Poslovni broj: Usž-259/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MSV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Kruno Peronja, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata 10/I, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Područni ured Split, Mike Tripala 6, Split, OIB: 33706439962, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1002/2024-6 od 18. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda Splitu, poslovni broj: Us I-1002/2024-6 od 18. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/22-02/499, URBROJ: 443-02- 03-12-02-24-24 od 19. ožujka 2024., dok se rješenjem odbija njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika tužitelj se prisiljava na izvršenje izvršnog rješenja o uklanjanju, KLASA: UP/I-362-02/22-02/499, URBROJ: 443-02-03-12-02-22-06 od 9. lipnja 2022., izricanjem druge novčane kazne u iznosu od 5.308,91 €, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.
3. Tužitelj je na navedenu presudu izjavio žalbu iz razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS). Tužitelj u tužbi, u bitnom, iznosi da prvostupanjski sud nije proveo predložene dokaze, a svoju odluku nije valjano obrazložio, čime je je povrijedio načelo jednakosti oružja. Neprovođenje predloženih dokaza, dovelo je do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a samim time i do pogrešne primjene materijalnog prava. Nejasan mu je zaključak da se radi o građenju novih građevina, a ne sanaciji postojećih, koje su evidentirane prije 15. veljače 1968. godine. Smatra da prvostupanjski sud ne raspolaže stručnim znanjima za ocjenu da se radi o novim građevinama, što u konkretnom slučaju upućuje na arbitrarnost u suđenju. Na zakonito provođenje sanacije postojećeg stanja, upućuje Pravilnik o jednostavnim građevinama i radovima te očitovanje donositelja Prostornog plana uređenja Općine Gradac, prema kojem je došlo do propusta u prikazu granica građevinskog područja izdvojenih ruralnih cjelina uslijed neažuriranih podloga, ali postoji mogućnost rekonstrukcije građevine izvan građevinskog područja u skladu s člankom 150. stavkom 1. Izmjena i dopuna Prostornog plana Općine Gradac. Ukazuje na rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 16. rujna 2024., kojim je poništeno rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje od 25. ožujka 2024., kojim je odbijen njegov zahtjev za legalizaciju, te je predmet vraćen na ponovni postupak. Predlaže preinačiti prvostupanjski presudu i uvažiti tužbeni zahtjev ili vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6 Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1., u vezi članka 126. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava.
7. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da je inspekcijsko rješenje od 9. lipnja 2022., kojim je tužitelju naređeno uklanjanje stambene građevine, betonskih platoa i potpornih zidova izvedenih na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postalo izvršno 25. srpnja 2022., i to istekom roka ostavljenog tim rješenjem za izvršenje naložene obveze, a koji rok počinje teći dostavom rješenja o uklanjanju tužitelju, jer žalba protiv tog rješenja nije dopuštena, sve sukladno odredbi članka 133. stavka 1., 2. i 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21. - dalje ZUP).
8. Tužitelj žalbom ne osporava činjenicu da nije uklonio prijeporne građevine niti nakon izricanja prve novčane kazne niti uopće iznosi prigovore koji se odnose na izvršenje (članak 139. stavak 4. ZUP-a), slijedom čega je, pravilnom primjenom članka 114. stavka 3. mjerodavnog Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23., dalje: ZDI) i članka 14 c Naputka o načinu rada građevne inspekcije („Narodne novine“, broj: 46/20. i 80/20.), osnovano nastavljeno s postupkom prisilnog izvršenja rješenja o uklanjanju izricanjem druge novčane kazne.
9. Na drugačiji zaključak ne upućuju ni navodi žalbe, kojima tužitelj ne dovodi u sumnju izvršnost rješenja o uklanjanju i rješenja o prvoj novčanoj kazni, a ni činjenicu da nije postupio po naredbi iz tih rješenja, već osporava zakonitost rješenja koje se izvršava. Međutim, takve prigovore koji se odnose na zakonitost i pravilnost rješenja o uklanjanju, tužitelj je mogao jedino iznositi u tom postupku, a ne tijekom postupka koji se odnosi na njegovo izvršenje.
10. Neodlučni su i prigovori tužitelja da je u tijeku postupak donošenja rješenja o izvedenom stanju za tu građevinu obzirom da je člankom 42. stavkom 4. Zakona o nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/12., 143/13. i 65/17.) određeno da će se postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade obustaviti ako se postupak ozakonjenja za tu građevinu okonča pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju, a koje tužitelj nesporno nije ishodio.
11. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. Na kraju, a u odnosu na zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, ističe se da tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 28. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
