REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2416/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari 1-tužiteljice-protutuženice TTĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]-tužitelja-protutuženika TT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Ivani Zaninović Semenov, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice- protutužitelja Zagrebačke banke d.d., OIB 92963223473, sa sjedištem u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupane po punomoćniku Josipu Madirazzi, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Madirazza & Partneri, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv točke I. i II. rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3225/2024-3 od 19. studenog 2024., kojim je preinačena odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6990/2022-5 od 22. travnja 2024., u sjednici održanoj 28. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja pod brojevima I. i II. se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja pod brojevima III., IV. i V. te u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

III. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv točke I. i II. rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3225/2024-3 od 19. studenog 2024. kojim je preinačena odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6990/2022-5 od 22. travnja 2024.

2. Tužitelji u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlažu odbiti prijedlog za dopuštenje revizije, uz naknadu im troškova sastava odgovora.

3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljena pitanja pod brojevima I. i II. nisu važna za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

3.1. Naime, u konkretnom slučaju sporna je odluka o troškovima parničnog postupka.

3.2. Prvostupanjski sud je naložio tuženici isplatiti tužiteljima (koji su nasljednici pokojnog tužitelja LT) trošak postupka u iznosu od 275,56 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. travnja 2024. do isplate (točka I. izreke presude) te je naložio tužiteljima naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.315,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. travnja 2024. do isplate (točka II. izreke presude).

3.3. Međutim, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku odluku o troškovima parničnog postupka sadržanu u presudi suda prvog stupnja u dijelu pod točkom II. te je odbio zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 4.315,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke) te naložio tuženici naknaditi tužiteljima trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura (točka II. izreke), ocjenjujući da tužitelji kao nasljednici svog prednika dužnika koji nije ostavio imovinu ne odgovaraju za njegove dugove s obzirom na činjenicu da se iza pokojnog prednika tužitelja nije provodila ostavinska rasprava jer on nakon svoje smrti nije ostavio nikakvu imovinu. Pritom se poziva na odredbu čl. 139. st. 1. i 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 - dalje u tekstu: ZN) prema kojoj nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine.

3.4. Tuženica kao razlog važnosti postavljenim pitanjima navodi da pobijana odluka odstupa od odluke ovoga suda broj Rev-x-649/2010 od 22. veljače 2012. Međutim, prema ocjeni revizijskog suda pobijana odluka ne odstupa od navedene odluke, obzirom se i odluka broj Rev-x-649/2010 poziva na odredbu čl. 139. st. 3. ZN te se u istoj navodi da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da se opseg odgovornosti nasljednika za ostaviteljeve dugove prosuđuje prema vrijednosti naslijeđene imovine koju je ona imala u času prijelazu na nasljednike, dakle u trenutku ostaviteljeve smrti pa proizlazi da nasljednik ne može odgovarati za dugove svog prednika ako on nije ostavio imovinu. Stoga postavljena pitanja pod brojevima I. i II. nisu važna za odluku o sporu.

4. Nadalje, u odnosu na postavljena pitanja pod brojevima od III. do V., prema ocjeni revizijskog suda tuženica nije jasno naznačila razloge važnosti postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, a što je bila dužna na temelju odredbe čl. 387. st. 2. točka 3. ZPP.

4.1. Naime, tuženica navodi da o ostalim pravnim pitanjima (od III. -V.) nema prakse Vrhovnog suda RH, a da praksa viših sudova nije jedinstvena. Prema ocjeni revizijskog suda, navođenje da o postavljenom pitanju nema prakse ovoga suda samo po sebi ne znači da je postavljeno pravno pitanje važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Tuženica izlaže svoje nezadovoljstvo pobijanom odlukom navodeći svoj pravni pristup predmetu spora. No, to nisu razlozi u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Tuženica pritom nije naznačila koja to praksa viših sudova nije jedinstvena.

5. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, dalje u tekstu: Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 - dalje u tekstu: Konvencija) i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

5.1. Tuženici valja odgovoriti, na navode koji se tiču povrede pravično suđenje, pristup sudu te pravo na mirno uživanje vlasništva, da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Po ocjeni ovog suda, pobijana odluka je obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Ništa ne ukazuje da je u danim okolnostima drugostupanjski sud primijenio odredbu čl. 139. st. 3. ZN pretjerano formalistički ili na način koji bi bio nerazmjeran legitimnom cilju odnosno koji bi ugrozio samu bit prava na pristup sudu. Tuženica navodi da su joj nezakonitim postupkom prisilne naplate oduzeta novčana sredstva te joj je pravomoćnom sudskom presudom priznato pravo na povrat iznosa od 523.873,40 kn (69.529,95 eur) koju tražbinu sada ne može ostvariti zbog primjene pravila o ograničenju odgovornosti nasljednika za dugove ostavitelja te da ta tražbina predstavlja vlasništvo tuženice, koje je povrijeđeno nemogućnošću da ostvari njegovu zaštitu sudskim putem. Tuženici valja navesti da su u ovom dijelu postupka predmet raspravljanja troškovi parničnog postupka (po tužbi i protutužbi) stoga se u ovom dijelu postupka ne može raspravljati o povratu glavnice protutužbenog zahtjeva.

5.2. Slijedom navedenog, a postupajući na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.

6. Obzirom u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda po prijedlogu za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 385.a ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom I. te na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP kao u izreci pod točkom II.

7. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tužiteljima nije priznat trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se radi o troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje ove parnice. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom III.

Zagreb, 28. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković