REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-990/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Darka Milkovića predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, Jadranke Anić Matić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Stjepan Misbrener, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 10840749604, kojeg zastupa Igor Habulinec, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-213/2022-2 od 8. studenog 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3387/21-10 od 27. siječnja 2022., u sjednici održanoj 28. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-213/2022-2 od 8. studenog 2024. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3387/21-10 od 27. siječnja 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik isplati iznos od 54.353,93 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 3. rujna 2020. do isplate, a pod točkom II. izreke je naložio tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.250,00 kuna u roku od 15 dana.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, a pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1602/2025-2 od 15. travnja 2025., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-213/2022-2 od 8. studenog 2024. u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava i to prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku podnio reviziju u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava zbog koje je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja (odnosno u konkretnom slučaju ljudskog prava) iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev za isplatu osigurnine na temelju zaključene police kasko osiguranja.

9. Na temelju utvrđenja nižestupanjskih sudova da je tužitelj imao zaključenu policu kasko osiguranja za vozilo (kamper) od 17. veljače 2020., da je vozilo oštećeno u olujnom nevremenu 31. kolovoza 2020. kojom prilikom su uništeni TV prijamnik, hladnjak, punjač baterija (akumulatora) i satelitska antena, nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev primjenom čl. 221.a ZPP-a smatrajući da tužitelj nije predložio u smislu članka 219. st. 1. ZPP-a dokaze o tome da uništena oprema u štetnom događaju čini standardnu opremu vozila određene marke, modela i tipa koja je tvornički ugrađena. Nadalje, drugostupanjski sud navodi i da tužitelj nije imao ugovoreno pokriće za dodatnu opremu u smislu odredbe čl. 22. st. 4. toč. 2. Uvjeta za kasko osiguranje te da se ne može prihvatiti stajalište tužitelja da je dokazano da je uništena oprema standardna oprema vozila u smislu st. 2. istog članka Uvjeta, iako je možda bila tvornički ugrađena. Osim toga, taj sud obrazlaže da je bilo potrebno provesti dokaze na okolnost da su uništeni uređaji i oprema vozila dio standardne opreme, jer za dodatnu opremu (čak iako je tvornički ugrađena) tužitelj nema pravo isplate osigurnine s obzirom na to da sama činjenica da se neka oprema ugrađuje tvornički nije sama po sebi dokaz da se radi o standardiziranoj opremi vozila.

10. Odredbom čl. 22. st. 1. Uvjeta za kasko osiguranje vozila tuženika (dalje: Uvjeti) je propisano da su predmet osiguranja sve vrste motornih, priključnih i radnih vozila, njihovi sastavni dijelovi kao i standardno ugrađeni dijelovi i oprema koje u vozilo standardno ugrađuje proizvođač vozila. Prema čl. 22 st. 2 Uvjeta standardno ugrađenim dijelovima i opremom smatraju se: 1. svi dijelovi i oprema koja je u vozilu određene marke, modela i tipa od strane proizvođača tvornički ugrađena i zajedno s vozilom isporučena, 2. audio-uređaji koje je ugradio proizvođač vozila kao standardnu opremu vozila.

11. Iz stanja predmeta proizlazi da je tužitelj u spis priložio potvrdu odnosno podatke o vozilu koje je izdao proizvođač vozila kao dokaz da su oštećena oprema i uređaji bili dio tvorničke opreme.

12. Međutim, nižestupanjski sudovi smatraju da ta potvrda odnosno podaci ne predstavljaju dokaz da su oštećena oprema i uređaji bili dio tvorničke opreme već smatraju da je tužitelj bio dužan predložiti neke druge, daljnje, dokaze u prilog svojoj tvrdnji da su oštećena oprema i uređaji bili dio tvorničke opreme. Prema shvaćanju ovog suda, ako sudovi smatraju da ta potvrda ne predstavlja valjani dokaz, dužni su ocijeniti taj dokaz i dati razloge zbog čega ne prihvaćaju taj dokaz kao dokaz da su oštećena oprema i uređaji bili dio tvorničke opreme što sudovi nisu učinili.

13. Osim toga, drugostupanjski sud daje svoju ocjenu prema kojoj čak i kad bi se taj dokaz mogao smatrati dokazom da je oprema ugrađena tvornički da tužitelj nije dokazao da je riječ o standardiziranoj opremi. Pri tome je drugostupanjski sud zanemario čl. 22. st. 1. i 2. Uvjeta u kojem je sam tuženik naveo što se sve smatra standardno ugrađenim dijelovima i opremom (svi dijelovi i oprema koja je od strane proizvođača tvornički ugrađena i zajedno s vozilom isporučena te audio-uređaji koje je ugradio proizvođač vozila kao standardnu opremu vozila). Iz sadržaja tih odredbi ne proizlazi razlikovanje između tzv. osnovne i tzv. dodatne serijske opreme na način kako to tumači drugostupanjski sud, jer je prema odredbama čl. 22. st. 2. Uvjeta tuženika standardna oprema ona koja je od strane proizvođača tvornički ugrađena i zajedno s vozilom isporučena.

14. U odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-604/2016 od 4. listopada 2017. navedeno je sljedeće: "7. Ustavni sud, prije svega, polazi od stajališta da se sudski postupci moraju provesti u skladu s ustavnim načelom vladavine prava kao najvišom vrednotom ustavnog poretka Republike Hrvatske pa tumačenje mjerodavnog prava u svakom konkretnom slučaju ne smije proizlaziti iz njegove arbitrarne primjene, već mora uvažavati zahtjeve prava na pravično suđenje sadržane u članku 29. stavku 1. Ustava. Ustavno pravo na pravično suđenje propisano člankom 29. stavkom 1. Ustava jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela. Obrazloženja sudskih odluka odnosno odluka drugih nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalnopravnom smislu."

15. Prema tome, ako sudska odluka ne sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu osnovanosti odnosno neosnovanosti tužbenog zahtjeva, tada je povrijeđeno ustavom zajamčeno pravo iz čl. 29. st. 1. Ustava RH.

16. Prema shvaćanju ovog suda, nižestupanjski sudovi svoje odluke nisu obrazložili ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega su otklonili potvrdu proizvođača kao dokaz tužitelja da oštećena oprema predstavlja standardnu opremu spornog vozila.

17. Stoga su u konkretnom slučaju izostankom obrazloženja odlučnih činjenica izostali relevantni i dostatni razlozi na kojima je utemeljena odluka, čime su povrijeđene odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP-a pa je prema shvaćanju ovog suda tužitelju povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14. dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: EKLJP).

18. U ponovljenom postupku sudovi će postupiti u skladu s iznijetim shvaćanjem te ocijeniti sve provedene dokaze i dati jasne razloge o odlučnim činjenicama nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

19. Slijedom navedenog, valjalo je ukinuti nižestupanjske presude na temelju čl. 391. st. 7. ZPP-a i riješiti kao u izreci.

20. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

21. Odluka iz točke II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 28. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Darko Milković