REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revx-297/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Blue Iris Resolution d.o.o. iz Zagreba, Ilica 1A, OIB: 87064273078 (ranije HETA Asset Resolution Hrvatska d.o.o., ranije HYPO-LEASING KROATIEN d.o.o) kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, kojeg zastupa Zvonimir Buterin, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri u Zagrebu, radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, odlučujući reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7882/14-4 od 7. studenoga 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10040/08-22 od 12. lipnja 2014., u sjednici održanoj 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2129/2001 od 5. lipnja 2007. na ½ dijela nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Općinskog suda u Zagrebu, što u naravi predstavlja stambeni objekt oznake 42, zapadni ulaz 35, istočni ulaz 37, [adresa] i dvorište, dok je pod točkom II. izreke naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 81.087,50 kn.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Revx-297/2018-2

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka, a podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je neosnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a ZPP, revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7.1. Revident sadržajno ističe da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. i 5. ZPP time što drugostupanjski sud nije ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja. Međutim, u ovom slučaju drugostupanjski sud je iscrpno obrazložio svoju presudu i ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja.

7.1.1. Naime, sud drugog stupnja obrazložio je zašto smatra da su neosnovani žalbeni razlozi glede pogrešne primjene materijalnog prava konkretno obrazložio je zašto je isprava na temelju koje je određeno rješenje o ovrsi (Sporazum o osiguranju potraživanja poslovni broj I-3215/93 od 18. siječnja 1994.) ovršna isprava te učinke iste prema odredbama Zakona o izvršnom postupku („Narodne novine“ br. 26/91, 53/91, 91/92 i 57/96, dalje: ZIP) koji je bio na snazi 1994. u vrijeme stjecanja založnog prava tuženika. To što se sud drugog stupnja nije očitovao koji se propis primjenjuje u ovršnom postupku u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu (31. listopada 2001.), a time i nemogućnost primjene odredbe čl. 260. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, dalje: OZ/96) ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane odluke kao i shvaćanja da je tuženik stekao založno pravo s obzirom da zapisnik o popisu ima značaj zabilježbe izvršenja, a time i učinak da se izvršenje može provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla.

7.1.2. Pogrešno revident smatra da se u odnosu na učinak ovršne isprave (Sporazum o osiguranju potraživanja poslovni broj I-3215/93 od 18. siječnja 1994.) ne primjenjuju odredbe tada važećeg ZIP-a, jer se na učinak ovršne isprave primjenjuju odredbe koje su bile na snazi kada je ovršna isprava donesena, a što su nižestupanjski sudovi pravilno ispitali. Stoga se odredba čl. 260 st. 1. OZ/96. o učinku uknjižbe i zabilježbe prema trećim osobama koje su tu nekretninu kasnije stekle ne može primijeniti u konkretnom slučaju, jer ovršna isprava nije nastala u vrijeme važenja OZ/96 već u vrijeme važenja ranijeg ZIP, a to što je ovršni postupak pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu 31. listopada 2001. povlači za sobom primjenu propisa OZ/96 samo u odnosu na provedbu ovrhe (tako i u smislu odluke ovoga suda poslovni broj Rev-x 987/10-2 od 18. rujna 2013.).

Revx-297/2018-2

7.2. Nadalje revident ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da je u pobijanoj drugostupanjskoj presudi izostao razlog u odnosu na pitanje prednosti prava naplate dugovanja ispred prava vlasništva. Takvi navodi revidenta su također neosnovani s obzirom da je drugostupanjski sud obrazložio da je tuženik stekao založno pravo na temelju zakona (da je zakonodavac prema tadašnjem važećem propisu ZIP predvidio zasnivanje založnog prava na nekretninama koje nisu bile upisane u zemljišnu knjigu te da je tuženik upravo na temelju zakona stekao založno pravo na propisan način), iako je i prihvatio tvrdnju tužitelja da je tužitelj postupao s povjerenjem u zemljišne knjige.

7.3. Stoga je drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ocijenio sve žalbene navode od odlučnog značenja za koju ocjenu je dao valjane i dostatne razloge i u svemu pravilno primijenio odredbu čl. 375. st. 1. ZPP. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8.1. Također nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

8.2. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

9. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenosti ovrhe na nekretnini u vlasništvu tužitelja, pozivom na odredbu čl. 46. st. 2. toč. 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 173/03, 151/04 i 88/05, 67/08 - dalje: OZ/96) radi dokazivanja da ovrhovoditelj (ovdje tuženik) nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno da nije ovlašten temeljem nje tražiti ovrhu protiv ovršenika (ovdje tužitelja) temeljem činjenice da je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu tužitelj bio fiducijarni vlasnik predmetne nekretnine iz kojeg razloga je tužitelj kao ovršenik upućen u predmetnu parnicu.

10.1. Nižestupanjski sudovi polaze od slijedećih utvrđenja:

- da je tuženik s prethodnim vlasnicima predmetne nekretnine MD i KD pred Općinskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem I-3215/93 sukladno tada važećem ZIP zaključio 18. siječnja 1994. Sporazum o osiguranju potraživanja u kojem stranke suglasno utvrđuju postojanje potraživanja vjerovnika prema dužniku temeljem Ugovora o kreditu br. 31 od 8. prosinca 1993. na iznos od 385.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti, te da se radi osiguranja navedenog potraživanja zasnuje založno pravo na nekretnini dužnika koja nije upisana u zemljišne knjige popisom predmetne nekretnine dužnika, a da popisom vjerovnik stječe pravo namirenja na predmetnim nekretninama,

- da je 18. siječnja 1994. sudska komisija uz prisutnost stranaka pristupila popisu predmetne nekretnine, te je doneseno rješenje o osiguranju potraživanja kojim je između ostalog pod točkom I.b izvršen popis nekretnine koja je nalazi u [adresa], kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], a koja u vrijeme zaključenja Sporazuma nije bila upisana u zemljišne knjige,

Revx-297/2018-2

- da je 23. studenoga 2000. (što proizlazi iz lista 18. ovršnog spisa poslovni broj Ovr-2129/01) tuženik kao vjerovnik podnio prijedlog za uknjižbu založnog prava na predmetnoj nekretnini (drugostupanjski sud je očito greškom napisao 2004.),

- da je tužitelj s prethodnim vlasnicima predmetne nekretnine MD i KD sklopio 16. ožujka 1999. pred javnom bilježnicom Zorkom Čavajda Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini poslovni broj OU-159/99,

- da je u trenutku sklapanja tog Sporazuma predmetna nekretnina bila upisana u zemljišne knjige bez tereta,

- da je tužitelj kao punopravni vlasnik stekao predmetnu nekretninu u ovršnom postupku putem javnog bilježnika uknjižbom u zemljišne knjige temeljem rješenja poslovni broj Z-24525/04 dana 9. svibnja 2005.,

- da je 31. listopada 2001. pred Općinskim sudom u Zagrebu pokrenut ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-2129/01 temeljem ovršnog prijedloga tuženika kao ovrhovoditelja radi ovrhe na nekretnini ovršenika (ovdje tužitelja) uz ispražnjenje iste od osoba i stvari te predaje kupcu sve na temeljem ovršne isprave – Sporazuma radi osiguranja sklopljenim pred Općinskim sudom u Zagrebu poslovni broj I-3218/93 od 18. siječnja 1994.,

- da je 5. lipnja 2007. doneseno rješenje o ovrsi broj Ovr-2129/01,

- da je pod Z-18116/01 zaprimljen prijedlog ovdje tužitelja radi brisanja zabilježbe da je uknjiženo pravo vlasništva radi osiguranja novčane tražbine,

- da je 27. lipnja 2007. tužitelj kao ovršenik podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi iz razloga navedenog u čl. 46. st. 1. toč. 7. OZ/96.

10.2. Nižestupanjski sudovi polaze od zaključka da je Sporazum o osiguranju potraživanja u predmetu poslovni broj I-3125/93 izvršen uz popis nekretnine kojim je tuženik stekao založno pravo na predmetnoj nekretnini, a koji zapisnik u smislu odredbe čl. 186. st. 4 i 5. ZIP-a ima značenje zabilježbe izvršenja. S obzirom da je zapisnik objavljen na oglasnoj ploči sudovi zaključuju da je založno pravo stečeno na zakonit način te da stoga proizvodi sve pravne učinke iz čl. 251.a u vezi s čl. 251.e ZIP-a, koji je bio na snazi 1994. u vrijeme stjecanja založnog prava tuženika, a kojim odredbama je propisano da uknjižba založnog prava i zabilježba izvršivosti potraživanja imaju učinak da se izvršenje može provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla, dakle i prema tužitelju koji je nesporno pravo vlasništva stekao kasnije uknjižbom.

10.3. Slijedom navedenoga, sudovi zaključuju da je u ovršnom postupku doneseno zakonito rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-2129/01 kojim je određena ovrha na predmetnoj nekretnini zabilježbom ovrhe pljenidbom, popisom i objavom te ispražnjenjem nekretnine i njezinom predajom u posjed tuženiku, a sve to u odnosu na tužitelja koji je u trenutku upisa svog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini postupao s povjerenjem u zemljišne knjige (prema shvaćanju suda drugog stupnja) što međutim ne utječe na činjenicu da je tuženik stekao založno pravo na zakonit način i koje tuženiku daje ovlast da kao ovrhovoditelj provodi ovrhu i protiv tuženika bez obzira na činjenicu što je predmetna nekretnina kasnije upisana u zemljišne knjige. Stoga nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom ocjenjuju neosnovanim.

Revx-297/2018-2

11. Prema ocjeni ovoga suda pravilno je shvaćanje suda drugog stupnja da je prema odredbama ZIP zasnivanje založnog prava na predmetnoj nekretnini u korist tuženika provedeno zakonito prema tada važećim pravilima te da je tužitelj postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ali da to ne utječe na činjenicu da je tuženik stekao založno pravo na propisan način.

12. Naime odredbom čl. 186. st. 4. ZIP (tada važećeg propisa) propisano je da zapisnik o popisu ima značenje zabilježbe izvršenja i da se objavljuje na sudskoj ploči, dok je st. 5. propisano da će se odredbe ovog člana primjenjivat i na području za koje su osnovane zemljišne knjige, ako je odgovarajuća zemljišna knjiga uništena ili nekretnina nije upisana u zemljišnu knjigu. U konkretnom slučaju radi se o situaciji kada nekretnina (u trenutku osnivanja založnog prava) nije bila upisana u zemljišnu knjigu.

13. Tuženik kao vjerovnik i TD i KD kao zalogodavci 18. siječnja 1994. zaključili su sukladno tada važećim odredbama ZIP Sporazum poslovni broj I- 3215/93 pred Općinskim sudom u Zagrebu radi osiguranja vjerovnikovih potraživanja. Temeljem tog Sporazuma doneseno je rješenje o osiguranju potraživanja kojim je, između ostalog, pod toč. I.b izvršen popis predmetne nekretnine, koja nekretnina u vrijeme zaključenja Sporazuma nije bila upisana u zemljišne knjige.

14. Stoga je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da je navedenim pljenidbenim popisom ovrhovoditelj stekao založno pravo na navedenoj nekretnini sukladno čl. 251.a – čl. 251e ZIP-a kao i da navedeni zapisnik i popis ima sukladno odredbi čl. 186. st. 4. i 5. ZIP-a značenje zabilježbe ovrhe, dok je odredbom čl. 144. st. 2. i čl. 251. ZIP-a je propisano da tom zabilježbom vjerovnik stječe pravo da svoje potraživanje namiri iz nekretnina i u slučaju da treća osoba kasnije stekne na istoj nekretnini pravo vlasništva.

15. Ovaj sud je u više svojih ranijih odluka zauzeo pravno shvaćanje da potpisani zapisnik o sporazumu stranaka iz čl. 251.c. st. 1. ZIP-a ima snagu sudske nagodbe. (tako i u odluci poslovni broj Rev-x-987/10-2 od 18. rujna 2013.)

16. Prema ocjeni ovoga suda cjelokupno opisano zasnivanje založnog prava izvršeno je prema tada važećim zakonskim propisima ZIP-a o zasnivanju založnog prava na nekretninama koje nisu upisane u zemljišnim knjigama.

17. Stoga činjenica da je navedena nekretnina kasnije upisana u zemljišne knjige nije presudna za drugačiju odluku u konkretnom slučaju jer je i prema tadašnjim zakonskim propisima založno pravo vrijedilo prema trećima te je u svrhu publiciteta i bilo objavljeno u Narodnim novinama te na oglasnoj ploči suda.

18. S obzirom da je tuženik stekao založno pravo na zakonit način, to dovodi do učinka da se izvršenje može provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu stekla kasnije (dakle i prema tužitelju koji je nesporno pravo vlasništva stekao kasnije uknjižbom).

Revx-297/2018-2

19. Time nije došlo do povrede načela povjerenja u zemljišne knjige na strani tužitelja (djelovanje povjerenja u potpunosti prema čl. 124. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima „Narodne novine“ br 91/96, 68/98 i 137/99, dalje ZVDSP) jer je stavkom 2. navedenog članka propisano da stjecatelj koji je, makar i s povjerenjem u zemljišne knjige, stjecao u dobroj vjeri, ne uživa zaštitu povjerenja u potpunosti iz stavka 1. ovog članka glede onih prava, tereta i ograničenja koji postoje na temelju zakona, a ne upisuju se u zemljišnu knjigu (kao što je u konkretnom slučaju predmetno založno pravo).

20. Stoga revizijski navodi tužitelja nisu osnovani i tužitelj se ne može osnovano pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige u potpunosti, jer zapisnik o popisu ima značenje zabilježbe izvršenja koji je nastao prije nego li je tužitelj sklopio svoj Sporazum o osiguranju potraživanja iz 1999., a što je tužitelj koji profesionalno obavlja postupke osiguranja morao provjeriti uzevši u obzir zakonodavni okvir koje je bio prije i u vrijeme sklapanja tužiteljevog Sporazuma o osiguranju.

21. Slijedom navedenoga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 28. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil