1              Poslovni broj: P-1410/2019-41

 

            

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13                         

 

Poslovni broj: P-1410/2019-41

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

              Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužiteljice R. R., OIB …, iz V., , koju zastupa punomoćnica D. V., odvjetnica u Z., , protiv tuženice V. Č. (ranije Z.), OIB …, iz S. I. Z.,   , koju zastupa punomoćnik I. Ž., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ž., B. & A. d.o.o., Z., , radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave zaključene 23. listopada 2023. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženice, s danom objave 1. prosinca 2023.

 

 

p r e s u d i o j e

 

I.               Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu tuženice - ovrhovoditeljice V. Č. (ranije Z.), OIB …, iz S. I. Z., protiv tužiteljice - ovršenice R. R., OIB …, iz V., temeljem rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: R1-119/13 od 18. ožujka 2014. godine te se Zahtjev za izravnu naplatu od 19. lipnja 2018. godine odbacuje.

 

II.               Nalaže se tuženici V. Č. (ranije Z.), OIB …, iz S. I. Z., isplatiti u roku od 15 (petnaest) dana tužiteljici R. R., OIB …, iz V.,  iznos od 10.044,01 eur / 75.676,63 kn zajedno sa zateznom kamatom od 10. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

 

III.               Nalaže se tuženici da u roku od 15 (petnaest) dana naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.509,23 eur/18.905,79 kn sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

 

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 555,91 eur/4.188,50 kn.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je dana 23. srpnja 2019. podnijela tužbu u kojoj je u bitnome navela kako je rješenjem Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: Ovr Ob-19/19-2 od 8. srpnja 2019. upućena da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. t. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22., dalje: OZ) te se poziva da u roku od 15 (petnaest) dana od dana takvog postupanja dostavi dokaz o istome. Nadalje, navodi kako je tuženica u svojstvu ovrhovoditeljice podnijela Financijskoj agenciji Zahtjev za izravnu naplatu 19. lipnja 2018., zahtijevajući naplatu zaostalih iznosa uzdržavanja na temelju Rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj R1-119/2023 od 18. travnja 2014., u cijelosti prema ovršnoj ispravi u privitku. Ističe, kako je Financijska agencija sukladno zahtjevu tuženice-ovrhovoditeljice evidentirala neizvršenu osnovu za novčani iznos od 38.795,00 kn, koji se odnose na neplaćene mjesečne iznose alimentacije počevši od ožujka 2014. do dana podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu. Nadalje, navodi kako je tužiteljica u odnosu na zahtjev za izravnu naplatu tuženice 4. srpnja 2018. podnijela Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Prije svega, ističe prigovor zastare za sva potraživanja dospjela do 19. lipnja 2015. Ističe, kako tuženica neosnovano potražuje uzdržavanje za razdoblje nakon 1. srpnja 2015. pa nadalje iako za to nema zakonskih uvjeta, budući da je u međuvremenu završila redovno školovanje, kao maloljetna osoba u dobi od 16 godina odselila je od oca s kojim je sukladno sudskoj odluci trebala stanovati i stupila je u izvanbračnu zajednicu te je 7. travnja 2016. rodila dijete. Navodi, kako je tužiteljica plaćala tuženici uzdržavanje tj. ispunila je tražbinu iz predmetne ovršne isprave, što nedvojbeno proizlazi iz uplatnica koje dostavlja u prilogu. Ističe, kako je tužiteljica uplatama putem Hrvatske pošte te uplatama na zaštićeni račun zakonskog zastupnika tuženice, oca K. Z., plaćala uzdržavanje tuženici. Navodi kako bi tužiteljica na temelju odredbe čl. 290. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, dalje: OBZ) bila u obvezi uzdržavati svoje punoljetno dijete tj. tuženicu koja se školuje odnosno godinu dana nakon prestanka obrazovanja ukoliko se ne može zaposliti. Nadalje, navodi kako je odredbom čl. 232. st. 2. Obiteljskog zakona propisano da bračni i izvanbračni drugovi najprije ostvaruju uzdržavanje međusobno, a potom od srodnika. Odredbom čl. 305. st. 4. Obiteljskog zakona propisana je obveza oca izvanbračnog djeteta da uzdržava majku djeteta u vrijeme trudnoće. Nadalje, je odredbom čl. 291. Obiteljskog zakona propisano da dijete koje ima prihode je dužno pridonositi za svoje uzdržavanje. Ističe, kako je tuženica s danom završetka redovnog školovanja živjela u izvanbračnoj zajednici, od počeka kolovoza 2015. i obveza njezina uzdržavanja je na temelju odredbe čl. 283. st. 2. Obiteljskog zakona bila na njezinom izvanbračnom suprugu s kojim je živjela. Navodi i da je tuženica kao nezaposlena osoba ostvarivala pravo na porodiljnu naknadu odnosno raspolagala je sredstvima za vlastito uzdržavanje. Ističe kako je tuženica podneskom od 18. srpnja 2018. u predmetu poslovni broj Ovr Ob-109/2018 povodom prijedloga tužiteljice za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 4. srpnja 2018. specificirala tražbinu potražujući 750,00 kn mjesečno u razdoblju od 17. ožujka 2014. do zaključno lipnja 2016. kada je istekla godina dana nakon završetka školovanja, tj. za glavnicu od 9.000,00 kn. Navodi, kako je tuženica faktično povukla zahtjev za izravnu naplatu za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 19. lipnja 2018. Ističe, kako je tužiteljici do dana podnošenja predmetne tužbe neosnovano ustegnut iznos od 37.933,29 kn te je ostao nenaplaćen iznos od 861,71 kn koji će izvjesno također biti ustegnut činjenicom da tužiteljica nije pravovremeno dobila zatraženu pravnu zaštitu od suda. Slijedom navedenoga, razvidno je kako tuženica nije bila ovlaštena tražiti ovrhu protiv tužiteljice s osnova neplaćenog uzdržavanja na temelju rješenja Općinskog suda u Sesvetama od 18. ožujka 2014. u opsegu iz Zahtjeva za izravnu naplatu od 19. lipnja 2018., budući je prestala tražbina tuženice iz ovršne isprave.  

 

2. Tuženica u bitnome osporava sve navode iz predmetne tužbe, kao u potpunosti neistinite i neosnovane. Najprije, osporava visinu predmetnog potraživanja, obzirom se radi o potpuno paušalnom iznosu, čija visina nigdje u tužbi nije navedena, niti proizlazi iz priložene dokumentacije. U odnosu na prigovor zastare ističe kako je predmetna tražbina utvrđena rješenjem naslovnog suda poslovni broj r1-119/13, pa se primjenjuje odredba čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO) prema kojoj tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za deset godina pa čak i one za koje je predviđen kraći rok zastare. Slijedom navedenoga, razvidno je kako zastara za predmetno potraživanje nije nastupila. Ističe, kako su lažni navodi tužiteljice da je tuženica u dobi od 16 godina, dakle 2013., odselila od oca s kojim je trebala živjeti na temelju odluke suda i zasnovala izvanbračnu zajednicu. Naime, tuženica je sve do rođenja svog prvog djeteta, dakle do 7. travnja 2016., živjela s ocem te je samo povremeno prenoćila kod tadašnjeg partnera, a što mogu potvrditi otac i brat tuženice, kao i njezin partner. Notorna je činjenica kako povremeno noćenje kod partnera ne predstavlja zajedničko useljavanje, kao niti zasnivanje izvanbračne zajednice. Iz navedenog je razvidno kako se radi o još jednoj potpuno neistinitoj tvrdnji tužiteljice, usmjerenoj da bi se od sebe otklonila zakonska i moralna obveza uzdržavanja svoje maloljetne kćeri. Ističe, kako je iz potvrde srednje škole D. S. koju je tužiteljica priložila uz tužbu razvidno da je tuženica završila redovno obrazovanje 9. lipnja 2015. Odredbom čl. 290. st. 2. OBZ-a određeno je kako je roditelj dužan uzdržavati punoljetno dijete koje je završilo redovno obrazovanje još godinu dana nakon završenog školovanja, ukoliko se ono ne može zaposliti. Slijedom navedenoga, potpuno je nejasno po kojoj osnovi tužiteljica tvrdi kako je njezina obveza uzdržavanja kćeri prestala dana 1. srpnja 2015., obzirom da ista tada nije pronašla zaposlenje, niti je stupila u izvanbračnu zajednicu. Nadalje, navodi kako obveza oca izvanbračnog djeteta ne utječe na obvezu uzdržavanja tužiteljice, kao majke tuženice. Naime, odredbom čl. 284. st. 1. OBZ-a propisano je da ako više osoba ima obvezu uzdržavanja, da se ta obveza dijeli prema njihovim mogućnostima. U cijelosti osporava uplatnice priložene uz tužbu, jer se radi o sporadičnim, neredovitim uplatama, na iznos manji od onog utvrđenog u sudskom postupku, kojom tužiteljica apsolutno nije ispunila svoju obvezu uzdržavanja tuženice. Nadalje, ističe kako za vrijeme trudnoće nije kao nezaposlena osoba primala porodiljnu naknadu, niti je ostvarivala kakva druga primjanja kojima bi mogla pridonositi vlastitom uzdržavanju. Osporava i u cijelosti navode iz tužbe prema kojima je svojim podneskom od 18. srpnja 2018., povukla zahtjev za izravnu naplatu za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 19. lipnja 2018., kao potpuno neistinite i neosnovane, obzirom da tuženica nikada nije povukla zahtjev za izravnu naplatu predmetnih potraživanja, a na koja potraživanja ima potpuno zakonsko pravo. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

3. Podneskom od 11. studenoga 2020. Tužiteljica je navela kako tuženica i nadalje provodi ustegu na redovitim primanjima tužiteljice s osnova sadašnjih iznosa uzdržavanja dospijevajućih mjesečno za kolovoz, rujan i listopad 2020, a na koje ni zakonski ni moralno tuženica nema pravo, a radi čega je tužiteljica bila primorana ustati tužbom radi prestanka uzdržavnja pred naslovnim sudom Stalnom službom u Vrbovcu pod poslovnim brojem P Ob-101/20. Ističe, kako je tuženica završila redovno školovanje 9. lipnja 2015., u braku je, 7. travnja 2016. rodila je svoje prvo dijete, da bi ove godine rodila i svoje drugo dijete. Nadalje, navodi kako tuženica iz nekog samo njoj razumljivog razloga smatra da ju je majka, ovdje tužiteljica, dužna i dan danas uzdržavati mjesečnim iznosom od 750,00 kn iako ima 23 godine, udana je i majka dvoje djece.

 

4. Podneskom od 16. prosinca 2020. tuženica se očitovala na prethodno navedeni podnesak tužiteljice. U bitnome navodi kako nije sporno da tužiteljica ne treba u današnje vrijeme uzdržavati tuženicu, već je obveza uzdržavanja tuženice nastala od donošenja rješenja, odnosno od 17. ožujka 2014. pa sve do godine dana nakon završetka redovnog školovanja tuženice, a što je bilo u lipnju 2016. Međutim, s obzirom da tužiteljica svoju obvezu uzdržavanja nije činila na vrijeme, već su joj se iznosi uzdržavanja počeli ustezati čak 4 godine nakon, jasno je da je dužna podmiriti i zatezne kamate.

 

5. Podneskom od 16. ožujka 2021. tužiteljica se očitovala na prethodno opisani podnesak tuženice. Ističe, kako je tuženica odavno naplatila sva dugovanja uzdržavanja na temelju rješenja Općinskog sud u Sesvetama poslovni broj R1-119/13 od 18. ožujka 2014., ustegnuvši tužiteljici ukupan iznos od 38.795,00 kn nakon čega nije preostalo ništa za daljnju naplatu kako to proizlazi iz Specifikacije FINA-e od 26. kolovoza 2020. o izvršenju osnove R1-119/13 od 18. ožujka 2014., odnosno izričito stoji da je ukupno nenaplaćeno 0 kn. Međutim, tuženica i nadalje provodi ustegu na redovnim primanjima tužiteljice s osnova sadašnjih iznosa uzdržavanja, koji mjesečno dospijevaju i odbija povući zahtjev za izravnu naplatu kod FINA-e. Ističe, kako je tuženica učinila nespornim da ju je tužiteljica bila dužna uzdržavati još godinu dana nakon završetka školovanja u lipnju 2015. Slijedom toga, tužiteljica smatra kako je tuženica nezakonito naplatila sve novčane iznose koji premašuju obvezu tužiteljice s osnove uzdržavanja u razdoblju za koje tuženica ima pravo na uzdržavanje, a to je isključivo razdoblje od 19. lipnja 2015. do 9. lipnja 2016.  

 

6. U nastavku postupka izvedeno je financijsko vještačenje na okolnost visine preplate uzdržavanja tužiteljice i to po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Z. R. Stalni sudski vještak mr. sc. Z. R. sačinio je pisani nalaz i mišljenje 31. ožujka 2023. u kojem je zaključio kako je tužiteljica na dan 16. lipnja 2018. Preplatila obvezu uzdržavanja za iznos od 2.530,84 kn, odnosno 335,90 eur, dok preplata tužiteljice na dan 9. srpnja 2021. Iznosi 75.676,63 kn, odnosno 10.044,01 eur.

 

7. Tužiteljica je podneskom od 18. svibnja 2023. uskladila svoj tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka mr. sc. Z. R.

 

8. Tijekom postupka sud je pregledao Zaključak Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr Ob-19/19-2 od 8. srpnja 2019. (str. 6 – 7 spisa), Zahtjev za izravnu naplatu (str. 8 spisa), Rješenje Općinskog suda u Sesvetama Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj R1-119/13 od 18. ožujka 2014. (str. 9 – 12 spisa), Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (str. 13 – 15 spisa), preslike uplatnica (str. 16 – 23 spisa), Potvrdu Srednje škole D. S. iz S. I. Z. od 29. lipnja 2018. (str. 24 spisa), Rodni list (str. 25 spisa), podneska ovrhovoditelja od 18. srpnja 2018. (str. 26 – 27 spisa), Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje (str. 28 – 37 spisa), Potvrdu Centra za socijalnu skrb S. I. Z. od 30. prosinca 2019. (str. 56 spisa), Specifikacije izvršenja osnova za plaćanje (str. 65 – 95 spisa), promet po računu O. b. d.d. (str. 108 – 122 spisa), Specifikacije osnova za plaćanje (str. 131 – 173 spisa) i Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije mr. sc. Z. R. od 31. ožujka 2023. (str. 192 – 208 spisa).

 

9. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je uređeni tužbeni zahtjev iz tužiteljičinog podneska od 18. svibnja 2023. u cijelosti osnovan.

 

10. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za proglašenjem nedopuštenim ovrhe na temelju rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj R1-119/2013 od 18. Ožujka 2014. te zahtjev da se odbaci tuženičin Zahtjev za izravnu naplatu na temelju prethodno navedenog Rješenja od 19. lipnja 2018. Nadalje, tužiteljica traži isplatu iznosa od 10,044,01 eur/75.676,63 kn na ime preplate obveze uzdržavanja tuženice i to sa zateznom kamatom od 10. srpnja 2021., odnosno od dana nakon zadnje ustege.

 

11. Nije sporno da je tužiteljica u svojstvu ovršenice zaključkom naslovnog suda poslovni broj Ovr Ob-19/19-2 od 8. Srpnja 2019. Upućena pokrenuti parnicu u roku od petnaest dana od dostave tog zaključka i to radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. t. 7., 9. i 11. OZ-a.

12. Tužiteljica je u svojstvu ovršenice zaprimila prethodno navedeni zaključak 17. srpnja 2021., te je pravovremeno pokrenula predmetni postupak, budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 23. srpnja 2021.

 

13. Dakle, tužiteljica je između ostaloga upućena pokrenuti ovaj postupak iz razloga što sukladno čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a tvrdi da je tražbina tuženice u međuvremenu prestala zbog razloga koje ona u postupku više nije mogla istaknuti.

 

14. Uvidom u Rješenje ovog suda Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj R1-119/13 od 18. Ožujka 2014. utvrđeno je da je između ostaloga u točki VII izreke naloženo R. R., ovdje tužiteljici da na ime uzdržavanja svoje kćeri V. Z. (sada Č.) ima mjesečno plaćati iznos od 750,00 kn.

 

15. Između stranaka nije sporno, a to tužiteljica dokazuje i Potvrdom Srednje škole D. S. iz S. I. Z. da je tuženica završila svoje redovno školovanje dana 9. lipnja 2015.

 

16. Sukladno odredbi čl. 290. st. 2. OBZ-a punoljetno dijete koje je završilo redovno obzrazovanje, a ne može se zaposliti, roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo dvadest i šest godina.

 

17. Dakle, obveza tužiteljice da uzdržava tuženicu svakako je prestala u lipnju 2016, odnosno s danom 9. lipnja 2016., što tuženica niti ne osporava tijekom postupka.

 

18. U ovoj pravnoj stvari, odlučno je bilo provesti dokaz financijskim vještačenjem da bi se utvrdilo i to kada se uzme u obzir da je 9. Lipnja 2016. Prestala tužiteljičina obveza da plaća uzdržavanje tuženici, da li je tužiteljica podmirila svoju obvezu u cijelosti ili čak postoji preplata tužiteljice na ime uzdržavanja tuženice.

 

19. Vještak mr. sc. Z. R. je u svom nalazu i mišljenju od 31. ožujka 2023. uzeo u obzir upravo okolnost da je tužiteljičina obveza plaćanja uzdržavanja za tuženicu prestala 9. Lipnja 2016., te je utvrdio da je na dan 16. Lipnja 2018., kada je tuženica podnijela FINA-i Zahtjev za izravnu naplatu ukupna preplata tužiteljice na ime uzdržavanja tuženice već iznosila 335,90 eur/2.530,84 kn. Nadalje, je vještak utvrdio da je na dan 9. Srpnja 2021. (kada je evidentirana posljednja naplata) preplata tužiteljice na ime uzdržavanja tuženice iznosila 10.044,01 eur/75.676,63 kn.

 

20. Dakle, provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno je kako je tužiteljica u preplati, odnosno da joj je neosnovano ustegnut preveliki iznos na ime obveze uzdržavanja tuženice, iako je istu već ranije u cijelosti podmirila, ako se uzme u obzir da je kao majka bila dužna plaćati uzdržavanje tuženice do zaključno 9. lipnja 2016.

 

21. Tužiteljica je podneskom od 18. svibnja 2023. Izjavila kako nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je uskladila svoj tužbeni zahtjev sa istim.

 

22. Na ročištu za glavnu raspravu 23. Listopada 2023. tuženica je izjavila da nema prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, dok je ostala kod dokaznih prijedloga saslušanjem svjedoka i stranaka.

 

23. Na istom ročištu tužiteljica se usprotivila izvođenju dokaza saslušanjem, budući da isto smatra nepotrebnim s obzirom na stanje spisa i dokumentaciju u spisu.

 

24. Ovaj sud je na istom ročištu odlučio da se u ovoj pravnoj stvari neće izvoditi dokazi saslušanjem, budući da za istim nema potrebe, jer su temeljem izvedenih dokaza utvrđene sve odlučne okolnosti.

 

25. Naime, nije niti sporno do kada je tužiteljica bila u obvezi plaćati za uzdržavanje tuženice, tako da je upravo bilo odlučno financijskim vještačenjem utvrditi da li je tužiteljica podmirila svoju obvezu ili je čak u preplati što je učinjeno nalazom i mišljenjem vještaka mr. sc. Z. R., koji je po ocjeni ovog suda izrađen prema svim pravilima struke te je istim utvrđena odlučna okolnost u ovoj pravnoj stvari.

 

26. Slijedom navedenih utvrđenja, tužiteljica osnovano traži da se proglasi nedopuštenim daljnja ovrha na temelju rješenja ovog suda poslovni broj R1-119/2013 od 18. ožujka 2014. te da se posljedično odbaci Zahtjev tuženice za izravnu naplatu od 19. lipnja 2018.

 

27. Nadalje, tužiteljica osnovano traži da joj tuženica isplati ukupan iznos od 10.044,01 eur/75.676,63 kn na ime preplate uzdržavanja tuženice i to sa zateznom kamatom od 10. srpnja 2021., odnosno od dana nakon zadnjeg iznosa koji je na ime uzdržavanja tuženice ustegnut tužiteljici.

 

28. Slijedom svega navedenoga, prihvaćen je tužiteljičin uređeni tužbeni zahtjev iz podneska od 18. svibnja 2023. (točka I. i II. izreke presude).

 

29. S obzirom na to da je tužiteljica uspjela u cijelosti sa svojim tužbenim zahtjevom, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 155. st. 1. ima pravo na naknadu troškova sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 4. srpnja 2018. u iznosu od 248,85 eur prema Tbr. 8. t. 1. u vezi sa Tbr. 42. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 138/23, dalje: OT),  sastava tužbe od 23. srpnja 2019. u iznosu od 248,85 eur (Tbr. 7. t. 1. u vezi sa Tbr. 42. OT-a), za pristup na ročištu 11. studenog 2020. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 62,21 eur (Tbr. 9. t. 5. u vezi sa Tbr. 42. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 11. studenoga 2020. u iznosu od 248,85 eur (Tbr. 8. t. 1. u vezi sa Tbr. 42. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 16. ožujka 2021. u iznosu od 248,85 eur (Tbr. 8. t. 1. u vezi sa Tbr. 42. OT-a), za zastupanje na ročištu  25. svibnja 2022. u iznosu od 248,85 eur (Tbr. 9. t. 1. u vezi sa Tbr. 42. OT-a), za sastav ostalih podnesaka od 17. lipnja 2022. u iznosu od 62,21 eur (Tbr 8. t. 3. u vezi sa Tbr. 42. OT-a), za sastav ostalih podnesaka od 2. rujna 2022. u iznosu od 62,21 eur (Tbr 8. t. 3. u vezi sa Tbr. 42. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 21. veljače 2023. u iznosu od 248,85 eur (Tbr. 8. t. 1. u vezi sa Tbr. 42. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 18. svibnja 2023. u iznosu od 248,85 eur (Tbr. 8. t. 1. u vezi sa Tbr. 42. OT-a), za zastupanje na ročištu 23. listopada 2023. u iznosu od 248,85 eur (Tbr. 9. t. 1. u vezi sa Tbr. 42. OT-a) i za trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 331,81 eur. Dakle, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 2.509,23 eur/18.905,79 kn (točka III. izreke presude).

 

30. Tužiteljica ima sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a pravo i na zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka i to po stopi propisanoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose od presuđenja pa do isplate.

 

31. Naprotiv, tužiteljica nema pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu 11. studenoga 2020. u punom zatraženom iznosu, već ima pravo na četvrtinu tog iznosa odnosno 62,21 eur, budući da je riječ o ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja. Tužiteljica nema pravo niti na naknadu troška pristupa na ročište za objavu i uručenje presude 1. prosinca 2023., budući da na to ročište nije niti pristupila. Nadalje, tužiteljica nema pravo niti na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 97,94 eur i na presudu u iznosu od 146,89 eur, budući da je ista oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi. Dakle, tužiteljica nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 555,91 eur/4.188,50 kn (točka IV. izreke presude).   

 

32. Ovaj sud nije smatrao potrebnim u izreci presude odlučivati o tuženičinom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom sporu pa je isti bespredmetan.

 

33. Sukladno odredbi čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne Novine", broj 57/22) u vezi s čl. 43. istog Zakona, u izreci presude dvojno su iskazani ukupan iznos glavnice i dosuđeni troškovi parničnog postupka, odnosno iznosi u kunama iskazani su i u eurima uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450.

 

 

U Dugom Selu 1. prosinca 2023.

                                                                                                                                                         

Sudac

                                                                                                                                Lovro Tomičić, v.r.

 

                                                                                                                                    

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

 

-DNA:

-          tužiteljici po odvjetnici D. V.

-          tuženici po odvjetniku I. Ž.