Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4045/2023-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Andrine Raspor Flis, kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice ĐG, II. tužitelja SG i III. tužitelja MG, svi iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Sanja Ormuž, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Nobilo i dr. u Zagrebu, protiv tuženice Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3905/2011-25 od 28. studenog 2013., ispravljenoj rješenjem istog suda poslovni broj Pn-3905/2011-29 od 28. travnja 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 3905/2011-25 od 28. studenog 2013., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-3905/2011-29 od 28. travnja 2016. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
O troškovima žalbenog postupka, odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti I. tužiteljici ĐG iznos od 220.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od presuđenja do isplate, toč. II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti II. tužitelju SG iznos od 150.000,00 kn sa kamatom od presuđenja do isplate, toč. III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti III. tužitelju MG iznos od 150.000,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom , tekućom od presuđenja do isplate. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima trošak postupka u iznosu od 37.500,00 kn sa kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.
2. Presudu pobija tuženik iz svih zakonom predviđenih razloga iz čl. 353. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13-u daljnjem tekstu: ZPP) kao i zbog odluke o trošku postupka. Predlaže, uvažiti navode žalbe, pobijanu presudu preinačiti tako da se odbije tužbeni zahtjev i tuženiku naknade troškovi postupka, podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete koju zbog smrti njihova supruga i oca RG, trpe tužitelji.
5.1. Presudom ovog suda, posl. br. Gžn-153/2014 od 14. studenog 2017. prihvaćena je žalba tuženika i preinačena presuda prvostupanjskog suda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.
5.2. Prvotužiteljica je uložila reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gžn-153/2014 od 14. studenog 2017., a Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojom presudom posl.br. Rev-x-94/2018 od 8. srpnja 2020. odbio reviziju prvotužiteljice kao neosnovanu i potvrdio presudu ovog suda.
5.3. Dana 3. siječnja 2018. tužitelji su podnijeli ustavnu tužbu protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-x 94/2018 od 8. srpnja 2020. i presude Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gžn-153/14-4- od 14. studenog 2017. Ustavni sud je svojom odlukom i rješenjem posl.br. U-III-5567/2020 i U-III-5686/2020 od 3. listopada 2023. usvojio ustavnu tužbu i ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Županijskog suda u Zagrebu, i predmet vratio ovom sudu na ponovo suđenje.
6. Iz obrazloženja Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je u odluci Županijskog suda u Zagrebu, izostalo ustavnopravno prihvatljivo obrazloženje u pogledu ocjene o zakonitosti odvođenja i predaje RG u zatvor na području Bosne i Hercegovine, te jesu li s obzirom na sve tadašnje okolnosti, tijela vlasti (vojne policije) pri predaji prednika tužitelja u Prihvatni centra vojnim postrojbama na području Bosne i Hercegovine, znale ili morale znati postoji li stvarna i neposredna opasnost za život RG i postoje li značajni razlozi za vjerovanje da bi na mjestu i osobama kojima je predan mogao biti suočen sa stvarnim rizikom za život, te jesu li vlasti učinile sve što se razumno moglo od njih očekivati kako bi zaštitile i spriječile eventualnu opasnost za život RG.
7. Spis je ponovno dostavljen ovom sudu na odlučivanje o žalbi tužitelja.
8. U ovom predmetu nije sporno da je prednik tužitelja, RG, odveden iz svog stana u [adresa], dana 12. svibnja 1992., u postrojbu Vojne policije u [adresa], temeljem usmenog naloga Sigurnosno-informativne službe Ministarstva obrane Republike Hrvatske, te da je 13. svibnja 1992. od strane djelatnika Vojne policije po usmenoj zapovjedi zapovjednika vojne postrojbe Vojne policije Ploče odveden u [adresa] u tzv. Prihvatni centar. Tijekom prvostupanjskog postupka, a i u žalbenoj fazi postupka sporna je odgovornost tuženice.
9. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na činjeničnim utvrđenjima iz kojih proizlazi da su djelatnici Vojne policije, dana 12. svibnja 1992. odveli prednika tužitelja u postrojbu Vojne policije u [adresa], temeljem usmenog naloga Sigurnosno- informativne službe Ministarstva obrane Republike Hrvatske, te je 13. svibnja 1992. od strane djelatnika Vojne policije po usmenoj zapovjedi zapovjednika vojne postrojbe Vojne policije Ploče odveden u [adresa] u tzv. Prihvatni centar gdje je predan nepoznatim osobama koje su se zatekle na ulazu u zgradu, a koje su bile u maskirnim odorama s amblemom HVO. Nije sporno, da je RG proglašen umrlim dana **.**.1997., a tijekom 2011., njegovo tijelo je ekshumirano u krugu vojarne [naziv] u [adresa].
10. Pošavši od sadržaja odredbi Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine", broj: 117/03- dalje: ZORH) koje propisuju da Republika Hrvatska, za štetu po općim pravilima o odgovornosti za štetu, odgovara samo za onu štetu koju su uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata, a koja nema karakter ratne štete (čl. 1.), te koje određuju da se pretpostavlja da je posljedica ratnog čina (ratna šteta) ona šteta koju su tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1990. do 30 lipnja 1996. uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u vezi s obavljanjem vojne ili redarstvene službe, ako je počinjena u vrijeme i na prostoru odvijanja vojnih borbenih akcija, ali oštećenik može dokazivati suprotno (čl. 2. st. 2.), prvostupanjski sud zaključuje da su ispunjene pretpostavke za odgovornost tuženice po tom Zakonu, da je do nestanka pokojnog RG došlo zbog nezakonitog i nepravilnog postupanja djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u obavljanju službe pod čijom se ingerencijom on prilikom preprate nalazio, te temeljem odredbe čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj: 75/93, 78/98, 48/99, 59/01, 190/039) i ZORH, utvrđuje da tuženica odgovora za štetu tužiteljima.
11. Tuženici osporavaju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da je prvostupanjski sud zanemario da je pretpostavka odgovornosti, uz onu da je štetu uzrokovao pripadnik oružanih snaga, da je ista počinjena u vojnoj službi ili u vezi s tom službom, a u konkretnom slučaju šteta nije posljedica obavljanja neke službene radnje te ne postoji odgovornost Republike Hrvatske. Podredno, žalitelj ističe i prigovor ratne štete, jer je prema tvrdnji prvostupanjskog suda šteta počinjena od pripadnika hrvatske vojske u obavljanju vojne službe.
12. Imajući u vidu provedene dokaze i dokumentaciju u spisu, te Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, utvrđeno je, da je Vojna policija dana 12. svibnja 1992., u postrojbu Vojne policije u [adresa], temeljem usmenog naloga Sigurnosno- informativne službe Ministarstva obrane Republike Hrvatske privela prednika tužitelja RG, te da je 13. svibnja 1992. od strane djelatnika Vojne policije po usmenoj zapovjedi zapovjednika vojne postrojbe Vojne policije Ploče odveden u [adresa] u tzv. Prihvatni centar, da je tijekom 2011., njegovo tijelo ekshumirano u krugu vojarne [naziv] u [adresa]. Liječničkim vještačenjem nije se mogao utvrditi uzrok smrti (list 95-96 spisa).
13. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud nije utvrdio odlučne činjenice vezane uz okolnosti uhićenja prednika tužitelja, niti je razjašnjeno na temelju koje je pravne osnove došlo do njegova lišavanja slobode.
14. Također nije razjašnjeno jesu li pripadnici vojne policije koji su sudjelovali u njegovoj predaji u Prihvatni centar, u relevantnom trenutku znali ili su morali znati da će prednik tužitelja biti izložen stvarnom i ozbiljnom riziku za život. Jednako tako nije utvrđeno niti jesu li pripadnici vojne policije poduzeli sve razumne i nužne mjere radi sprječavanja takve opasnosti.
15. Ovakav nedostatak činjeničnih utvrđenja osobito je značajan u svjetlu obrazloženja sadržanog u odluci Ustavnog suda, kojim je jasno naznačeno da je u ponovljenom postupku potrebno sveobuhvatno, precizno i dosljedno utvrditi sve okolnosti uhićenja, lišavanja slobode te postupanja tijela javne vlasti. Ustavni sud naglasio je, da upravo razjašnjenje tih činjenica predstavlja preduvjet za zakonito, pravilno i potpuno obrazloženo odlučivanje o predmetnom zahtjevu.
16. Slijedom navedenog, budući da u prvostupanjskom postupka ta ključna pitanja nisu cjelovito raspravljena, valja zaključiti da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, što za sada onemogućuje donošenja zakonite i pravilne odluke u predmetnom slučaju.
17. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
18. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ispraviti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će sukladno uputi Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-III-5567/2020 od 3. listopada 2023., utvrditi sve odlučne činjenice te po potrebi provesti i daljnje dokaze, te potom donijeti pravilnu i zakonitu odluku.
19. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu 28. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Andrina Raspor Flis
