Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-888/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Lešnjakoviću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Knezović i Partneri, iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-446/2024-9 od 15. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-446/2024-9 od 15. siječnja 2025. u točki I izreke u cijelosti te u točki II u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.206,81 eur sa zateznim kamatama.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-446/2024- 9 od 15. siječnja 2025. u točki II izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak postupka preko iznosa od 3.206,81 eur (do iznosa od 3.312,99 eura) sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 106,18 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonske avenije 6, isplatiti tužitelju PG iz [adresa], na ime povrata više plaćenog iznosa glavnice kreditne obveze vezane uz valutu švicarski franak prema ništetnim odredbama ugovora iz ad. I./ ove tužbe o valutnoj klauzuli, ukupan iznos od 2.783.95 eur zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku u odnosu na pojedinačne dospjele iznose kako slijedi:

- na iznos od 1,28 EUR počev od dana 01. listopada 2005. god., pa do konačne isplate

-na iznos od 0,05 EUR počev od dana 01. studenoga 2005. god., pa do konačne isplate

-na iznos od 2,46 EUR počev od dana 01. studenoga 2008. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 3,97 EUR počev od dana 01. siječnja 2009. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 5,81 EUR počev od dana 01. veljače 2009. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 7,77 EUR počev od dana 01. ožujka 2009. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 4,73 EUR počev od dana 01. travnja 2009. god., pa do konačne isplate

-na iznos od 4,63 EUR počev od dana 01. svibnja 2009. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 2,29 EUR počev od dana 01. lipnja 2009. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 0,78 EUR počev od dana 01. srpnja 2009. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 0,87 EUR počev od dana 01. kolovoza 2009. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 2,13 EUR počev od dana 01. rujna 2009. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 1,09 EUR počev od dana 01. listopada 2009. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 0,60 EUR počev od dana 01. studenoga 2009. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 2,76 EUR počev od dana 01. prosinca 2009. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 4,88 EUR počev od dana 01. siječnja 2010. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 7,06 EUR počev od dana 01. veljače 2010. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 6,43 EUR počev od dana 01. ožujka 2010. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 10,17 EUR počev od dana 01. travnja 2010. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 10,00 EUR počev od dana 01. svibnja 2010. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 13,28 EUR počev od dana 01. lipnja 2010. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 20,82 EUR počev od dana 01. srpnja 2010. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 16,57 EUR počev od dana 01. kolovoza 2010. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 27,22 EUR počev od dana 01. rujna 2010. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 23,77 EUR počev od dana 01. listopada 2010. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 19,46 EUR počev od dana 01. studenoga 2010. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 30,33 EUR počev od dana 01. prosinca 2010. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 36,74 EUR počev od dana 01. siječnja 2011. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 32,31 EUR počev od dana 01. veljače 2011. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 31,11 EUR počev od dana 01. ožujka 2011. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 29,64 EUR počev od dana 01. travnja 2011. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 35,90 EUR počev od dana 01. svibnja 2011. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 45,18 EUR počev od dana 01. lipnja 2011. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 49,81 EUR počev od dana 01. srpnja 2011. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 66,24 EUR počev od dana 01. kolovoza 2011. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 55,78 EUR počev od dana 01. rujna 2011. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 45,94 EUR počev od dana 01. listopada 2011. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 45,98 EUR počev od dana 01. studenoga 2011. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 44,34 EUR počev od dana 01. prosinca 2011. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 48,51 EUR počev od dana 01. siječnja 2012. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 51,10 EUR počev od dana 01. veljače 2012. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 50,35 EUR počev od dana 01. ožujka 2012. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 49,13 EUR počev od dana 01. travnja 2012. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 49,98 EUR počev od dana 01. svibnja 2012. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 51,20 EUR počev od dana 01. lipnja 2012. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 49,57 EUR počev od dana 01. srpnja 2012. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 49,79 EUR počev od dana 01. kolovoza 2012. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 48,04 EUR počev od dana 01. rujna 2012. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 46,56 EUR počev od dana 01. listopada 2012. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 49,37 EUR počev od dana 01. studenoga 2012. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 49,11 EUR počev od dana 01. prosinca 2012. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 49,66 EUR počev od dana 01. siječnja 2013. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 47,35 EUR počev od dana 01. veljače 2013. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 48,45 EUR počev od dana 01. ožujka 2013. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 49,69 EUR počev od dana 01. travnja 2013. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 46,96 EUR počev od dana 01. svibnja 2013. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 44,18 EUR počev od dana 01. lipnja 2013. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 43,61 EUR počev od dana 01. srpnja 2013. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 45,00 EUR počev od dana 01. kolovoza 2013. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 47,80 EUR počev od dana 01. rujna 2013. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 48,31 EUR počev od dana 01. listopada 2013. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 49,03 EUR počev od dana 01. studenoga 2013. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 47,88 EUR počev od dana 01. prosinca 2013. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 49,79 EUR počev od dana 01. siječnja 2014. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 50,06 EUR počev od dana 01. veljače 2014. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 49,42 EUR počev od dana 01. ožujka 2014. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 48,55 EUR počev od dana 01. travnja 2014. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 47,52 EUR počev od dana 01. svibnja 2014. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 48,98 EUR počev od dana 01. lipnja 2014. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 50,09 EUR počev od dana 01. srpnja 2014. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 51,06 EUR počev od dana 01. kolovoza 2014. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 51,88 EUR počev od dana 01. rujna 2014. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 52,78 EUR počev od dana 01. listopada 2014. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 53,19 EUR počev od dana 01. studenoga 2014. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 53,16 EUR počev od dana 01. prosinca 2014. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 53,20 EUR počev od dana 01. siječnja 2015. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 53,41 EUR počev od dana 01. veljače 2015. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 53,41 EUR počev od dana 01. ožujka 2015. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 53,41 EUR počev od dana 01. travnja 2015. god., pa do konačne isplate

- na iznos od 53,34 EUR počev od dana 01. svibnja 2015. god., pa do konačne isplate

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.312,99 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama počev od presuđenja, odnosno od 15. siječnja 2025., do isplate, a sve u roku 15 dana.

III. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška iznad dosuđenog iznosa od 3.312,99 EUR tužitelj se odbija kao neosnovan."

2. Protiv te presude u dijelu kojim nije uspio u sporu žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je, osim u dijelu odluke o troškovima postupka, neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14, 70/19, 80/22), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje se ističu u žalbi.

Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

4.1. U odnosu na žalbeni navod da sud nije odlučio o svim zahtjevima tužitelja s obzirom da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, treba navesti da tuženik nije u roku sukladno čl. 339. st. 1. ZPP-a stavio prijedlog za donošenje dopunske odluke, pa se primjenom čl. 339. st. 2. ZPP-a presumira da je tužba djelomično povučena. Zbog navedenoga ovi žalbeni navodi tuženika nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude te sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 193. ZPP-a i čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 325. st. 1. ZPP-a.

5. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

5.1. U odnosu na žalbene navode vezane uz saslušanje djelatnika tuženika koji je sudjelovao u sklapanju konkretnog ugovora o kreditu, a kojim dokazom je tuženik imao namjeru dokazivati savjesno i pošteno postupanje odnosno pregovaranje i informiranje tužitelja o uvjetima kreditiranja treba istaknuti da je tuženik od tog dokaza odustao (list 228 spisa) pa vezano uz taj dokazni prijedlog nije došlo niti do nepotpuno i/ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a odnosno pogrešno tuženik tvrdi da sud prvog stupnja nije na pravilan način proveo ili obrazložio tzv. test transparentnosti i test poštenosti.

6. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 7. travnja 2005. sklopio Ugovor o kreditu broj [broj kredita] kojim ugovorom je valuta glavnice kredita vezana uz švicarski franak bez da je tužitelj mogao s tuženikom uopće pregovarati o navedenoj odredbi. Tužitelj navodi da je ovakva ugovorna odredba bila obrazac, koji je tuženik nametnuo tužitelju i svim ostalim korisnicima kredita prebacujući na korisnika kredita na ovaj način rizik promjene tečaja valute. Kako je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorene odredbe koje se odnose na ugovaranje valute glavnice vezane uz švicarski franak, to tužitelj predlaže donošenje presude pobliže opisane kao u izreci uz nadoknadu mu prouzročenog parničnog troška.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 7. travnja 2005. sklopio Ugovor o [broj kredita], međutim tuženik tvrdi da je valutna klauzula dopuštena u smislu odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18), te da je ugovaranje kredita s valutnom klauzulom bila ugovorna volja stranaka. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, te prigovor zastare, te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelj kod tuženika realizirao kredit za adaptaciju kuće, da je od strane osobnog bankara informiran kako mu je najbolje uzeti kredit u CHF jer da je takav kredit najpovoljniji, pa je tužitelj tako i odlučio, da pregovora oko ugovornih odredbi nije bilo, te da je ukoliko želi realizirati kredit tužitelj samo mogao prihvatiti pripremljene ugovorne odredbe ili odustati od kredita, da zna što je promjenjiva kamatna stopa, no da nije očekivao toliki porast tim više što ga je osobni bankar informirao da takva odstupanja mogu biti samo neznatna, da je realizirani kredit utrošen u renovaciju kuću, da tu kuću nije iznajmljivao podstanarima, već da u njoj živi sa svojom obitelji, da od strane osobnog bankara nije bio upozoren na mogućnost promjene tečaja valute, da je pročitao ugovor o kreditu, no ne sve točke ugovora, da ga javni bilježnik nije upoznao s odredbama ugovora, te da nije prije vršio plaćanja u stranoj valuti. Tužitelj iskazuje i to da zna što je tečaj, da nije imao prije neki drugi ugovor osim ovog ugovora, a koji bi bio s ugovorenom valutnom klauzulom, da zna što je razlika između fiksne i promjenjive kamatne stope, no da to zna sada, ali ne i u vrijeme realizacije ugovora o kreditu. Tužitelj navodi kako izmjene ugovora o kreditu nije tražio, da mu nekakav drugi kredit u drugoj valuti nije ponuđen, već da mu je savjetovano i ponuđeno da uzme kredit u CHF.

10. Iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu proizlazi da je tuženik pravni slijednik Slavonske banke i Hypo Alpe Adria bank d.d. budući da je 2009. došlo do pripajanja Slavonske banke d.d. i tuženika koje je tada imao naziv Hypo Alpe Adria bank. Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnijih presuđenja Slavonska banka d.d. ne postoji jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka nisu ništetni. Međutim, prema presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/2018 i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 13. lipnja 2014. to nije tako pa pravilno sud prvog stupnja zaključuje da se učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila Hypo Alpe Adria bank ili Slavonska banka s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.

11. Financijsko knjigovodstvenim vještačenjem je utvrđeno da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao tečajnu razliku uslijed CHF valutne klauzule, te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužitelju naplatio ukupno više iznos od 20.975,67 kn.

12. Pravilno sud prvog stupnja preplaćeni iznos nije umanjio za tzv. negativne razlike (razlika u tečaju CHF u odnosu na početno ugovoreni tečaj i kada je tečaj bio niži) jer tužitelj nije ništa primio niti stekao bez osnove budući da je čitavu uplatu primio tuženik, slijedom čega ne postoji obveza za vraćanjem nečega što tužitelj nije primio. Osim toga, tuženik nije postavio niti protutužbeni zahtjev niti prigovor radi prijeboja.

13. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

14. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

15. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

16. Člankom 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

17. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev-2221/2018od 3. rujna 2019. kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

18. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 4,90 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 1.156,35 kn.

Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 1.156,35 kn, obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

19. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz čl. 323., čl. 1011., čl. 1015., te čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

20. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

21. Kako je dio koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetan, jer je nerazumljiv, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima.

22. Iznos od 2.783.95 eura koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja razliku anuiteta u odnosu na tečajnu razliku u razdoblju od listopada 2005. do zaključno do svibnja 2015., a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem, pa je pravilno sud prvog stupnja tužbeni zahtjev tužitelja za isplau razlike iznosa od 2.783.95 eura ocijenio osnovanim.

24. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare istaknut od strane tuženika.

Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli na način da je presudom broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu "Franak" glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za svih osam tuženih banaka i o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na Sberbank d.d. pa rok zastare ponovno teče za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. do 15. lipnja 2023.

Dakle, prigovor zastare u smislu odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima nije osnovan s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena još 2019.

25. I Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici od 30. siječnja 2020. zauzeo je pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

26. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio i čl. 154. st. 1. ZPP-a kada je tuženiku naložio da tužitelju naknadi trošak postupka.

27. Tuženik u žalbi osporava pravo tužitelja na naknadu troška sastava podnesaka od 17. siječnja 2022., 5. rujna 2022. i 20. rujna 2022. Međutim, tužitelju sud prvog stupnja nije priznao pravo na naknadu troška sastava podnesaka tih datuma, pa su žalbeni navodi tuženika u tom pravcu bespredmetni.

28. No, sud prvog stupnja pogrešno je tužitelju priznao pravo na naknadu troška sudskih pristojbi jer tužitelj sudske pristojbe nije platio. Riječ je o sudskim pristojbama u ukupnom iznosu od 106,18 eura.

29. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. ZPP-a žalba tuženika je pretežnim dijelom kao neosnovana odbijena, a dijelom je prvostupanjska presuda preinačena na način da je dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova odbijen kao neosnovan.

30. Kako je tuženik uspio sa žalbom samo u dijelu odluke o troškovima postupka, primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

U Zagrebu, 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević