REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2205/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 35. ulica broj 13, kojeg zastupa punomoćnica Jana Volenec Pećina, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice ĐZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kbr. 24, uz sudjelovanje mal. VZ, OIB [osobni identifikacijski broj], i mal. GZ, OIB [osobni identifikacijski broj], obje zastupa posebna skrbnica JZ iz Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica Split, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ob-281/2024-4 od 8. siječnja 2025., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob-23/2022-111 od 25. ožujka 2024., u sjednici održanoj 28. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ob-281/2024-4 od 8. siječnja 2025. kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P Ob-23/2022-111 od 25. ožujka 2024. Predlagatelj je prijedlog utemeljio na odredbi članka 385.a stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), smatrajući da je reviziju potrebno dopustiti zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje u aspektima prava na procesnu ravnopravnost, prava na obrazloženu odluku, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
2. Postupajući u skladu s odredbom članka 385.a stavka 2. u vezi s člankom 387. stavkom 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da predlagatelji navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava na pravično suđenje u aspektima prava na procesnu ravnopravnost, prava na obrazloženu odluku, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. .
3. Pravo na pravično suđenje zajamčeno je odredbom članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: Konvencija) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH). Riječ je o skupu postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičan postupak i koje je nužno poštovati tijekom cijelog postupka i u svim okolnostima. To pravo podrazumijeva da u sudskoj odluci moraju biti navedeni dostatni i relevantni razlozi koji objašnjavaju činjenične zaključke sudova, kao i razlozi, izneseni na pravno logičan i konzistentan način, o tome koje su točno činjenice utvrđene u postupku te koje je pravo dovelo baš do takve odluke.
3. Mjerilom dostatnosti sudske odluke ocjenjuje se je li sud u pisanom obrazloženju svoje odluke naveo sve razloge kojima se vodio pri njezinu donošenju s obzirom na sadržaj zahtjeva i razloge koji opravdavaju donošenje baš takve odluke koju je o zahtjevu donio. Što se, pak, tiče relevantnosti, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju u pravilu se smatraju relevantnima ako jasno upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu obavljali svoje procjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drukčije odluke i da pri tome nisu zanemarili dokaze koje su stranke prezentirale sudu i slično. Drugim riječima, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju moraju obuhvatiti sve važne aspekte svakoga pojedinog slučaja koji mogu utjecati na konačnu odluku u sporu.
4.. Pobijanom je presudom odlučeno o izmjeni ranije odluke o roditeljskoj skrbi, kao i izmjeni odluke o uzdržavanju. Pravno odlučne činjenice u postupku utvrđene su u skladu sa standardima propisanim odredbama članaka 3. i 12. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 12/93), člankom 416. stavkom 1. točka 3. i člankom 360. stavak 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 153/23 - dalje: ObZ), kao i relevantnih odredbi o uzdržavanju, a odluke su donesene na temelju detaljno i sveobuhvatno provedenog dokaznog postupka u kojemu su, među ostalim, sudovi cijenili nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured [adresa] od 27. svibnja 2021., kao i dopune tih nalaza od 11. prosinca 2022. i 11. travnja 2023., zatim nalaze i mišljenja sudskih vještakinja dr. Sanje Batina i mr. TZ te njihove dopune, strankama je bilo omogućeno predlaganje dokaza i izjašnjavanje o izvedenim dokazima, maloljetna djeca su bila zastupana po posebnoj skrbnici i bilo im je omogućeno izraziti svoje mišljenje o spornim pitanjima s čim je u vezi utvrđena sposobnost maloljetnih tužiteljica na oblikovanje svog mišljenja s obzirom na njihovu dob i zrelost. Pri odlučivanju o spornim pitanjima sudovi su vodili računa kako o pravima svih stranaka (roditelja i maloljetne djece) na poštivanje njihova obiteljskog života, tako i o pravima maloljetne djece na njihov najbolji interes odnosno na njihovo konvencijsko pravo da pri odlučivanju o njihovim pravima njihov najbolji interes u tome ima prednost.
5. Drugostupanjski je sud detaljno obrazložio zbog kojih razloga nisu osnovane tvrdnje tužitelja o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP. U odnosu, pak, na ustrajanje predlagatelja u tvrdnji da sudovi nisu odlučili o njegovom dokaznom prijedlogu za obnovom vještačenja, valja odgovoriti da je sud drugog stupnja odgovorio tužitelju na tu tvrdnju ističući da tužitelj nije ni predlagao izvođenje tog dokaza te je dao razloge zbog kojih je ocijenio pravilnim postupanje suda prvog stupnja kada je svoju odluku utemeljio i na nalazu i mišljenju vještakinja. Tužitelj, pak, tvrdi da da je u svom očitovanju od 27. prosinca 2023. iznio pitanja na koja je zatražio odgovor od vještaka, ali da odgovor nije dobio. Međutim, iz sadržaja drugostupanjske presude (odlomak 20.) proizlazi da je tužitelju bila pružena mogućnost učinkovitog sudjelovanja u postupku prilikom pribavljanja nalaza i mišljenja koji su odlučni za odlučivanje o roditeljskoj skrbi, i to prilikom saslušanja vještakinja na ročištu od 12. veljače 2024. Pored toga, drugostupanjskom je presudom odgovoreno i zbog kojih razloga je pravilno postupanje suda prvog stupnja kod neprihvaćanja dokaznih prijedloga za saslušanje svjedokinja na čijem saslušanju tužitelj ustraje i u prijedlogu.
6. Suprotno navodima prijedloga, sudovi su detaljno cijenili navode o neadekvatnom upravljanju ljutnjom majke u dvije situacije i mogućeg utjecaja te činjenice na odlučivanje o predmetu spora jer su ti navodi, pored ostalih, bili detaljno analizirani u nalazima i mišljenjima vještaka koje su sudovi cijenili.
7. Jednako tako, sudovi su dali detaljne razloge i za odluku o uzdržavanju jer su uzeli u obzir kako potrebe maloljetne djece, tako i mogućnosti njihovih roditelja da doprinose za njihovo uzdržavanje pozivajući će pritom na relevantne odredbe mjerodavnog materijalnog prava.
8. Prema ocjeni revizijskog suda, razlozi koje su dali nižestupanjski sudovi za svoje odluke zadovoljavaju kriterije relevantnosti i dostatnosti jer je iz pobijane odluke vidljivo, i to na pravno logičan i konzistentan način, koje su točno činjenice utvrđene u postupku i koje je pravo dovelo baš do takvih odluka. Ti razlozi upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu dali svoje ocjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno propustili uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a pri tome nisu zanemarili dokaze koji su sudu prezentirale stranke. Drugim riječima, razlozi navedeni u obrazloženju odluke obuhvatili su sve važne aspekte konkretnog slučaja koju su bili od utjecaja na konačnu odluku.
9. U takvim okolnostima predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Posebno valja naglasiti da tvrdnje o povredi prava na pravično suđenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava nikako ne upućuju na povredu ovog konvencijskog prava zato što pravo na pravično suđenje osigurava procesna jamstva, pa u pravilu ni ne može biti povrijeđeno pogrešnom primjenom materijalnog prava.
10 . Stoga nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. noveliranog ZPP, pa je na temelju odredbe članka 389.a stavaka 3. i 4. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti i riješiti kao u izreci.
Zagreb, 19. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
