Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-757/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Jeleč Pecirep, kao predsjednice vijeća, Gorana Stošića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Jasmine Crnić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, protiv tuženice: CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj Pn-195/2022 od 19. kolovoza 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pn-195/2022 od 19. kolovoza 2025. godine.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženici da tužitelju isplati iznos od 29.790,78 kuna / 3.953,91 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iako tužitelj pobija prvostupanjsku presudu i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, u žalbi posebno ne navodi u čemu bi se ta povreda sastojala, a kako prvostupanjski sud u prvostupanjskoj presudi, kao ni u postupku koji je prethodio donošenju te presude nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to žalba tuženika podnesena zbog navedenog žalbenog razloga nije mogla biti uvažena.

6. Nije u pravu žalitelj ni kada pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete, za koju tvrdi da mu je nastala u razdoblju od 1. studenog 2019. do 30. rujna 2022. godine, isplatom invalidske mirovine osiguranici TF u iznosu od 29.790,78 kuna / 3.953,91 eura tijekom navedenog razdoblja, koji predstavlja 30% od ukupno isplaćenog iznosa invalidske mirovine, koja je osiguranici tužitelja priznata po osnovi ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći dana 28. studenog 2001. godine koju je djelomično skrivila osiguranica tuženice FF, a razmjerno utvrđenoj odgovornosti osiguranice tuženice od 30%.

8. Glede istaknutog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da tužitelj bez uspjeha osporava zakonitost pobijane presude kada navodi da je prvostupanjski sud odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva pogrešno primijenio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje: ZOOP), umjesto Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO), koji se prema stajalištu tužitelja ima primijeniti na konkretnu pravnu stvar kao kasniji i specijalniji zakon.

9. Naime, kako činjenica odgovornosti osiguranice tuženice FF u mjeri od 30% za štetu nastalu osiguranici tužitelja u vidu ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći među strankama nije bila sporna, kao ni okolnost da je tužitelj svojoj osiguranici TF počevši od 30. listopada 2003. godine priznao pravo na invalidsku mirovinu, kod koje je nastala profesionalna nesposobnost za rad po osnovu povrede na radu, prvostupanjski sud je ispitujući utemeljenost tužiteljeve tvrdnje da mu je isplatom invalidske mirovine nastala šteta za koju odgovara tuženica primijenio odredbe ZOOP, kojima su uređeni subrogacijski zahtjevi nositelja socijalnog osiguranja.

10. Tako je odredbom članka 27. stavka 1. ZOOP propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

10.1. Nadalje, prema stavku 2. istog članka stvarnom štetom smatra se, između ostalog, i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji koji se sukladno stavku 3. određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

10.2. Dakle, iz citiranih odredbi jasno proizlazi da obveza tuženice kao društva za osiguranje, postoji samo onda ako je iznos mirovine oštećene osobe, koja je utvrđena rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i koja se isplaćuje u konkretnom slučaju, veći od iznosa mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno zaključio da tužitelj, na kojem je teret dokaza, u postupku nije dokazao da je iznos mirovine koji tužitelj isplaćuje svojoj osiguranici veći od iznosa invalidske mirovine koji bi se osiguraniku isplaćivao u slučaju povrede na radu, koju razliku koja bi u smislu članka 27. stavka 3. predstavljala razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a samim time i štetu nastalu tužitelju.

11. Upravo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim brojnim odlukama (broj Rev-12/2022-2 od 12. siječnja 2022. godine, Rev-9701/2022-2 od 5. rujna 2023. godine, Rev- 704/2023-2 od 17. listopada 2023. godine) iznio istovjetna pravna shvaćanja glede primjene ZOOP na istovrsne činjenične osnove kao što je u ovoj pravnoj stvari, prema kojima je u predmetnim slučajevima mjerodavan upravo ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate invalidske mirovine.

12. Stoga, pravilno prvostupanjski sud odlučujući o odgovornosti tuženice za štetu prihvaća spomenuto pravno stajalište, koje se temelji na činjenici da je tuženica društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalog i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženice u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženice kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, a to je ZOOP.

13. Budući da tuženica nije štetnik, već se temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila obvezala nadoknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača), i to u okvirima obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom položaju kao i sam vozač - štetnik, već može odgovarati samo u okviru odredbi ZOOP i njime preuzetih ugovornih obveza.

14. Zato se, protivno žalbenim navodima tužitelja, na konkretan pravni odnos odgovornosti društva za osiguranje za štetu nastalu zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja primjenjuju odredbe ZOOP kao posebnog zakona, a ne odredba članka 161. stavka 2. točke 1. ZOMO, prema kojoj naknada stvarne štete obuhvaća novčana davanja isplaćena po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata.

15. Osnovano je, dakle, prvostupanjski sud pozivom na citirane odredbe ZOOP zaključio da tužitelj nije dokazao da mu je isplatom invalidske mirovine osiguranici TF u relevantnom razdoblju nastala šteta, te je odbio tužbeni zahtjev.

16. Slijedom navedenog, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tužitelja valjalo je odbiti, pobijanu presudu potvrditi te temeljem članka 368. stavak 1.

ZPP presuditi kao u izreci.

U Šibeniku, 28. listopada 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ana Jeleč Pecirep