Poslovni broj: Usž-2787/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika zastupnika Hrvatskog sabora, FP, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2708/2024-2 od 6. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2708/2024-2 od 6. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Splitu odbačena je, pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24, dalje: ZUS), tužba tužitelja, kao nedopuštena.
2. U žalbi protiv ovog rješenja tužitelj navodi niz neargumentiranih optužbi na račun pojedinih, u žalbi imenovanih osoba, osvrće se na rad sudaca i smatra da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu. Predlaže utvrditi ništavim pobijano sudsko rješenje i utvrditi protuustavno djelovanje tuženika.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući osporavano rješenje na temelju članka 134. stavak 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbacio tužiteljevu tužbu te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
5. Naime, prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj, pozivom na članak 122. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.-dalje: ZUP), pokrenuo upravni spor tužbom radi šutnje uprave, odnosno zbog neodlučivanja o prigovoru podnesenom na temelju članka 155. stavka 4. ZUP-a, koji je, pak, podnesen jer mu u propisanom roku nije izdana obavijest po zahtjevu za tumačenje primjene članka 385. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 52/25.). Ujedno je tužbom tražio dostavu dokaza da je Republika Hrvatska ispunila Međunarodnim ugovorom preuzete obveze utvrđene u točkama 1., 2., 3., 5., 6. i 9. Priloga VII (Službeni list Europske unije L300/89 od 9. studenog 2013), kao i da se presudom utvrdi protuustavno djelovanje tuženika.
6. Ovaj je Sud, do sada, u nizu svojih odluka, izrazio stav da davanje pravnog mišljenja u vezi odredbe članka 385. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije postupanje javnopravnog tijela u smislu odredbe članka 155. ZUP-a.
7. Odredbom članka 155. stavka 1. ZUP-a propisano je da je javnopravno tijelo dužno obavijestiti zainteresiranu osobu na njezin zahtjev o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite njezinog prava ili pravnog interesa u određenoj upravnoj stvari.
8. Da bi se neka stvar smatrala upravnom stvari ona mora biti zakonom određena kao upravna stvar ili mora biti stvar o kojoj, u upravnom postupku, odlučuje zakonom određeno nadležno javnopravno tijelo. Davanje pravnog mišljenja u vezi odredbe članka 385. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije postupanje u smislu naprijed citirane odredbe članka 155. ZUP-a, jer se ne radi o postupanju koji ima neposredni učinak na prava, obveze ili pravne interese stranaka, a niti se radi o postupanju u određenoj upravnoj stvari u smislu odredbe članka 2. ZUP-a, na koju osnovano upire prvostupanjski sud u obrazloženju rješenja. Stoga prigovor tužitelja, podnesen na temelju odredbe članka 122. ZUP-a, nije dopušten pa nema ni propuštanja da se o prigovoru meritorno odluči.
9. Nadalje, dostava dokaza je li Republika Hrvatska ispunila Međunarodnim ugovorom preuzete obveze (Službeni list Europske unije L 300/89 od 9. studenog 2023.) nije u nadležnosti saborskih zastupnika niti su oni javnopravna tijela prema odredbi članka 1. ZUP-a i članka 2. ZUS-a, što je valjano obrazloženo u prvostupanjskom rješenju.
10. Ostali žalbeni navodi tužitelja u kojima iznosi kritike na račun pojedinih osoba, ne mogu utjecati na drugačiji ishod spora.
11. U odnosu na prigovor da mu nije omogućen pristup sudu, ovaj Sud nalazi da je, podnošenjem zahtjeva koji se ne može rješavati u upravnom postupku i sporu, tužitelj sam sebe onemogućio u ostvarenju ovog prava, s tim da zahtjev za tumačenje pojedinih odredba zakona nije u nadležnosti ikojeg suda u Republici Hrvatskoj.
12. Slijedom navedenog, osnovano je prvostupanjski sud tužbu tužitelja odbacio pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točka 7. ZUS-a, jer se pravnim mišljenjem ne odlučuje ni o kakvom pravu niti o pravnom interesu tužitelja u upravnoj stvari odnosno tužba je podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
13. Budući da razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje žalbom pobija nisu osnovani, trebalo je, na temelju odredbe članka 135. stavak 1. u vezi članka 128. ZUS- a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 28. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
