REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2324/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RS, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta [obrt], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici- odvjetnici iz Odvjetničkog društva Santica & Đapić j.t.d., sa sjedištem u Splitu, Mažuranićevo šetalište 11, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, sa sjedištem u Zagrebu, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o., Pisarnica Split, sa sjedištem u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 8, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3752/2023-2 od 4. veljače 2025., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-74/2021-48 od 28. rujna 2023., u sjednici održanoj 28. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3752/2023-2 od 4. veljače 2025., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P- 74/2021-48 od 28. rujna 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine

- Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija).

2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije, sukladno odredbi članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), naznačuje pravna pitanja koja glase:

"1) Postupa li arbitrarno drugostupanjski sud u žalbenom postupku, u konkretnom slučaju kad je olujno nevrijeme (koje je osnova osigurateljnog pokrića) u Seget Vranjicu prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda dokazano podacima Ravnateljstva civilne zaštite, Ministarstva unutrašnjih poslova, o brojnim dojavama građana i turista, o dojavama o polomljenim stablima od kojih su neka pala na prometnice i vozila, o više porušenih električnih stupova zbog čega je više naselja na području Trogira ostalo bez opskrbe električnom energijom, o primljenim dojavama nasukavanja brodica te o 42 tehničke intervencije vatrogasaca (o čemu su izvještavali i svi mediji), dolazeći do zaključka o tome da u Seget Vranjicu nije bilo olujnog vjetra zbog toga što na Aerodromu Split (drugoj najbližoj lokaciji koja ima meteorološku postaju) nisu zabilježeni udari vjetra jačine 8 stupnjeva po Beaufortovoj skali i više (što bi predstavljalo olujni vjetar), već od 6 do 7 Beaufora, a na mjestu nastanka štete u Seget Vranjicu ne postoji hidrometeorološka postaja koja bi o tome izdala potvrdu o točnoj brzini vjetra baš u tom mjestu;

2) Je li drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je pri utvrđivanju je li se radilo o osiguranom slučaju olujnog vjetra u Općini Seget (područje Seget Vranjic, Općina Marina) od svih dokaza koje je proveo prvostupanjski sud, u obzir uzeo samo Potvrdu Državnog hidrometeorološkog zavoda za drugo područje (Aerodrom Split), kad je općepoznato da u Republici Hrvatskoj ne postoje hidrometeorološke postaje u svakom gradu i naselju, pa tako ni u Općini Marina gdje se dogodila predmetna šteta;

3) Je li uzimanje u obzir samo potvrde DHMZ o vremenskim prilikama na različitoj lokaciji od lokacije nastanka štete, kao jedinog dokaza postojanja olujnog vjetra, uz zanemarivanje činjenice očiglednog nastanka štete ne samo tužitelju već i desecima drugih građana, suprotno načelu slobode ugovaranja osiguranja imovine na cijelom području RH, ako se bi se osigurnina mogla naplatiti od osiguravatelja samo ako korisnik osiguranja živi u gradu i mjestu koje ima hidrometeorološku postaju?".

3. Predlagatelj navodi da je pobijana presuda protivna praksi istog i drugih drugostupanjskih sudova. Kao razloge važnosti predlagatelj se u odnosu na naznačena pitanja pozvao na odstupanje pobijane odluke od pravnih shvaćanja izraženih u odluci revizijskog suda broj Rev-2207/2016 od 27. travnja 2022. te u odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu "Sotiris i Nikos Koutras ATTEE protiv Grčke" od 16. studenoga 2000., zahtjev broj 39442/98.

4. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže istog odbaciti, a podredno odbiti. Također, potražuje troškove sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te kao takva ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.

6. U ovoj pravnoj stvari predmet spora je zahtjev za isplatu osigurnine na temelju Ugovora o osiguranju i police osiguranja u vezi nastanka osiguranog slučaja, odnosno oštećenja stvari uslijed osiguranog rizika - oluje. Pobijanom je odlukom drugostupanjski sud preinačio odluku prvostupanjskog suda imajući na umu da je u slučaju sumnje je li nastupio osigurani rizik (oluja), osiguranik sukladno Općim uvjetima morao dokazati brzinu vjetra izvještajem hidrometeorološke službe, a što u konkretnom slučaju osiguranik nije učinio.

7. Odluka drugostupanjskog suda, protivno navodima iz prijedloga, sadrži jasno i argumentirano obrazloženje u pogledu razloga radi kojih je preinačena odluka suda prvog stupnja i u bitnom je utemeljena na utvrđenju da tužitelj nije dokazao nastanak osiguranog rizika na način na koji su to stranke ugovorile ugovorom o osiguranju odnosno Općim uvjetima koji su sastavni dio ugovora o osiguranju, a koje uvjete predlagatelj zaobilazi naznačenim pitanjima ukazujući na druge okolnosti koje stranke nisu predvidjele ugovorom o osiguranju. Nadalje, valja dodati da se odluka revizijskog suda na koju se kao razlog važnosti predlagatelj poziva ne odnosi na činjenično i pravno istovrsnu situaciju, budući da se ne odnosi na pravnu stvar radi isplate temeljem ugovornog osiguranja, već na naknadu štete temeljem izvanugovorne odgovornosti, slijedom čega se niti značaj isprave – potvrde hidrometeorološkog zavoda u toj pravnoj stvari nije razmatrao u kontekstu sadržaja ugovora o osiguranju, već u kontekstu izvanugovorne odgovornosti za štetu.

7.1. U takvim okolnostima naznačena pitanja tužitelja ne mogu osnovano biti temelj za ujednačavanje sudske prakse, pa time ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Slijedom navedenog, u odnosu na naznačena pitanja, prijedlog je tužitelja valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

8. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim ni da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tužitelja, a pobijana odluka jasno je i dostatno obrazložena. Slijedom navedenog donesene presude ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima te stoga ništa ne upućuje da bi tužitelju bilo uskraćeno pravo na pravično suđenje.

9. Stoga, kada tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, njegov je prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

10. Tuženiku nisu dosuđeni traženi troškovi na ime odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke rješenja.

Zagreb, 28. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil