Poslovni broj: Usž-231/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić - Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Traveller j.d.o.o., Pula, Viška ulica 20, OIB: 51472013777, kojeg zastupa opunomoćenik Nikola Pajić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pajić & Pajić j.t.d., u Puli, Flanatička 25, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije sigurnosti cesta i žičara, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 22874515170, radi uklanjanja reklame i obustave korištenja priključka na javnu cestu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-852/2024-9 od 29. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-852/2024-9 od 29. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženik, KLASA: UP/I-340-07/24-03/80, URBROJ: 530-08-3-3-24- 1 od 26. travnja 2024. i zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, dok se rješenjem odbija prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

2. Rješenjem tuženika naređuje se tužitelju da odmah obustavi korištenje priključka na javnu cestu s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], priručno izvedenog u području km 20+000 državne ceste DC75 (točka I. izreke), te da najkasnije u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni reklamni pano postavljen na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (točka II. izreke).

3. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu iz svih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. dalje ZUS). U žalbi iznosi da rješenje tuženika ne sadrži zakonsku podlogu po kojoj je dužan postupiti. Objašnjava da se osporena presuda i rješenje ne temelje niti na jednom materijalnom propisu koji bi mu nalagao postupanje prema izreci rješenja tuženika, jer su odredbe članaka 10. i 31. Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta („Narodne novine“, broj: 22/14., 98/19., 114/22.) procesnopravne naravi i nemaju materijalnopravnu snagu. Smatra da je takvim postupanjem povrijeđen članak 19. Ustava Republike Hrvatske, kao i načelo vladavine prava, kojim povredama se narušava pravna sigurnost. Ustraje na prigovoru litispendencije o kojem se prvostupanjski sud nije očitovao. Naglašava da nikada nije zaprimio odgovor na tužbu ni poziv na raspravu, čime je počinjena apsolutno bitna povreda postupka, jer mu nije omogućeno raspravljanje pred sudom. Smatra nezakonitom i odluku o odgodnom učinku tužbe obzirom da mu Hrvatske ceste uvjetuju davanje suglasnosti, pribavljanjem suglasnosti od Grada Vodnjana, radi čega je pokrenuo upravni spor pred istim prvostupanjskim sudom, pod poslovnim brojem Us I-1257/24. Predlaže ukidanje prvostupanjske presude, uz vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS- a, ovaj Sud nalazi da presudom prvostupanjskog suda nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, te da je sud za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

7. Rješenje tuženika, koje tužitelj osporava tužbom, doneseno je u inspekcijskom postupku na temelju članka 26. Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta, kojim je propisano da će, u obavljanju inspekcijskog nadzora, ako drugim propisom nije drukčije određeno, inspektor donijeti rješenje kojim će narediti otklanjanje utvrđenih nepravilnosti ako utvrdi nedostatke i nepravilnosti na cestama koje su u suprotnosti s propisima o cestama.

8. U konkretnom slučaju nije sporno da je prilikom inspekcijskog nadzora, provedenog 20. prosinca 2023., utvrđeno da je tužitelj bez suglasnosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi u zaštitnom pojasu državne ceste DC75, postavio reklamni pano te da je izveo priključak s te čestice na javnu cestu.

9. Odredbom članka 51. stavka. 3. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj: 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 4/23. i 133/23., dalje: ZC) propisano je da se priključak i prilaz na javnu cestu smije izvesti samo uz suglasnost pravne osobe koja upravlja javnom cestom,

9.1. Prema članku 55. stavku 3. ZC-a, zabranjeno je poduzimati bilo kakve radove ili radnje u zaštitnom pojasu javne ceste bez suglasnosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom ako bi ti radovi ili radnje mogli nanijeti štetu javnoj cesti, kao i ugrožavati ili ometati promet na njoj te povećati troškove održavanja javne ceste. U suglasnosti se određuju uvjeti za obavljanje tih radova ili radnji.

9.2. Člankom 59. stavkom 3. ZC-a propisano je da na ostalim javnim cestama i zaštitnom pojasu uz javnu cestu nije dopušteno postavljanje reklame na mjestima na kojima bi zbog svog sadržaja, položaja te odnosa prema javnoj cesti reklama ugrožavala sigurnost prometa. Suglasnost za postavljanje reklama na javnim cestama iz stavka 3. ovoga članka daje pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar (stavak 4).

10. Budući da je tužitelj izveo priključak na javnu cestu i postavio reklamni pano bez zakonom uvjetovane suglasnosti koncesionara, postupio je protivno citiranim odredbama ZC-a, radi čega je, suprotno navodima tužitelja, cestovni inspektor ovlašteno naredio njihovo uklanjanje.

11. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužitelj ponavlja prigovore istaknute u tužbi protiv rješenja tuženika o povredi načela ne bis in idem, a na koje se, otklanjajući njihovu osnovanost, detaljnim i argumentirano obrazloženim razlozima osvrnuo prvostupanjski sud. Navedene razloge, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na dokazima koji prileže svezu spisa i na pravilnom tumačenju relevantnih odredaba materijalnog prava primijenjenog u postupku.

12. U odnosu na prigovore tužitelja da mu nije omogućeno raspravljanje pred sudom, jer mu nije uredno izvršena dostava odgovora na tužbu i poziva na ročište, valja reći da su spisu predmeta priložene potvrde o urednom primitku navedenih pošiljaka od opunomoćenika tužitelja kroz informacijski sustav.

13. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir članak 42. stavak 6. ZUS-a, Sud nije razmatrao prigovore tužitelja koji se ne odnose na odgodni učinak tužbe.

14. Budući da tužitelj nije uspio u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe, u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a.

15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Eveline Čolović Tomić