Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-380/2025-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Jakovčević, članice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1451/2019-34 od 29. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1451/2019-34 od 29. studenog 2024. pod točkom I. izreke za iznos od 3.814,86 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 220,64 eura od 15. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 220,64 eura od 15. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 220,64 eura od 15. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 220,64 eura od 15. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 329,54 eura od 15. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 324,59 eura od 15. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 324,59 eura od 15. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 220,64 eura od 15. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 220,64 eura od 15. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 275,30 eura od 15. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 320,65 eura od 15. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 475,07 eura od 15. lipnja 2017. do isplate,

i u tom se dijelu tužba odbacuje.

II. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1451/2019-34 od 29. studenog 2024. pod točkom III. izreke u cijelosti, a pod točkom I. izreke za iznos od 1.935,71 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 718,64 eura od 15. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 598,85 eura od 15. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 618,22 eura od 15. rujna 2017. do isplate,

i u tom se dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje

III. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1451/2019-34 od 29. studenog 2024. pod točkom II. izreke u cijelosti i u tom se dijelu tužba odbacuje.

IV. Ostavljeno je da se o troškovima postupka nastalim u žalbenoj fazi postupka odluči konačno odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju 5.750,57 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice, od ukupno navedenog iznosa glavnice, na način kako je to pobliže određeno izrekom presude (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 8.305,37 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od ukupno navedenog iznosa glavnice na način kako je to pobliže određeno izrekom prvostupanjske presude (točka II. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.480,17 eura sa zateznim kamatama tekućim od 29. studenog 2024. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv te presude, pod točkom II. izreke i točkom III. izreke u dijelu kojim zahtjev za naknadu troškova postupka nije prihvaćen preko iznosa od 2.480,17 eura s pripadajućim kamatama, žali se tužitelj pozivom na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. , dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u skladu s predloženim u žalbi i zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Prvostupanjsku presudu, u dijelu pod točkama I. i III. izreke, žalbom pobija tuženik, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže da žalbeni sud preinači prvostupanjsku presudu u skladu s predloženim u žalbi ili da ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

4. Žalba tužitelja je osnovana, a žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Predmet ovog parničnog postupka zahtjev je tužitelja za isplatu imovinske štete u vidu izgubljene zarade, koju štetu tužitelj trpi kao posljedicu ozljede zadobivene na rad.

6. Tužbeni zahtjev, za utuženi period, sud ocjenjuje djelomično osnovanim (točka I. izreke) i to jer smatra da je u odnosu na dio potraživanja (o kojem je odlučeno pod točkom II. izreke prvostupanjske presude) nastupila zastara sukladno čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) u vezi s čl. 139. Zakona o radu (Nar. nov. broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23, dalje: ZR). Također, sud neosnovanim ocjenjuje prigovor presuđene stvari jer da iznose naknade štete koje potražuje u ovom parničnom postupku tužitelj nije tražio u postupku koji je između stranaka vođen pod poslovnim brojem Pr-981/2017.

7. Navodima žalbe tuženik ustraje na prigovoru presuđene stvari te ustraje na prigovoru da tužitelju ne pripada naknada štete zbog izgubljene zarade u bruto iznosu, već u neto iznosu. Tužitelj pak pobija pravilnost shvaćanja suda u odnosu na prigovor zastare te ističe da ni dio potraživanja, o kojem je odlučeno pod točkom II. izreke, nije u zastari i da je stoga tužbeni zahtjev osnovan i u tom dijelu.

8. Ispitujući pobijanu odluku ovaj je sud ocijenio da se osnovano navodima žalbe tuženika ukazuje da pobijana odluka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama (čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a) u odnosu na prigovore koje je tuženik isticao tijekom postupka i na kojima ustraje u žalbi, a osnovano tuženik upire i na povredu iz čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP-a.

9. Naime, tužbenim zahtjevom u ovom parničnom predmetu tužitelj zahtjeva isplatu naknade imovinske štete u vidu izgubljene zarade za period od travnja 2014. (s dospijećem 15. svibnja 2014,) do kolovoza 2017. (s dospijećem 15. rujna 2017.) u iznosima navedenim u izreci prvostupanjske presude.

9.1. Tužbenim zahtjevom u predmetu, koji se na temelju iste činjenične i pravne osnove, između stranaka vodio pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu, pod poslovni brojem Pr-981/17, tužbenim je zahtjevom tužitelj o tuženika tražio isplatu naknade štete zbog izgubljene zarade u periodu od svibnja 2013. (s dospijećem 15. lipnja 2013.) do svibnja 2017. (s dospijećem 15. lipnja 2017.). Taj tužbeni zahtjev tužitelja je prihvaćen i donesena je pravomoćna presuda poslovni broj Pr-981/17-45 od 21. srpnja 2020.

9.1. Dakle, u oba ova parnična predmeta tužitelj, na temelju iste činjenične i pravne osnove zahtjeva isplatu naknade štete zbog izgubljene zarade od istog tuženika, vezano uz isti štetni događaj, time da je u oba parnična predmeta obuhvaćen dijelom isti period, od travnja 2014. (s dospijećem 15. svibnja 2014.) do svibnja 2017. (s dospijećem 15. lipnja 2017.), a svoj zahtjev tužitelj pravda time da u ranije vođenom parničnom postupku, u trenutku kada je saznao da mu pripada veći iznos naknade štete zbog izgubljene zarade, taj iznos više nije mogao tražiti zbog zabrane preinake tužbe.

9.3. Međutim, činjenica da tužitelj, na temelju iste činjenične i pravne osnove sada traži daljnji iznos naknade štete zbog izgubljene zarade, za dijelom isti period, pozivom na procesnu zabranu preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, nije pravno relevantna. Obuhvat presuđene stvari određen je izrekom pravomoćne presude u vezi s tužbenim zahtjevom i činjeničnom osnovom postavljenom u prvom postupku te u skladu s tim, dosuđenim iznosom. Dakle, kada je tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade postavljen u nekom tužbenom zahtjevom i o tom je tužbenom zahtjevu pravomoćno odlučeno, tada je tužbeni zahtjev konzumiran presudom donesenom o tom tužbenom zahtjevu i više se, u nekom drugom postupku, povodom zahtjeva koji se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi i koji obuhvaća period o kojem je odlučeno, protiv istog tuženika ne može tražiti daljnja naknada štete.

9.4. Pri tome žalitelju valja odgovoriti da je točno da nakon zaključenja prethodnog postupka, strogo formalno gledano, nije moguće vršiti preinaku tužbe. Međutim, kada se radi o naknadi štete, upravo s obzirom da do dokazivanja visine dolazi tek nakon zaključenja prethodnog postupka, sudska se praksa jasno odredila, da se u takvim predmetima odstupa od strogo formalističkog pristupa zabrani preinake nakon zaključenja prethodnog postupka. Stoga propust tužitelja da u postupku koji je vođen pod poslovnim brojem Pr-981/17 zatraži preinaku tužbe ne može biti više ispravljen podnošenje nove tužbe, protiv istog tuženika, na temelju iste činjenične i pravne osnove.

10. Slijedom toga valjalo je odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja na temelju čl. 354. st. 2. točka 9. u vezi s čl. 369. st. 3. tog Zakona

11. Dalje valja reći da pravilno tuženik ističe da sud nije odgovorio na prigovor tuženik da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za naknadu štete zbog izgubljene zarade, a ne o zahtjevu za isplatu plaće i da stoga tužitelj nema pravo na isplatu bruto iznosa, niti je, u koliko se radi o osnovanom prigovoru, ulazio u ocjenu do koje je visine osnovan tužbeni zahtjev tužitelja s obzirom na takav prigovor.

11.1. Time je sud odlučujući o osnovanost tužbenog zahtjeva za period od lipnja 2017. (s dospijećem 15. srpnja 2017.) do kolovoza 2017. (s dospijećem 15. rujna 2017.) počinio povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, zbog čega se u tom dijelu ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava. Sudu se pri tome skreće pažnja na propisano čl. 9. st. 1. točka 7. Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov. broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20., 151/22., 114/23., 152/24.) i čl. čl. 5. Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov. broj 10/17., 128/17., 106/18., 1/19, 80/19., 1/20., 74/20., 138/20., 1/21., 102/22., 112/22., 156/22., 1/23., 3/23., 56/23., 143/23., 16/25.), o čemu je potrebno voditi računa kod donošenja odluke o (ne)osnovanosti ovog prigovora tuženika.

12. Slijedom navedenog je, kako bi se otklonili nedostatci razloga o odlučnim činjenicama i kako bi se pravilno utvrdile činjenice o kojima ovisi osnovanost visine tužbenog zahtjeva u ovom djelu, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a.

13. Navodima žalbe tužitelj osporava pravilnost shvaćanja prvostupanjskog suda glede zastare dijela potraživanja o kojem je odlučeno točkom II. izreke prvostupanjske odluke. Smatra da se u konkretnom slučaju ima primijeniti petogodišnji zastarni rok sukladno čl. 139. ZR-a, jer da u trenutku stupanja na snagu tog Zakona, 07. kolovoza 2014., nije nastupio trogodišnji zastarni rok ni u odnosu na najstariju dospjelu obvezu. Odnosno, tužitelj smatra da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni zastranog roka iz čl. 230. ZOO-a.

14. Ovaj sud međutim, nije ulazio u obrazlaganje (ne)osnovanosti navoda žalbe tužitelja u tom dijelu (čl. 375. st. 1. ZPP-a) jer je o zahtjevu tužitelja, o kojem je odlučeno pod točkom II. izreke pobijane presude, već pravomoćno presuđeno, o čemu je riječi bilo pod točkama 9. do 9.4. ove drugostupanjske odluke.

15. Slijedom navedenog je i u odnosu na točku II. izreke pobijane presude odlučeno kao pod točkom III. izreke ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 369. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 354. st. 2. točka 9. i čl. 365. st. 2. tog Zakona.

16. Odluka o troškovima postupka ukinuta je na temelju čl. 380. točka 3. ZPP-a jer donošenjem ove odluke nije konačno odlučeno o cijelom tužbenom zahtjevu.

17. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu troškova nastalih u žalbenoj fazi postupka temelji se na čl. 166. st. 4. ZPP-a.

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević