Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3835/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Aralice člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CŠEO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Romeo Herceg, odvjetnik u Zaboku, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P-348/2019-51 od 28. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice Privredne banke Zagreb d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P-348/2019-51 od 28. lipnja 2023. u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P-348/2019-51 od 28. lipnja 2023. u točkama II., III. i IV. te se predmet u tom dijelu vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu podnesenog pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

- u točki I. izreke utvrđeno je da su ništetne odredbe čl. 1., čl. 4. i čl. 7. Ugovora o kreditu [broj kredita] od 3. veljače 2006. zaključenog između tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 kao kreditora i tužiteljice CŠEO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnice kredita, kojima je ugovorena valuta CHF (švicarski franak) uz koju su vezani glavnica kredita i visina anuiteta te odredbe istog ugovora iz čl. 4., čl. 5. i čl. 7. kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa koja temeljem jednostrane odluke tuženika može biti veća od 4,35%, koliko je iznosila u trenutku zaključenja ugovora o kreditu;

- u točki II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.914,73 eura / 21.961,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 17. prosinca 2015. do isplate;

- u točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.870,71 eura / 21.629,36 kuna za zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate;

- u točki IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje drugom sudu, podredno istu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev i zahtjev tužitelja za naknadu troška te dosuditi tuženiku parnični trošak. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 248,75 eura uvećano za sudske pristojbe po odluci suda te zateznu kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava navode istaknute u žalbi i predlaže istu odbiti. Potražuje naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 290,49 eura.

4. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o kreditu od 3. veljače 2006. kojima su ugovorena valuta CHF uz koju su vezani glavnica kredita i visina anuiteta te promjenjiva redovna kamatna stopa koja temeljem jednostrane odluke tuženika, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 2.914,73 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 17. prosinca 2015. do isplate s osnove preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene kamatne stope.

5. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio odnosno između stranaka nije sporno:

- da su stranke 3. veljače 2006. sklopile Ugovor o kreditu kojim je tužiteljici odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti od 77.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju banke tuženika na dan korištenja kredita na rok otplate od 360 mjeseci te je ugovorena promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva u skladu s odlukom banke o kreditiranju građana, koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,35% godišnje, a kredit je odobren za kupnju stambenog objekta i otplatu starog stambenog kredita;

- da su stranke 10. siječnja 2012. sklopile I. dodatak Ugovora o kreditu kojim je ugovorena prijevremena djelomična otplata nedospjele glavnice kredita, izmijenjena kamatna stopa, utvrđeni su novi iznosi anuiteta vezani uz CHF te je utvrđen novi iznos glavnice vezan uz CHF;

- da su stranke 16. prosinca 2016. sklopile II. dodatak Ugovora o kreditu radi provedbe postupka konverzije sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015 – dalje: ZID ZPK) u kojem su suglasno utvrdile da ukupni iznos pretplate na dan 30. rujna 2015. iznosi 15.024,49 kuna,

- da tužiteljica ima pravni položaj potrošača.

6. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je, pozivajući se na pravna shvaćanja izražena u odlukama Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine i presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. godine te odredbu čl. 502.c. ZPP, ocijenio da je ugovor o kreditu od 3. veljače 2006. djelomično ništetan, te je prihvatio tužbeni zahtjev radi utvrđenja djelomične nišetnosti tog ugovora u dijelu ugovornih odredbi o ugovorenoj valutnoj klauzuli kao i promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika, zaključivši da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i nejasne i stoga ništetne, jer se radi o ugovornim odredbama o kojemu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom predvidjele egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, niti je tužitelj kao potrošač informiran o navedenom, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je iz navedenih razloga odlučio kao u točki I. izreke.

6.1. Obzirom na to da je sklopljen dodatak ugovora o konverziji, prvostupanjski sud je izrazio shvaćanje da je u odnosu na zahtjev za isplatu potrebno matematički usporediti ono što bi potrošač platio po početnim uvjetima ugovora o kreditu s onim što je uistinu platio uz uvažavanje efekta konverzije, što znači uzeti u obzir ono što je potrošaču konverzijom priznato kao preplata, pa se matematički provjerava je li potrošač prilikom konverzije u potpunosti obeštećen. Kako je prema nalazu i mišljenju financijskog vještačenja utvrđeno da tužiteljica nije u potpunosti financijski obeštećena, to se za iznos obuhvaćen tužbenim zahtjevom bez osnove povećala imovina tuženika jer je tuženik ovaj iznos primio temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa prvostupanjski sud pozivom na odredbe čl. 1111. ZOO i čl. 1115. ZOO odlučio kao u točki II. izreke.

6.2. Odlučujući o istaknutom prigovoru zastare, prvostupanjski sud je ocijenio da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO, pa da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od pravomoćnosti odluke donesene u tom sporu, a što je i u skladu s objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 11. lipnja 2019., a kolektivni spor po osnovi ništetne odredbe vezano uz valutnu klauzulu pravomoćno dovršen 14. lipnja 2019., to je sud ocijenio da je predmetna tužba podnesena unutar zastarnog roka.

7. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

9. Imajući u vidu predmet spora valja reći da je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu na snazi bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03- dalje: ZZP/03), koji je u čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenje, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema čl. 84. tog zakona, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Ista materija jednako je bila regulirana u čl. 96. i čl. 99. („Narodne novine“, broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 – dalje: ZZP/07), dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste.

9.1. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača imajući u vidu odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je utvrđeno da su banke (između kojih je i tuženica u ovome sporu), povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak te ugovaranjem promjenjive kamatne stope po jednostranoj odluci kreditora, sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03, u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP/07.

9.2. Odredba čl. 502.c ZPP propisuje direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP (Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.). Stoga je sud u kojem pojedini potrošač ostvaruje svoja prava, temeljem odredbe čl. 502.c ZPP, vezan za postojanje povrede propisa zaštite potrošača, a slijedom toga i obvezan primijeniti već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu, s obzirom na to da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP, i kako se o tome izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci br. Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019.

9.3. Stoga je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP valjalo djelomično odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke.

10. U odnosu na žalbu protiv prvostupanjske presude u točki II. izreke, osnovano tuženik u žalbi ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer i po ocjeni ovog suda prvostupanjska presuda u ovom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

10.1. Naime, tužiteljica smatra da u ugovoru o konverziji utvrđenom pretplatom u iznosu od 1.967,20 eura / 15.024,49 kuna nije obeštećena u cijelosti, te je u podnesku od 23. ožujka 2023. istaknula tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 21.961,00 kuna / 2.914,73 eura sa kamatom od 17. prosinca 2015. do isplate s osnove preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene kamatne stope.

11. U odnosu na tvrdnju tužiteljice da navedenim iznosom utvrđene pretplate sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: ZID ZPK/15), nije u cijelosti obeštećena, valja navesti da je obveza tuženika da potrošaču ponudi sklapanje Dodatka ugovora o kreditu, čiji je sadržaj u pogledu način izračuna konverzije u cijelosti propisan odredbama ZID ZKP/15, određena prisilnom zakonskom odredbom, dok je potrošaču sklapanje Dodatka ostavljeno na izbor i u tom smislu tužitelj je prihvatio ponudu te je Dodatak ugovoru o kreditu zaključen i izvršen u skladu s odredbama ZID ZPK/15, slijedom čega taj Dodatak ima pravni učinak na pravo tužiteljice da joj tuženik vrati ono što je stečeno na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF.

11.1. Tužiteljica je sklapanjem Dodatka prihvatila izračun konverzije kredita pri čemu je u obračun konverzije uzeto sve plaćeno na ime otplate obroka ili anuiteta kredita (izuzev zateznih kamata plaćenih zbog kašnjenja dužnika s uplatama, te izuzet plaćenih naknada i troškova), a kako je to predviđeno odredbom čl. 19.c. ZID ZPK/15.

11.2. Pri tome valja istaknuti da je od odlučnog značenja da je tužiteljica kao potrošač, u skladu s odredbom članka 19.d ZID ZPK/15, informirana o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom članka 19.e ZID ZPK/15, imala mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.

12. Stoga je po ocjeni ovog suda sklapanjem predmetnog Dodatka Ugovoru o kreditu na način propisan odredbom člana 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

13. Primjena ZID ZPK/15 kao posebnog propisa derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu u svemu na način kako je to određeno ZID ZPK/15. Pritom je ZID ZPK/15 propisao i način raspolaganja eventualno nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta, dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

14. Na temelju iznesenih razloga proizlazi zaključak da je tražbina potrošača – korisnika kredita na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, a koji je s trgovcem - kreditorom zaključio Dodatak ugovora o kreditu na temelju odredaba ZID ZPK/15, posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZID ZPK/15, podmirena, budući da su i uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih iznosa prestala.

15. Međutim, ZID ZPK/15 izrijekom ne proglašava ništetnom niti jednu ugovornu odredbu ugovora o kreditu niti pravno uređuje restituciju potrošača zbog te ništetnosti. Iz sadržaja teksta ZID ZPK/15 proizlazi da se sklapanjem dodatka ugovoru mijenja nepoštena ugovorna odredba te da se ispunjenje učinjeno na temelju nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi uračunava u ispunjenje prema valjanim odredbama dodatka i postiže sporazum o eventualnoj preplati kad ona nije dostatna za zatvaranje cijelog kredita prema novom otplatnom planu ili potrošaču vraća preplata onda kad njezin iznos premašuje ukupan zbroj anuiteta prema novom otplatnom planu.

16. ZID ZPK/15, iako vrlo detaljno regulira načelo konverzije, način izračuna, kao i učinke konverzije kredita, izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan člankom 1111. stavkom 1. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

16.1. Naime, odredbama članka 19.c stavak 4. i stavak 5. alineja 2. ZID ZPK/15 određeno je u kojim situacijama se neće obračunavati ili plaćati kamate, dok za predmetne zatezne kamate na izvršene uplate na temelju ništetne odredbe do dana izvršene konverzije nije tim specijalnim propisom ništa određeno. Također, kada ZID ZPK/15 određuje koje troškove konverzije snose potrošači, u članku 19.e izrijekom navodi da oni snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točke 1. ovoga Zakona; iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova iz članka 19.c stavka 1. točke 4. ovoga Zakona; iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona. Dakle, ostala je i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na pojedinačne iznose obračunatih od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do dana prestanaka obveze izvršenom konverzijom, a koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 1115. ZOO.

16.2. U tom smislu je na 7. sjednici Građanskog odjela održanoj 13. i 20. prosinca 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača koje glasi:

"Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“

16.3. Dakle, potrošač koji je sklopio dodatak ugovora o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja dodatka ugovoru, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o promjeni kamatne stope po odluci kreditora i o valutnoj klauzuli, više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu čl. 19c. u vezi s čl. 19.c. ZID ZPK/15, tj. pravo na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 586/2019-14 od 21. prosinca 2022.)

17. U kontekstu naprijed navedenog prvostupanjski sud je prihvaćajući tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži isplatu s osnove mjesečnih anuiteta zbog promjene kamatne stope, propustio dati jasne razloge o pravnim učincima u pogledu prava tužiteljice na isplatu nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na pojedinačne iznose obračunatih od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do dana prestanaka obveze izvršenom konverzijom, zbog čega pobijana presuda u tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje time da će se sukladno odredbi čl. 371. ZPP nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem.

18. Budući da je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku sadržanu u točkama III. i IV. izreke.

19. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem te će održati novu glavnu raspravu na kojoj će razmotriti ostale žalbene navode, pri čemu će osobito imati u vidu da je tražbina tužitelja kao korisnika kredita na ime više plaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o valutnoj klauzuli u CHF, obzirom na to da je zaključen Dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 tj. izvršena konverzija u skladu s odredbama tog zakona, podmirena odnosno da je tužiteljeva tražbina izvršenjem konverzije prestala, a sve iz razloga što su uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom izračuna konverzije kredita na koji izračun je tužiteljica pristala potpisivanjem Dodatka ugovoru o kreditu te će ocijeniti ima li tužiteljica pravo na isplatu kamate na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19c. ZID ZPK/15 imajući u vidu odredbu čl. 1115. ZOO.

20. Nakon što postupi kako mu je ukazano ovim rješenjem, prvostupanjski sud će biti u mogućnosti pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu za isplatu kao i o zahtjevu za naknadu troškova postupka i za svoju odluku dati jasne, potpune i valjane razloge.

21. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao u točci II. izreke rješenja.

U Zagrebu, 28. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić