje polazi od tvrdnje da je „samo predlagatelj nezadovoljan međom koja je postojeća“, što već upućuje na postojanje spora između susjeda o međi.
7.2. Drugo naznačeno pitanje kojim se problematizira pravilnost uređenja međa prema posljednjem mirnom posjedu bez saslušanja stranaka na okolnost posljednjeg mirnog posjeda, također nije važno u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP zato što ovisi o okolnostima svakoga pojedinog slučaja. Ukoliko je prema tvrdnjama jednog susjeda međa nepravilno uređena u izvanparničnom postupku uređenja međa, upravo to i daje legitimitet tom susjedu (u konkretnom su slučaju to tužiteljice) za dokazivanje svog jačeg prava u parnici.
7.3 Treće naznačeno pitanje polazi od tvrdnje da je vještak uredio među između stranaka, što nije točno jer među uređuje sud u izvanparničnom postupku. To sud čini na temelju vještačenja po vještaku mjerniku pri čemu daje svoju ocjenu o tome zašto nalaz prihvaća ili ne prihvaća (u cijelosti i/ili djelomično), a ovim pitanjem pravilnost ocjene suda nije dovedena u sumnju. Utoliko ni o ovom pitanju ne ovisi odluka u sporu.
7.4. Izostanak obilježja važnosti u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP prati četvrto i peto naznačena pitanja najprije stoga što razlozi važnosti na koje se predlagateljice pozivaju u odnosu na ova pitanja, a riječ je o odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2702/1990-2 od 14. ožujka 1991. i Rev-1519/2009-2 od 23. ožujka 2011., nisu donesene u podudarnim činjeničnim i pravnim okolnostima. Naime, odluka broj Rev-2702/1990-2 donesena je u postupku radi zaštite od uznemiravanja prava vlasništva (actio negatoria), dok je odluka u predmetu broj Rev- 1519/2009-2 donesena u postupku radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, a na temelju dosjelosti. Dakle, te odluke nisu donesene u parnici radi dokazivanja jačeg prava na nekretnini nakon uređenja međa. Osim toga, pitanje ostvarivanja pretpostavki za utvrđivanje prava vlasništva stečenog po pravnoj osnovi dosjelosti ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja.
7.4.1. No pred toga, predlagateljicama valja odgovoriti i da se parnica iz članka 103. stavka 6. ZVDSP vodi nakon uređenja (obnavljanja i ispravljanja) međa u kojem se postupku inače ne odlučuje o pravu vlasništva meritorno, već nakon što je međa označena, nastaje predmnijeva da se zemljište svakog od susjeda-međaša, a time i pravo vlasništva tog zemljišta, proteže do međe koju je sud tako odredio. Nakon što je međa označena, vlasništvo sporne površine, protivno presumpciji o pravu vlasništva na omeđenom prostoru, može se dokazivati u parnici i to svojim jačim pravom. Parnica iz članka 103. stavka 6. ZVDSP se, dakle, vodi radi utvrđenja jačeg prava, a u ovom je postupku upravo i utvrđeno da tužiteljice nemaju jače pravo na sporni dio zemljišta te su dani razlozi za takav zaključak, kao i razlozi zbog kojih sud ocjenjuje da to jače pravo ima upravo tuženica.
7.5. Šesto, sedmo, osmo i deveto naznačena pitanja, u bitnom, problematiziraju primjenu članka 12. stavak 1. ZPP, a polaze od tvrdnje da je u ranijem sudskom postupku iz 2013. vođenom radi naknade štete, pravomoćnom presudom naloženo tuženici naknaditi štetu istim tužiteljicama zbog srušenog zida koji se nalazio na istom dijelu iste nekretnine uz prethodno utvrđenje da su upravo tužiteljice vlasnice predmetnog dijela nekretnine i da tuženica nije niti dosjelošću stekla prava na predmetnoj nekretnini, odnosno njezinom dijelu. Ni ova pitanja nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP, već su, dapače, u skladu s praksom revizijskog suda vezanoj uz primjenu odredbe članka 12. stavka 1. ZPP. Prema toj, inače stabilnoj i ustaljenoj praksi (npr. Rev-54/1993-2 od 7. listopada 1993.), u bitnom, pravomoćnom odlukom postaje samo izreka presude, a ne i njeno obrazloženje (članak 333. ZPP), dok ocjene dane u prethodnom parničnom postupku sadržane u obrazloženju vežu sud samo u tom postupku i imaju pravni učinak samo u postupku u kojem je o nekom zahtjevu odlučeno (članak 12. stavak 2. ZPP), dok se u svakoj drugoj parnici o istim pitanjima može rješavati drugačije.
7.6. Ni deseto naznačeno pitanje nema potrebno obilježje važnosti iz razloga navedenih u odlomku broj 7.4.1. ovog obrazloženja. Osim toga, u odnosu na ovo pitanje, razlog važnosti - odluka Županijskog suda u Rijeci broj Gž-4488/2020-2 od 11. listopada 2022., ne daje odgovor i nije donesena u okolnostima u kojima je između stranaka bila sporna međa koja je uređena u izvanparničnom postupku nakon čega bi bio pokrenut postupak iz članka 103. stavka 6. ZVDSP, kao što je to riječ u konkretnom slučaju.
8. U takvim okolnostima, prema ocjeni revizijskog suda danoj u primjeni odredbe članka 387. stavka 1. u vezi s člankom 385.a stava 1. ZPP, pitanja naznačena u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP slijedom čega je riješeno kao u točki I. izreke.
9. Što se, pak tiče, tvrdnji o povredi temeljnoga ljudskog prava na mirno uživanje imovine zajamčenog člankom 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: Konvencija) i člankom 48. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH), revizijski sud ocjenjuje da drugostupanjska odluka ne predstavlja miješanje u ovo pravo tužiteljica jer se predmetni postupak odnosi na jedan od tipičnih građanskopravnih sporova između privatnih osoba pri čemu drugostupanjska odluka na koju se odnosi prijedlog nije očigledno nezakonita, arbitrarna niti očito nerazumna, dapače. Sudovi su odluku o jačem pravu stranaka nakon što je uređena međa između njihovih nekretnina dali u primjeni odredbe članka 103. stavka 6. ZVDSP, ali sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne ukazuju da su nižestupanjski sudovi primijenili tu odredbu na način kojim bi predlagateljicama bio nametnut prekomjeran teret. Naime, pravna pitanja u vezi s međom između susjeda tiču se jednog od susjedskih prava, a ta prava inače predstavljaju ograničenja izvršavanja prava vlasništva na nekretninama. To je ograničavanje uzajamno, a cilj mu je omogućiti izvršavanje prava vlasništva na nekretninama kad se izvršavanja prava vlasništva sukobljavaju tako da bi izvršavanjem jednoga bilo onemogućeno ili pretjerano ograničeno izvršavanje drugoga. Kako su sudovi o tome vodili računa, što je razvidno iz razloga odluke, valja zaključiti da predlagateljice nisu učinile vjerojatnim da im je u postupku povrijeđeno pravo na mirno uživanje imovine (vlasništva). Posebno valja naglasiti da su tužiteljice ustrajne u tome da se međa uredi, a posljedično tome i utvrdi njihovo jače pravo na spornom dijelu nekretnine, prema katastarskom nacrtu čestica pri čemu ne prihvaćaju utvrđenje sudova da su ti podaci nepouzdani zbog svoje nepreciznosti i kao takvi neprimjenjivi. Riječ je, naime, o podacima iz nacrta starog više od stotinu godina napravljenog na malom mjerilu plana na kojem nije moguće razaznati površinu manju od jednog metra, zbog čega su kod takvih nacrta česta odstupanja površina katastarskih čestica. Osim toga, utvrđeno je i da su u vrijeme izrade katastarskog nacrta zgrade mjerene približno, a unutar zgusnutih naselja prikazivane su shematski, zbog čega podaci iz takvih katastarskih nacrta i jesu nepouzdani. Kako katastarski plan ni inače nije dokaz o vlasništvu i kako sud u postupku uređenja međa, a ni u postupku koji se pokreće na temelju odredbe članka 103. stavka 6. ZVDSP, nije katastarskim nacrtom vezan, to razumno, ozbiljno i uvjerljivo obrazložena utvrđenja o jačem pravu tuženice na spornom dijelu nekretnine ne dovode u pitanje pravo tužiteljica na mirno uživanje imovine.
9.1. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, predlagateljice navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu učinile vjerojatnim ni da su im tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava na pravično suđenje u aspektima prava na obrazloženu odluku, zabranu arbitrarnosti i posljedično prava na jednakost pred zakonom.
9.2. Pravo na pravično suđenje zajamčeno je odredbom članka 6. stavka 1. Konvencije i člankom 29. stavkom 1. Ustava RH. Riječ je o skupu postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičan postupak i koje je nužno poštovati tijekom cijelog postupka i u svim okolnostima. To pravo podrazumijeva da u sudskoj odluci moraju biti navedeni dostatni i relevantni razlozi koji objašnjavaju činjenične zaključke sudova, kao i razlozi, izneseni na pravno logičan i konzistentan način, o tome koje su točno činjenice utvrđene u postupku te koje je pravo dovelo baš do takve odluke.
9.3. Mjerilom dostatnosti sudske odluke ocjenjuje se je li sud u pisanom obrazloženju svoje odluke naveo sve razloge kojima se vodio pri njezinu donošenju s obzirom na sadržaj zahtjeva i razloge koji opravdavaju donošenje baš takve odluke koju je o zahtjevu donio. Što se, pak, tiče relevantnosti, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju u pravilu se smatraju relevantnima ako jasno upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu obavljali svoje procjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drukčije odluke i da pri tome nisu zanemarili dokaze koje su stranke prezentirale sudu i slično. Drugim riječima, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju moraju obuhvatiti sve važne aspekte svakoga pojedinog slučaja koji mogu utjecati na konačnu odluku u sporu.
9.4. Prema ocjeni revizijskog suda, razlozi koje su dali nižestupanjski sudovi za odbijanje zahtjeva tužiteljica, zadovoljavaju kriterije relevantnosti i dostatnosti jer je iz pobijane presude vidljivo, i to na pravno logičan i konzistentan način, koje su točno činjenice utvrđene u postupku i koje je pravo dovelo baš do takvih odluka. Ti razlozi upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu dali svoje ocjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno propustili uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a pri tome nisu zanemarili dokaze koji su sudu prezentirale stranke. Drugim riječima, razlozi navedeni u obrazloženju odluke obuhvatili su sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su bili od utjecaja na konačnu odluku. U takvim okolnostima predlagateljice nisu učinile vjerojatnim da im je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje, kao ni posljedično pravo na jednakost pred zakonom. To tim više što sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne ukazuje da je nekoj stranci u podudarnim činjeničnim i pravnim okolnostima bila pružena pravna zaštita koju predlagateljice u ovom postupku nisu uspjele ishoditi.
10. Stoga ni po ovoj osnovi nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju najvišeg suda u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP koje bi bile razlog za dopuštenje revizije, pa je u takvim okolnostima, na temelju odredbe članka 389.a stavaka 3. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava valjalo odbaciti i riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 28. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
