Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2654/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Glas, odvjetniku u Slavonskom Brodu, Zagrebačka 275A protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo poljoprivrede, OIB: 52634238587, zastupanE po Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, Građansko- upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-439/2021-18 od 22. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P- 439/2021-18 od 22. travnja 2025., u točki I i II izreke te se u tom dijelu predmet vraća na ponovni postupak.
II Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj vlasnik k. č. br. br. [katastarska čestica] Oranica [adresa] u [adresa] sa 850 čhv, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je tužena dužna trpiti da se u zemljišnim knjigama tužitelj uknjiži vlasnikom navedene nekretnine (točka I izreke). Ujedno je tužitelju naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.620,29 eura (točka II izreke) dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan (točka III izreke).
2. Presudu sadržajno u dosuđujućem dijelu pobija tužena zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda te odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženoj odnosno podredno istu ukinuti i vratiti predmet na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost navoda žalbe tužene te predlaže da sud drugog stupnja istu kao neosnovanu odbije te potvrdi presudu suda prvog stupnja te obveže tuženu na naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je isti dosjelošću stekao vlasništvo na predmetnoj nekretnini i upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama.
6. Pošavši od utvrđenja da tužitelj nesmetano koristi predmetnu nekretninu, da su njegovi preci jednako tako uživali posjed koji je bio nesmetan minimalno 100 godina, da se vlasništvo i posjed predmetne nekretnine prenosio s djeda na oca tužitelja i kasnije s oca tužitelja na tužitelja, da navedena čestica nikada nije bila u vlasništvu i posjedu JĐ i ŽĐ, koje su prema navodima tuženika i prema zapisniku od 1. veljače 1977., rješenja od 16. lipnja 1980. i uvjerenja od 16. lipnja 1980., prešle u vlasništvo tužene uslijed odricanja bez naknade prava vlasništva istih zbog poreznog duga jer se čestica koja je bila u vlasništvu JĐ i ŽĐ i koje su se iste odrekle nalazi neposredno pokraj predmetne čestice sud prvog stupnja zaključivši da je čestica koja je predmet ovog postupka bila u privatnom vlasništvu do 1980. kada je očitom greškom prenesena u vlasništvo tužene o čemu preci tužitelja nisu imali saznanja te koji su i dalje nastavili uživati nesmetani posjed, s time da u konkretnom slučaju ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes treće osobe, pozivom na odredbe čl. 159. st. 2., 3. i 4. i čl. 160. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 u daljnjem tekstu: ZV) te na shvaćanja zauzeta u presudama Europskog suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske prema kojem se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, utvrdio da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.
7. S ovakvim utvrđenjima za sada se ne može složiti ovaj sud drugog stupanja.
8. Dosjelost je originalni način stjecanja vlasništva na temelju zakona, što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune zakonom određene pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvarima u trenutku ispunjenja tih pretpostavki. Pri tome valja navesti, da su prema odredbi čl. 388. st. 2. ZV mjerodavni propisi koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava. Ako su rokovi koji su za stjecanje stvarnih prava određeni odredbama ZV počeli teći prije njegovog stupanja na snagu, dakle prije 1. siječnja 1997. tada isti nastavljaju teći sukladno citiranom st. 2. čl. 388. ZV ali ne dulje nogo što i trebao isteći rok određen ZV, da je počeo teći u trenutku njegovog stupanja na snagu.
9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari treba uzeti u obzir odnosno uračunati u vrijeme potrebno za dosjelost, u smislu odredbe čl. 160. st. 2. ZV, i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni posjednici. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio, a sud takve tvrdnje prihvatio, da se on zajedno sa svojim prednicima nalazi u kvalificiranom posjedu predmetne čestice zemljišta minimalno 100 godina. Međutim, kako su u smislu odredbe čl. 388. st. 2. ZV mjerodavni propisi koji su bili važeći u vrijeme stjecanja prava vlasništva dosjelošću te kako je tužitelj tvrdio da su njegovi prednici posjedovali predmetnu nekretninu i u vrijeme kada ista nije bila podruštvovljena, sud je radi pravilne primjene materijalnog prava trebao raspraviti i utvrditi odlučne činjenice vezane za propisane pretpostavke za dosjedanje na predmetnoj nekretnini u svjetlu odredbi paragrafa 1468. i 1472. tada važećeg Općeg građanskog zakona, vezane za dosjedanje prednika tužitelja odnosno da li je do trenutka prelaska predmetne nekretnine u režim društvenog vlasništva eventualno prednicima tužitelja istekao propisani rok za stjecanje prava vlasništva dosjedanjem, a što bi se nadalje reflektiralo i na stjecanje vlasništva predmetne nekretnine od strane tužitelja. To tim više što sam sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane odluke navodi kako se vlasništvo (i posjed) predmetne nekretnine prenosio s djeda na oca tužitelja i kasnije s oca tužitelja na tužitelja iz čega bi proizlazilo da sud smatra da je vlasništvo prednika tužitelja stečeno prije prelaska čestice u režim društvenog vlasništva. Posljedično navedenom nije jasno zašto se onda sud prvog stupnja poziva na shvaćanja zauzeta u presudama Europskog suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske o uračunavanju u vrijeme dosjedanja za nekretnine u društvenom vlasništvu i razdoblja prije 8. listopada 1991.
10. Nadalje u obrazloženju svoje odluke sud prvog stupnja uopće ne utvrđuje a onda posljedično tome niti u tom pogledu ne daje valjane razloge kada su i na koji način prednici tužitelja stupili u posjed predmetne čestice kako bi se moglo utvrditi trajanje i kvaliteta njihovog posjeda, kao niti o postojanju eventualnog pravnog sljedništva od pradjeda tužitelja do tužitelja s obzirom da tužitelj u spis nije dostavio niti jedno rješenje o nasljeđivanju (iza bilo kojeg svog prednika) niti se iz priložene dokumentacije moglo utvrditi koliko su pradjed, djed ili otac tužitelja eventualno imali nasljednika.
11. Nije jasan niti zaključak prvostupanjskog suda da JĐ i ŽĐ nikada nisu bile vlasnice predmetne čestice zemljišta kada iz priložene dokumentacije, u koju je sud prvog stupnja izvršio uvid, proizlazi da su iste u zemljišnim knjigama bile upisane kao vlasnice te koje su se pismeno prava vlasništva te čestice odrekle bez naknade zbog poreznog duga. Osim toga postoji proturječnost između utvrđenja prvostupanjskog suda i podataka iz povijesti prometa na katastarskoj čestici k. č. br. [katastarska čestica]/I (90/1A) k. o. [katastarska općina] (Mbr.328391) iz kojih je vidljivo da su u razdoblju do odricanja od prava vlasništva na navedenoj čestici i kao posjednici bili upisani upravo JĐ i ŽĐ, a imajući u vidu da su podaci o posjedu bili precizno vođeni u evidencijama posjeda budući se u tom razdoblju porez plaćao upravo prema podacima o posjedovanju zemljišta. U tom pogledu valja reći da su iskazi saslušanih svjedoka u suprotnosti sa podacima iz navedene povijesti prometa na toj katastarskoj čestici što je sud zanemario te su izostali razlozi zašto unatoč navedenoj proturječnosti vjeruje svjedocima te odlučne činjenice utvrđuje isključivo iz njihovih iskaza.
12. Osnovano tužena ističe da sud nije dao valjane razloge zašto nije prihvatio njezine navode o nepoštenju posjeda tužitelja pa se za sada niti u tom dijelu prvostupanjska odluka ne može ispitati
13. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. i čl. 370 ZPP odluku u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
14. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku.
15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166 st. 3 ZPP-a.
16. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja raspraviti će i utvrditi činjenice na koje mu je ukazano ovim rješenjem, u svojoj odluci obrazložiti koje činjenice važne za odluku smatra istinitima, dati zaključke i ocjenu provedenih dokaza odnosno razloge o tome iz kojih razloga je kojim dokazima poklonio vjeru a kojima nije, što je iz istih utvrdio, za svoje utvrđenja dati valjane razloge te donijeti novu zakonitu odluku imajući u vidu da je dosjelost originalni način stjecanja vlasništva na temelju zakona, što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune zakonom određene pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvarima u trenutku ispunjenja tih pretpostavki ali u skladu sa propisima koji su bili važeći u vrijeme stjecanja prava vlasništva dosjelošću zbog čega je potrebno utvrditi vremensko razdoblje od kada je tužitelj odnosno njegovi prednici bili i posjedu predmetne čestice kako bi utvrdio koji se propisi u konkretnom slučaju imaju primijeniti kao i kvalitetu tog posjeda s time da tužitelj, da bi sud mogao prihvatiti njegov zahtjev, mora dokazati i pravni slijed između prednika i sebe, pa ukoliko sud utvrdi ispunjenje potrebnih pretpostavki treba utvrditi kada bi iste bile ispunjene po propisu koji je bio na snazi u vrijeme tog stjecaja.
U Zagrebu 28. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Aralica
