REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4426/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, Marulićeva ulica 3, protiv tuženika A1 Hrvatska d.o.o., OIB 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, kojeg zastupa punomoćnik Davorin Cmrečki, odvjetnik u Zagrebu, Petrinjska ulica 45/IV, radi isplate zakupnine, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3325/2024-3 od 27. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-439/2023-17 od 9. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 28. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na postavljena pravna pitanja, se odbija.
II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3325/2024-3 od 27. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-439/2023-17 od 9. kolovoza 2024., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Tuženik je postavio dva pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
„1. Predstavlja li pravna situacija, u slučaju kada ugovor ne sadrži nikakve odredbe kojima bi bio propisan određene oblik za raskid takvog ugovora, a isto ne propisuju niti važeće zakonske odredbe, prilikom čega se svrha ugovornog odnosa ne izvršava tijekom dužeg niza godina, prešutan raskid ugovornog odnosa?
2. Predstavlja li pravna situacija, u slučaju kada se ugovor sklopljen na određeno vrijeme ne izvršava, kontinuirano, počevši od sklapanja ugovora pa nadalje (tijekom cijelog ugovorenog razdoblja trajanja), oblik prešutnog raskida takvog ugovora?“.
2. Tuženik smatra da su mu povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje te pravo na djelotvoran pravni lijek.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
5. Predmet spora je isplata zakupnine za razdoblje od 1. travnja 2020. do 31. prosinca 2022.
6. Postupajući na temelju odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu, jer se pobijana odluka temelji na utvrđenju da tuženik nije dokazao da je usmenim ili pisanim putem raskinuo ugovor o zakupu, dok se postavljena pravna pitanja temelje na stajalištu da je došlo do prešutnog raskida ugovornog odnosa. Potrebno je naglasiti da iz sadržaja priložene dokumentacije uz prijedlog za dopuštenje revizije ne proizlazi da je uopće tuženik iznio činjenične tvrdnje i predlagao dokaze da je došlo do prešutnog raskida ugovora o zakupu, a zbog čega činjenični sadržaj postavljenih pitanja ne odgovara činjeničnim utvrđenjima u pobijanoj odluci.
7. Budući da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
8. Tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje i pravo na djelotvoran pravni lijek, jer su dani jasni i dostatni razlozi zbog kojih nižestupanjski sudovi smatraju da tuženik nije dokazao da je došlo do raskida ugovora o zakupu ili da je obavijestio tužiteljicu da ne želi produljenje ugovora o zakupu.
9. S obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 28. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
