Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3884/2022-11

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, CPĐ, izvjestiteljice i članice, CP, članice, u pravnoj stvari tužitelja Invest gradnja Vir d.o.o. u stečaju, Prezida VII, OIB: 66411170374, zastupanog po stečajnom upravitelju Matku Ljubanu iz Zagreba, Ulica Hrvatskih iseljenika 3, protiv tuženika NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1089/2022-29 od 14. rujna 2022., u sjednici održanoj 28. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1089/2022-29 od 14. rujna 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan (glavni) tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je bez pravnog učinka Izjava o raskidu Ugovora o kupoprodaji nekretnine te odštetni zahtjev tuženika od dana 20.12.2019. godine.

2. Utvrđuje se da je na snazi ugovor o kupoprodaji nekretnine označene kao katastarska čestica [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi [adresa], ukupne površine 984 m2, a koju nekretninu čini dvorište tlocrtne površine 730 m2, gospodarska zgrada, [adresa] tlocrtne površine 37 m2 i kuća, [adresa] tlocrtne površine 217 m2 zaključen dana 26. kolovoza 2019. godine između NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao prodavatelja i tvrtke Invest gradnja Vir d.o.o. iz Vira, OIB:66411170374 kao kupca, a koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Vere Marčine pod brojem Ov-9272/19 dana 27.08.2019. godine.“

II. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju Invest gradnja Vir d.o.o. u stečaju, OIB:66411170374, [adresa], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati iznos od 364.361,24 kn uvećan za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 3. siječnja 2020. do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 25.000,00 kn (slovima: dvadesetpettisućakuna), što odgovara iznosu od 3.318,07 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.“

2. Protiv presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku, sukladno žalbenim navodima, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora po prvo postavljenom tužbenom zahtjevu jest utvrđenje da je bez pravnog učinka Izjava o raskidu Ugovora o kupoprodaji nekretnine te odštetni zahtjev tuženika od dana 20. prosinca 2019. te posljedično tome na utvrđenje da je na snazi Ugovor o kupoprodaji nekretnine označene kao katastarska čestica [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi [adresa], ukupne površine 984 m2, a koju nekretninu čini dvorište tlocrtne površine 730 m2, gospodarska zgrada, [adresa] tlocrtne površine 37 m2 i kuća, [adresa] tlocrtne površine 217 m2 zaključen 26. kolovoza 2019. između NP i ĐP, kao prodavatelja i tvrtke Invest gradnja Vir d.o.o., kao kupca (u daljnjem tekstu: Ugovor), a po eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu na isplatu iznosa od 364.361,24 kn[1] /48.359,05 eura sa zateznim kamatama tekućima od 3. siječnja 2020. do isplate.

6. Donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi sadržajno upire tužitelj, to stoga što presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih bi bilo moguće odlučiti o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva, radi čega pravilnost i zakonitost iste nije moguće ispitati.

7. Odredbom čl. 361. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO-a) propisano je da kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. Međutim, da bi se neki rok za ispunjenje obveze smatrao bitnim sastojkom ugovora u smislu odredbe čl. 361. ZOO-a (fiksni rok) nije dovoljno samo ugovoriti određeni rok za ispunjenje već ugovorne strane moraju izričito ugovoriti da je tako ugovoreni rok bitan sastojak ugovora. Rok će biti bitan sastojak ugovora ako je ugovorena raskidna klauzula – odredba ugovora kojom se ugovara raskid kao posljedica neispunjenja obveze u ugovorenom roku, a također i onda kad to nije ugovoreno ako je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla (čl. 361. st. 4. ZOO-a).

8. Sud prvog stupnja odbija prvopostavljeni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u bitnome uz obrazloženje „da u konkretnom slučaju iz iskaza tuženika jasno slijedi da on dužniku nije ostavio naknadni rok za ispunjenje obveze. Međutim, imajući na umu sadržaj odredbe čl. 13. Ugovora, kojim je određeno da iznos od 50.000,00 eura iz čl. 12. predstavlja kaparu kao odustatninu, kao i odredbe čl. 14. Ugovora u kojem je izričito navedeno da ako kupac ne plati cjelokupni iznos kupoprodajne cijene najkasnije do 15. prosinca 2019., da prodavatelji zadržavaju navedenu zadužnicu koju imaju pravo naplatiti do iznosa navedenog u istoj, to po ocjeni ovog suda, proizlazi zaključak da je ispunjenje u roku bitan sastojak ugovora, zbog čega se ugovor u situaciji kao što je predmetna, raskida po samom zakonu, pa je (glavni) tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan u cijelosti.“, pozivajući se pri tome na odredbe čl. 361. ZOO-a.

9. S takvim zaključkom se, bar za sada, ne može složiti ovaj viši sud.

10. Naime, sud prvog stupnja, pri odlučivanju o osnovanosti tužbenog zahtjeva, gubi iz vida činjenice, čak i za slučaj da se može zaključiti da je rok iz čl. 5. Ugovora bitan sastojak ugovora:

-da je pok. ĐP u čl. 4. Ugovora ovlastila svojeg supruga, ovdje tuženika, da zaprimi cjelokupni iznos kupoprodajne cijene, koja se ima isplatiti na tamo navedeni račun tuženika kojeg isti ima kod Podravske banke d.d., ali da između stranaka nije sporno da je ista preminula **.**.2019.

-da tuženik u svom iskazu navodi da je iza pok. ĐP proveden ostavinski postupak te da je tuženik proglašen jedinim nasljednikom, jer su mu dvoje zajedničke djece ustupili svoj nasljedni dio, a ostavinski postupak je dovršen cca 3-4 mjeseca nakon smrti pok. ĐP, svakako poslije krajnjeg roka navedenog u ugovoru, a koji je bio 15. prosinca 2019. (pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju je moguće utvrditi nasljednike iza pokojnika);

-da je odredom čl. 318. st. 3. ZOO-a propisano da punomoć prestaje prestankom pravne osobe, odnosno smrću osobe koja ju je dala, osim ako se započeti posao ne može prekinuti bez štete za pravne slijednike ili ako punomoć vrijedi i za slučaj smrti davatelja, bilo po njegovoj volji, bilo s obzirom na pravnu narav posla;

-da je tuženiku prilikom saslušanja predočena specifikacija računa (list 15 spisa) te da je isti naveo da je to specifikacija koju je poslao prednicima tužitelja, dok je mislio da je problem s brojem računa, međutim, ne može pojasniti zašto je na istoj datum 7. siječnja 2020. (nakon slanja izjave o raskidu Ugovora);

-da je tuženik nadalje iskazivao da je C i DP (sina i zeta vlasnika tužitelja BP) kontaktirao i nakon 15. prosinca 2019. te da su mu oni donosili nekakve nove ugovore i anekse, međutim, nije to htio potpisati ni slučajno, jer su ga veslali kao da je balavac, nije htio ni pročitati što piše u tim primjercima;

-da tužitelj u činjeničnim navodima tužbe navodi činjenicu smrti prodavateljice ĐP, koja je u zemljišnim knjigama bila upisana kao suvlasnica nekretnine, koja je predmetom kupoprodaje, u ½ dijela te je s tim u vezi od tuženika očekivano pristupanje sklapanju Aneksa Ugovoru, upravo radi novonastalih okolnosti, radi čega je tužitelj u više navrata kontaktirao tuženika, međutim, od tuženika je zaprimio Izjavu o raskidu Ugovora o kupoprodaji nekretnine te odštetni zahtjev (činjenicu kontaktiranja tuženika i nuđenja na potpis „novih ugovora i aneksa“ potvrđuje u iskazu i sam tuženik).

11. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otkloniti će bitnu povredu odredaba postupka na način da će dati jasne i obrazložene razloge o svim odlučnim činjenicama za donošenje odluke o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva, posebno pri tome vodeći računa o naprijed navedenih okolnostima, koje su kao nesporne utvrđene tijekom postupka, kao i njihovom utjecaju na mogućnost ispunjenja obveze u ugovorenom roku za slučaj da je isti rok bitan sastojak Ugovora te će donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku, poštujući pri tome pravila o njezinom sadržaju (čl. 338. ZPP-a).

12. Radi neizvjesnog uspjeha stranaka u sporu ukinuta je i odluka o parničnom trošku, dok će se o troškovima žalbenog postupka odučiti u konačnoj odluci.

13. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 369. st. 1. za stavak I. i čl. 166. st. 3. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac