REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-4873/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Željku Ostoji, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o revizijama stranaka protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-189/2017-2 od 24. rujna 2018., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj Pn-80/2015-43 od 20. siječnja 2017., u sjednici održanoj 28. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e :

Revizije tužitelja i tuženika odbacuju se kao nedopuštene.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju isplati 158.380,47 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na mjesečne iznose duga za razdoblje od mjeseca siječnja 2006. do mjeseca ožujka 2015., pobliže istaknute u izreci, koja teče od njihova dospijeća do konačne isplate (točka I. izreke), dok je zahtjev tužitelja u preostalom dijelu za razdoblje od 20. srpnja 2004. do 29. prosinca 2005. za isplatu 73.418,01 kn sa zateznom kamatom na isti, odbijen kao neosnovan (točka II. izreke). Ujedno je tuženici naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 20.836,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate (točka III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom u toč. 1. izreke žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. II. izreke (u odbijajućem dijelu). U toč. 2. izreke drugostupanjske presude djelomično je odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu, navedenom pod toč. I. izreke, kojim je tuženici naloženo da tužitelju za razdoblje od mjeseca rujna 2008. do zaključno mjeseca studenoga 2012. isplati iznos od 74.007,63 kn, te za razdoblje od mjeseca prosinca 2012. do mjeseca ožujka 2015. iznos od 39.284,16 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na mjesečne iznose teče od njihova dospijeća do konačne isplate.

U toč. 3. izreke drugostupanjske presude djelomično je prihvaćena žalba tuženice te je preinačena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu, navedenom pod toč. I izreke na način da je odbijen dio tužbenog zahtjeva:

- kojim je tužitelju na ukupni iznos naknade od 74.007,63 kn za razdoblje od mjeseca rujna 2008. do mjeseca studenoga 2012., dosuđena zakonska zatezna kamata koja na pojedinačne mjesečne iznose duga od 1.451,13 kn teče od njihova dospijeća do isplate, tako što se tuženici nalaže da navedeni ukupni iznos naknade isplati tužitelju zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, dok se višak kamatnog zahtjeva za to razdoblje odbija kao neosnovan, te

- kojim je tužitelju, za razdoblje od mjeseca siječnja 2006. do zaključno mjeseca kolovoza 2008. dosuđen ukupni iznos od 45.088,68 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose duga teče od njihova dospijeća do konačne isplate.

U toč. 4. izreke drugostupanjske presude djelomično je prihvaćena žalba tuženice te je preinačena prvostupanjska presuda u odluci o parničnom trošku iz toč. III. izreke tako što je tuženici nalaženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 11.943,75 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na isti teče od dana donošenja prvostupanjske presude 20. siječnja 2017. do konačne isplate.

3. Odgovori na revizije nisu podneseni.

4. Revizije tužitelja i tuženice nisu dopuštene.

5.1. Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) propisano je da u slučajevima u kojima stranke reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

5.2. Nadalje, odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u izvanrednoj reviziji iz stavka 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6.1. U odnosu na reviziju tužitelja:

6.1.1. Tužitelj u reviziji postavlja sljedeća pravna pitanja:

"1. Kada poćinje teči tijek zastare potraživanja naknade štete vlasnika nekretnine koji je upisan kao vlasnik iste temeljem pravomoćne sudske presude kojim je utvrđen ništetnim pravni posao kojim je bez njegovog znanja i sudjelovanja kao vlasnik u zemljišnoj knjizi bila upisana protivna stranka?

2. Da li se nesavjesnost tužene utvrđuje danom prijema pravomoćne presude, ili ona nastaje danom podnošenja tužbe za utvrđenje nepostojanja ugovora, a utvrđivanjem nepostojanosti, ta nesavjesnost se prostire do zaključenja tog nepostojećeg, ugovora. (ex tunc)?

6.1.2. Kao razloge važnosti tužitelj ukazuje na različitu praksu drugostupanjskog suda odnosno presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2420/16-2 od 3. srpnja 2017. i poslovni broj Gž-2421/2016-2 od 20. rujna 2018.

7.1. U ovoj pravnoj stvari tužitelj potražuje isplatu naknade zbog nemogućnosti korištenja kuće u njegovom vlasništvu, izgrađene na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kroz razdoblje od 20. srpnja 2004. do 3. veljače 2015. kao dana podnošenja tužbe u ovom predmetu.

7.2.1. Drugostupanjski sud je djelomično potvrdio, a djelomično preinačio prvostupanjsku presudu iznoseći shvaćanje o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda da je pokretanjem parnice P-3107/06 pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, odnosno, podnošenjem tuženici zahtjeva od 29. prosinca 2005. za mirno rješenje, koji je prethodio tužbi u tom sporu, došlo do prekida zastare predmetnih potraživanja tužitelja u smislu odredbe 388. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), a koji prekid je trajao do pravomoćnog okončanja tog spora. To stoga jer se navedena parnica poslovni broj P-3107/06 nije vodila povodom zahtjeva za isplatu predmetne naknade, a niti povodom zahtjeva za utvrđivanje, osiguranje ili ostvarenje predmetnog potraživanja, već je istom pravomoćno odlučeno o tužbenom zahtjevu za brisanje uknjižbe s imena tuženice temeljem ugovora o kupoprodaji te uspostavi ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, u kojem dijelu je ta prvostupanjska presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6568/10 od 25. rujna 2012.

7.2.2. Također smatra da je pogrešan i zaključak prvostupanjskog suda da je zaprimanjem tužbe u navedenom sporu, tuženica postala nesavjesni posjednik tužiteljeve nekretnine. Stoga sud drugog stupnja polazeći od utvrđenja da u postupanjima tuženice (prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora i radnjama kojima je kupljenom nekretninom raspolagala) nije bilo nepravilnosti ni nezakonitosti, zaključuje da je posjed tuženice postao nepošten dana 23. studenoga 2012. kada je nastupila pravomoćnost i ovršnost drugostupanjske odluke poslovni broj Gž-6565/10. Stoga za razdoblje od mjeseca studenoga 2012. pa nadalje, drugostupanjski sud dosuđuje naknadu zbog nemogućnosti korištenja kuće pozivom na odredbu čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP).

7.2.3. O osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva za razdoblje od mjeseca kolovoza 2004. do zaključno mjeseca studenoga 2012. drugostupanjski sud je zaključio da je tuženica koristila kuću tužitelja bez pravne osnove (po osnovi koja je kasnije otpala) te davanjem trećoj osobi na korištenje ostvarila nepripadnu korist u mjesečnim iznosima najamnine stana koju bi plaćala za ispunjenje svoje obveze stambenog zbrinjavanja određenih osoba, pozivajući se na pravila o stjecanju bez osnova temeljem odredbi čl. 210. - čl. 216. ZOO/91, odnosno odredbi čl. 1111. – čl. 1117. Zakona o obveznim odnosima iz 2006. Pritom je drugostupanjski sud ocijenio da je tužitelj zahtjev za isplatu naknade podnio 24. rujna 2013. a da je zastara nastupila u odnosu na mjesečna potraživanja tužitelja koja su dospjela prije 24. rujna 2008. (odnosno od mjeseca kolovoza 2004. do mjeseca rujna 2008.) zbog čega je djelomično osnovan prigovor zastare.

8. Odlučujući o dopuštenosti predmetne revizije ovaj sud je ocijenio da revizija tužitelja nije dopuštena.

9.1. U odnosu na prvo postavljeno pitanje ističe se da tužitelj polazi od drugačijeg činjeničnog utvrđenja, jer se u ovom postupku utvrđenja ne temelje na pravomoćnoj sudskoj presudi kojom je pravni posao utvrđen ništetnim, već je drugostupanjskom odlukom potvrđen tužbeni zahtjev za brisanje upisa vlasništva u zemljišnoj knjizi, dok je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovora. O tako postavljenom pitanju ne ovisi niti odluka u sporu.

9.2. U odnosu na drugo postavljeno pitanje razlozi važnosti na koje ukazuje tužitelj nisu odgovarajući, jer u navedenim odlukama nije zauzeto pravno shvaćanje u odnosu na pitanje nesavjesnosti tuženice kako to problematizira postavljenim pitanjem. Stoga niti to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni.

10.1. U odnosu na reviziju tuženice:

10.1.2. Tuženica je u reviziji postavila pravno pitanje:

„Pripada li tužitelju pravo na isplatu i naknadu štete radi nemogućnosti korištenja nekretnine?“

10.1.3. Pri tome smatra da o navedenom pitanju ovaj sud nije zauzeo shvaćanje, ali da je u presudi poslovni broj Gž-1568/2015 Županijskog suda u Bjelovaru od 2. ožujka 2017. zauzet drugačiji stav nego što je u pobijanoj odluci i to na način da je zaključeno da u ovakvim pravnim situacijama nije dovoljna samo apstraktna mogućnost da bi tužitelj ostvario korist, već da je tužitelj trebao dokazati da je isti imao nakanu ostvariti korist i da postoji vjerojatnost da bi on tu korist i ostvario.

11. Ovaj sud je ocijenio da niti postavljeno pitanje tuženice nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni s obzirom da u pobijanoj presudi o tome nije izraženo nikakvo pravno shvaćanje koje tuženica pitanjem problematizira.

12. Slijedom navedenog je, na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 28. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil