REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2077/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Filip Simić, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Filip Simić i FT, [adresa], protiv tuženice Likvidacijske mase iza ALEXANDER ART d.o.o., OIB 81967443007, sa sjedištem u [adresa], koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu Tuškan i Fras, j.t.d., sa sjedištem u [adresa], radi sklapanja kupoprodajnog ugovora i utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-953/2024-2 od 20. studenoga 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-496/2023-28 od 3. listopada 2024., u sjednici održanoj 28. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-953/2024-2 od 20. studenoga 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P- 496/2023-28 od 3. listopada 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja tužiteljica navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Predlagateljica u prijedlogu za dopuštenje revizije, pozivom na odredbu članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), naznačuje pravna pitanja koja glase:
"1) Može li sud donijeti rješenje o povlačenju tužbe temeljem odredbe iz članka 295. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22) ukoliko je tužiteljica bila prisutna na ročištu na kojem je utvrđena presumpcija povlačenja tužbe;
2) Može li sud primijeniti odredbu iz članka 295. stavak 2. ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22) te donijeti rješenje o povlačenju tužbe u parnici koja je pokrenuta tužbom od 25. travnja 2023.;
3) Može li sud donijeti rješenje o povlačenju tužbe temeljem odredbe iz članka 295. stavak 2. ZPP jer se tužitelj koji je bio prisutan na ročištu nije upustio u raspravljanje;
4) Treba li sud u slučaju kada tužitelj poznaje samo strani jezik, a ne razumije inačicu jezika kojom se služi sudski tumač, postupiti sukladno odredbi iz članka 11. stavak 1. Zakona o parničnom postupku;
5) Je li zakonito utvrditi presumpciju povlačenja tužbe kada iz ponašanja tužiteljice koja je prisutna na ročištu proizlazi da ona tužbu ne želi povući?".
3. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže odbiti prijedlog tužiteljice.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju nisu ispunjene temeljne pretpostavke za dopuštenje revizije iz članka 387. stavak 2. ZPP.
5. Razlozi kojima predlagateljica obrazlaže svoj prijedlog, u bitnom, ukazuju na neprihvaćanje, inače jasnih i uvjerljivih, razloga na kojima su utemeljene odluke nižestupanjskih sudova kojima je izraženo pravno shvaćanje da se - u situaciji kada se tužiteljica na ročištu na koje je pristupila ne želi upustiti u raspravljanje, već po prisutnom sudskom tumaču izjavljuje da ne želi ništa reći te da se ne želi upuštati u raspravljanje, smatra da je tužba povučena u smislu odredbe članka 295. stavak 2 ZPP. Nadalje, valja imati na umu da iz nižestupanjskih odluka ne proizlazi da je u fazi postupka kada je donesena pobijana odluka o presumiranom povlačenju, bio prikupljen dostatni procesni materijal temeljem kojeg je sud eventualno mogao donijeti meritornu odluku u smislu odredbe članka 295. stavak 3. ZPP. Valja napomenuti kako četvrto naznačenim pitanjem predlagateljica polazi od tvrdnji o navodnom nerazumijevanju inačice jezika kojom se u konkretnom slučaju služio sudski tumač, što ne prati činjenice koje proizlaze iz pobijanih odluka.
5.1. Predlagateljica u prijedlogu nije jasno naznačila razloge važnosti naznačenih pravnih pitanja u smislu odredbe članka 385.a ZPP. Naime, tužiteljica u prijedlogu ne navodi da se radi o pravnim pitanjima o kojima odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda ili da o naznačenim pravnim pitanjima nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a da praksa drugostupanjskih sudova nije jedinstvena ili da je o tim pravnim pitanjima Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje na kojem se temelji (i) pobijana odluka, ali da bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu te u tom smislu niti ne naznačuje jasno razloge važnosti navedenih pravnih pitanja u smislu odredbe članka 387. ZPP.
5.2. Imajući na umu da je reviziji po dopuštenju po važećem, novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu odredbe članka 385.a ZPP, primarna svrha donošenje presuda s precedentnim učinkom, a u skladu s njezinom javnom funkcijom, najviši sud ocjenjuje da sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne ukazuju da bi, u skladu s naprijed navedenom funkcijom revizije, bilo potrebno dopustiti reviziju zbog potrebe razvoja kroz sudsku praksu usklađenjem odluke sa suvremenim društvenim okolnostima, standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi europskih ili domaćih sudova ili da postoje drugi razlozi na temelju kojih bi dopuštenjem revizije bila ostvarena javnopravna funkcija revizije koja se očituje u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda tužiteljica navodima iznesenim u prijedlogu nije učinila vjerojatnim ni da su joj tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava na pravično suđenje, na jednakost svih pred zakonom i jednakost svih pred sudovima zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija).
6.1. Predlagateljici valja odgovoriti da su odluke nižestupanjskih sudova jasno i dostatno obrazložene. Glede njenih navoda u dijelu kojim tvrdi da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava treba istaknuti kako odredbe članka 29. Ustava i članka 6. stavka 1. Konvencije sadrže samo procesna jamstva, slijedom čega do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana odluka arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
6.2. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu povredu prava predlagateljice na jednakost svih pred zakonom zajamčenog člankom 14. Ustava i člankom 14. Konvencije odnosno člankom 1. Protokola 12. uz Konvenciju te prava na jednakost svih pred sudovima zajamčenog odredbom članka 29. Ustava, treba istaći da je ova pritužba nedovoljno obrazložena. Naime, tužiteljica niti ne ističe da bi nekoj stranci u istim činjeničnim i pravnim okolnostima bila pružena pravna zaštita koja je njoj navodno uskraćena.
7. Slijedom navedenog, u odnosu na naznačena pitanja prijedlog je tužiteljice valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP. Isto tako, kada tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava – pravo na pravično suđenje, pravo na jednakost svih pred zakonom te jednakost svih pred sudovima, zajamčena Ustavom i Konvencijom, njen je prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.
Zagreb, 28. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
