REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3269/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, Područni ured Split, Split, Obala kneza Branimira 14, OIB 02958272670, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Kos, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kos i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-951/2024-9 od 20. veljače 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3170/2022-125 od 9. svibnja 2024., u sjednici održanoj 28. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavio pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
2.1. Uz to se pozvao i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
4. Ovaj sud je prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
5. Prvo i drugo pravno pitanje se ne može kvalificirati kao materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a; njime podnositelj zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP-a.
5.1. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.
5.2. Osim toga, protivno implikacijama prvog postavljenog pravnog pitanja, sud u pobijanoj odluci je iznio razloge za svoju odluku.
5.3. Nadalje, protivno implikacijama drugog postavljenog pravnog pitanja, razlozi i zaključci drugostupanjskog suda o odlučnim činjenicama nisu proturječni.
6. Odgovor na treće postavljeno pravno pitanje bi ovisio o okolnostima svakog konkretnog slučaja i ne može se unaprijed uspostaviti pravni standard i dati primat određenom dokazu u odnosu na drugi, nego će se oni morati ocjenjivati u okviru cjelokupne činjenične situacije svojstvene svakom posebnom slučaju. Dakle, to pitanje nije pravno pitanje u smislu čl. 385.a ZPP.
7. U pogledu četvrtog postavljenog pravnog pitanja, ovaj sud prvenstveno ocjenjuje da vjerodostojne isprave u konkretnom slučaju doista jesu osporene. U tom smislu se primjećuje da je sud u pobijanoj odluci (u toč. 16. obrazloženja svoje odluke), upotrijebio pogrešnu terminologiju utvrdivši da „vjerodostojnost tih isprava tuženik u tijeku postupka nije priloženim dokazima osporio“. Tuženik ih je doista osporio, no ostavlja se otvoreno pitanje je li ih osporio sa uspjehom.
7.1. Pritom se osobito primjećuje da (prema utvrđenjima nižestupanjskih odluka) dokaze u svrhu tog osporavanja nije predložio tuženik, nego je tužitelj predložio provođenje dokaza vještačenjem.
7.2. Međutim, jasno je također iz te odluke da je pravno shvaćanje suda izraženo u pobijanoj odluci da – iako se ne radi o javnim, nego vjerodostojnim ispravama – da su one izdane u okviru izvršavanja tužiteljeve zakonske obveze (sve kako je navedeno u toč. 16. obrazloženja pobijane odluke).
7.3. Mišljenje sudskog vještaka se zapravo naslanja na pravno shvaćanje izraženo u rješenju revizijskog suda poslovni broj Rev-644/2022-2 od 20. rujna 2022., iz kojeg u bitnom proizlazi da se kod spornih izlista tužitelja ne radi o javnoj ispravi pa izostaje njezina dokazna snaga u smislu čl. 230. ZPP, pa oni ne dokazuju po pukom automatizmu, samim svojim postojanjem, predmetne transakcije. Ovom sudu se ukazuje jasnim da, s obzirom da se radi o vjerodostojnoj ispravi, da ona nije nepobitan dokaz plaćanja sama po sebi. Ali, sud je u pobijanoj odluci uzeo u obzir i druge okolnosti – zakonski okvir koji predstavlja ovlaštenja tužitelja i zakonski temelj za izdavanje takve vjerodostojne isprave i tako obrazlažući je taj sud utvrdio činjenično stanje ocjenom dokaza u smislu čl. 8. ZPP. Dakle, sagledavajući u tom svjetlu pravno shvaćanje drugostupanjskog suda za zaključiti je da ono zapravo ni nije u neskladu sa dokazom vještačenja. U vještačenju vještak, logično i u okviru svojeg zadatka, ostavlja dvojbe o tome jesu li troškovi po vjerodostojnoj ispravi doista učinjeni, no nije na vještaku da ocjenjuje konkretnu dokaznu snagu konkretne vjerodostojne isprave, nego to predstavlja pitanje koje sam sud mora sam ocijeniti i nastavno donijeti činjeničnopravni zaključak u mnogo širem kontekstu od onog koji primjenjuje sudski vještak. Jasno je da drugostupanjski sud ne dovodi u pitanje mišljenje vještaka da u financijsko-računovodstvenom smislu postoje dvojbe o izvršenosti konkretnih transakcija, no taj je sud te dvojbe otklonio (kako je gore navedeno) jer se dokazivanje u parničnom postupku ovisno o okolnostima slučaja ne može ograničiti samo na računovodstveni aspekt. Ovom se sudu čini jasnim da drugostupanjski sud nije ispustio iz vida nalaz i mišljenje financijskog vještaka (drugostupanjski sud ga i navodi u svojoj odluci) nego je iz drugih razloga, povrh tog dokaza (vještačenja) ocijenio konkretni sadržaj i istinitost vjerodostojne isprave.
7.4. Dakle, četvrto pravno pitanje nema utjecaj na donošenje odluke u sporu.
8. U pogledu zadnja dva postavljena pravna pitanja za uputiti je na toč. 5. i 5.1. ovoga obrazloženja.
9. Zbog toga je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu podnesenom zbog pravnih pitanja koje stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo, na temelju čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
10. Tuženik se u prijedlogu pozvao na povredu prava na jednakost pred zakonom, iz razloga koji se zapravo svode na obrazloženje koje se veže uz gore navedena pravna pitanja. U pogledu tih navoda ovaj se sud očitovao u prethodnim točkama ovoga obrazloženja i ovaj sud ne vidi (niti na razini vjerojatnosti) nejednakost tuženika u odnosu na druge subjekte pred zakonom pa je jasno da je pravno shvaćanje ovoga suda da nije učinjena vjerojatnom povreda toga prava.
11. Zbog toga je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se poziva na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom – valjalo, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.
Zagreb, 28. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
