REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4498/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UOM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Zagorac, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženice UO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Matea Bojanić Kožul, odvjetnica u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-76/2025-2 od 11. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2036/2021-21 od 4. lipnja 2024., u sjednici održanoj 28. listopada 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-76/2025-2 od 11. veljače 2025. odbacuje se u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-76/2025-2 od 11. veljače 2025. odbacuje se u dijelu koji se odnosi povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-76/2025-2 od 11. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2036/2021-21 od 4. lipnja 2024. (stavak I. izreke), te je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe (stavak II., izreke).
2. Tuženica podnosi prijedlog za dopuštenje revizije zbog šest pravnih pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pozivom na čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povrede temeljnih ljudskih prava. Predlaže usvojiti prijedlog za dopuštenje revizije uz naknadu troškova sastava prijedloga za dopuštenje revizije.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pravna pitanja koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, međutim nije izložio razloge važnosti.
4.1. Budući da se predlagatelj nije pozvao niti na jednu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, niti višeg suda u kojoj bi bilo izneseno pravno shvaćanje o navedenim pitanjima koje bi bilo drugačije od shvaćanja iznesenog u predmetnoj odluci, odnosno predlagatelj nije jasno naznačio razloge važnosti za pitanja koja su postavljena u smislu odredbe čl. 387. ZPP, pa se stoga ne radi o važnim pitanjima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovog suda.
4.2. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
4.3. Konstatacija predlagateljice da nije pronašla odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sama po sebi nije dovoljan razlog za intervenciju ovog suda.
5. Slijedom navedenog, valjalo je u ovoj pravnoj stvari sukladno odredbi čl. 389.a st .3. ZPP u smislu čl. 385.a ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u točki I. izreke.
6. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP tuženica je, kako je naprijed navedeno, navela da s joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
6.1. Tuženica navodi da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije. Međutim, nižestupanjske presude su obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovog suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima pa slijedom navedenog tuženica nije učinila vjerojatnim da bi joj zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
6.2. U odnosu na te tvrdnje tuženice navodi se da u primjeni čl. 385.a st. 2. ZPP nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnog ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkcije revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenjivo na okolnost konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava na koju ukazuje revidentica, a koje se tiču prava na pošteno suđenje koje se u biti svodi na pogrešnu primjenu materijalnog prava.
6.3. S tim u vezi valja istaći da odredbe čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava i ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim ukoliko je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, o čemu nije riječ u konkretnom slučaju jer su presude nižestupanjskih sudova detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.
6.4. Što se tiče navoda koji se odnose na povredu prava vlasništva zajamčenu čl. 48. Ustava odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčeno čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, ovaj sud primjećuje da se postupak pred nižestupanjskim sudovima odnosi na tipičan građansko pravni spor između privatnih osoba te da odluke nižestupanjskih sudova nisu nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne. Naime, ništa ne ukazuje da su u okolnostima konkretnog slučaja nižestupanjski sudovi primijenili odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 130/99, 22/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i dr.) na način koji bi bio nerazmjeran navedenom cilju i koji bi nametnuli prekomjeran teret tuženici jer je analizom svih tih provedenih dokaza utvrđeno da je tužiteljica posjedovanjem nekretnine osobito i po svojim prednicima kroz neprekidno razdoblje od više od 10 godina stekla vlasništvo istih pozivom na odredbu čl. 159. i 160. ZV.
6.5. Prema tome, tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo vlasništva odnosno pravo mirno uživanja imovine.
7. Što se tiče navoda koji se odnosi na povredu prava na djelotvorno pravno sredstvo zajamčeno čl. 13. Konvencije, ovaj sud primjećuje da je tuženica imala na raspolaganju mogućnost podnositi podneske tijekom postupka, isticati prigovore i očitovati se na navode tužiteljice te je imala na raspolaganju i pravo na žalbu kojom se i koristila. Činjenica da nije uspjela u sporu ne čini ta pravna sredstva nedjelotvornima.
8. Slijedom izloženog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke ni za postupanje revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije po toj osnovi.
9. U opisanim okolnostima, dakle kada tuženica nije dokazala da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno neko od temeljnih ljudskih prava na koje se poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije, njezin je prijedlog i u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava valjalo odbaciti i na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 28. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
