Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3628/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Milene Frankić kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vlaste Mrzljak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OJ iz [adresa]; OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Damir Đapić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 10840749604, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3927/2023-32 od 13. svibnja 2025. godine, dana 28. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3927/2023-32 od 13. svibnja 2025. godine u dijelu t. I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata za razdoblje od 7. siječnja 2021. do 21. lipnja 2024. godine.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3927/2023-32 od 13. svibnja 2025. godine u t. I. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.911,20 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u t. II. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka i sudi:

1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.911,20 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 22. lipnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.962,77 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. listopada 2025. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 382,84 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio od tuženika isplatu iznosa od 1.911,20 eura s pripadajućim kamatama od 7. siječnja 2021. pa do isplate (t. I. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupa kao neosnovan (t. II. izreke) i odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan (t. III. izreke).

1.2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužba povučena u odnosu na dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 477,81 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu podnosi tužitelj, a presudu pobija zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, preinači prvostupanjsku presudu i rješenje na način da se tužitelju dosudi traženi iznos, kamate i troškovi postupka popisani u popisu parničnog troška. Potražuje i naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

4. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine iz ugovora o osiguranju u slučaju nezgode (polica broj P41-1020024711) za trajni invaliditet koji je nastao kao posljedica nezgode koja se dogodila 9. veljače 2017.

5. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji mu je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP a koju povredu u žalbi ističe tuženik jer presuda nema nedostatka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, izreka je presude razumljiva i ne proturječi razlozima navedenim u obrazloženju. Nije utvrđeno ni da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je tužitelj dana 9. veljače 2017. doživio nezgodu prilikom koje je zadobio prijelom V. lumbalnog kralješka,

- da je tužitelj u trenutku nezgode kao zaposlenik PROMET d.d. Split, bio osiguran policom osiguranja osoba od posljedica broj: P41-1020024711 te da je prema tom ugovoru o osiguranju u slučaju nezgode imao pravo na naknadu za trajni invaliditet uz osiguranu svotu od 180.000,00 kuna,

- da je prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji liječenje tužitelja trajalo do 11. rujna 2017. godine,

- da je tužitelj 8. siječnja 2021. podnio odštetni zahtjev tuženiku, kojim je tražio isplatu naknade za trajni invaliditet, ali je tuženik taj zahtjev odbio uz obrazloženje da je njegov zahtjev zastario,

- da je tužitelj 28. svibnja 2021. podnio tužbu kojom traži isplatu osigurnine te navodi da njegov zahtjev nije zastario jer iako je liječenje završeno u rujnu 2017. zastarni rok počinje teći tek 1. siječnja 2019. budući da se prema tuženikovim tablicama, trajni invaliditet ocjenjuje tek po proteku 6 mjeseci od završetka liječenja,

- da je 22. lipnja 2024. provedeno medicinsko vještačenje po vještaku doc. dr. sc. Mladenu Miškulinu, specijalistu ortopedije i traumatologije, a iz kojeg proizlazi da je tužitelj 9. veljače 2017. u štetnom događaju zadobio ozljedu donjeg dijela leđa. Vještak je u zaključku naveo da smatra da postoji uzročno posljedična veza između dinamike štetnog događaja opisanih kako u tužbi tako i anamnestičkim iskazom tužitelja, zadobivenih ozljeda i trajnih posljedica, da je tužitelj u cijelosti provodio upute liječnika te da iz dostupne medicinske dokumentacije nisu vidljive bolesti i ozljede koje bi bile od utjecaja na ocjenu u predmetnom štetnom događaju. S obzirom na tablice invaliditeta tuženika (t. 85.) da je ocijenjeno da je kod tužitelja došlo do umanjene pokretljivosti kralježnice nakon prijeloma trupa slabinskog segmenta – u jakom stupnju – 8%,

- da je tuženik predložio da se pozove vještak da se dopunski očituje da li je tužitelj izvršio obvezno mjerenje pokretljivosti 6 mjeseci nakon završetka liječenja i rehabilitacije sukladno posebnim uvjetima, tablici invaliditeta, te ustraje u prigovoru zastare,

- da je tužitelj izjavio da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je sukladno zaključku vještaka uredio tužbeni zahtjev,

- da je na ročištu za glavnu raspravu održanom 31. ožujka 2025. proveden dokaz saslušanjem vještaka koji je izjavio da je nakon što je izvršio uvid u podneske i ponovno pregledao spis zaključio da tužitelj 6 mjeseci nakon završenog liječenja nije obavio mjerenje pokretljivosti, a na poseban upit suda odgovorio je da je on za potrebe izrade nalaza i mišljenja proveo mjerenje pokretljivosti i da je isto naveo u opisu kliničkog stanja.

7. Prvostupanjski sud je zaključio da se u predmetnom slučaju radi o potraživanju koje proizlazi iz ugovora o osiguranju osoba od posljedica nezgode te na činjenično stanje primijenio čl. 234. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje: ZOO) kojim je propisano da tražbine ugovaratelja osiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala te da je prema tome potraživanje tužitelja nastalo kada je završeno liječenje i kada se stabiliziralo njegovo zdravstveno stanje, odnosno kada je definitivno utvrđen invaliditet tužitelja. Slijedom navedenog da je potraživanje tužitelja dospjelo 11. rujna 2017. kada je završeno liječenje tužitelja te je zastarni rok od 3 godine počeo teći 1. siječnja 2018., a istekao je 31. prosinca 2020. Budući da je tužba u ovom postupku podnesena 28. svibnja 2021., ocijenio je prigovor zastare osnovanim, a tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim.

8. U tablici za određivanje postotaka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode) (dalje: Tablica invaliditeta), za ozljedu iz t. 85. umanjena pokretljivost kralješnice nakon prijeloma korpusa (trupa) slabinskog segmenta – u jakom stupnju (koju je ozljedu pretrpio tužitelj), posebnim odredbama je propisano da se invaliditet poslije ozljede iz t. 85. ocjenjuje uz obvezno mjerenje pokretljivosti 6 mjeseci nakon završenog liječenja i rehabilitacije. Zato tužitelj tijekom postupka, ali i u žalbi ističe da tražbina nije dospjela završetkom liječenja već 11. ožujka 2018., odnosno protekom 6 mjeseci od završetka liječenja kada se tek mogao utvrditi invaliditet u konkretnom slučaju.

9. Prvostupanjski sud je takve navode tužitelja ocijenio neosnovanim primjenom odredbe čl. 942. ZOO kojom je propisano da su ništetne odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza.

10. Tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud ništavim proglasio odredbe predmetnog ugovora o osiguranju kao i odredbe tablica za određivanje postotka trajnog invaliditeta i općih uvjeta i to u korist tuženika kao trgovca. Smatra da budući da je tužitelj potrošač, da bi se odredbe uvjeta i tablica mogle primijeniti samo u korist tužitelja. Dodaje i da bi se početak tijeka zastarnog roka mogao odrediti, potrebno je najprije odrediti trenutak dospijeća, a taj trenutak je određen upravo tablicama tuženika, prema kojima je dan dospijeća 11. ožujak 2018. što znači da je obveza dospjela 2018., a prema čl. 234. zastarni rok se računa prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala, dakle trogodišnji zastarni rok počinje teći 1. siječnja 2019. pa je tužba podnesena 28. svibnja 2021., podnesena unutar zastarnog roka.

11. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (čl. 215. st. 1. ZOO). Zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena (čl. 216. ZOO).

12. Tražbine ugovaratelja osiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala (čl. 234. st. 1. ZOO). Ako zainteresirana osoba dokaže da do dana određenog u stavku 1. ovoga članka nije znala da se osigurani slučaj dogodio, zastara počinje od dana kad je za to saznala, s tim da u svakom slučaju tražbina zastarijeva kod osiguranja života za deset, a kod ostalih za pet godina od dana određenog u stavku 1. ovoga članka (čl. 234. st. 2. ZOO).

13. O zastarijevanju tražbine iz čl. 234. st. 1. ZOO pravni stav je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2309/2010 od 27. ožujka 2012, a prema kojem zastarijevanje počinje teći od trenutka završetka liječenja osigurane osobe (oštećenika). Dakle zastarijevanje ne počinje od trenutka štetnog događaja, već od onoga dana kada je osiguranik, nakon završetka liječenja, mogao saznati koje su konačne posljedice njegovog ozljeđivanja i od tog je trenutka mogao i potraživati isplatu osigurnine od osiguratelja.

14. Prema općim uvjetima tuženika, na koje se tužitelj u tužbi poziva, propisana je obveza osiguranika koji je zbog nesretnog slučaja ozlijeđen, da obavijesti osiguratelja pisanim putem u roku od 3 dana od dana nastanka nesretnog slučaja, a najkasnije u roku kada mu to prema njegovom zdravstvenom stanju bude moguće te da u prijavi pruži sva potrebna izvješća i podatke (čl. 13. Općih uvjeta za dragovoljno osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja nezgode – dalje Opći uvjeti).

15. Ako je nesretni slučaj imao za posljedicu invaliditet, osiguranik je dužan podnijetu: prijavu, policu, dokaz o uplaćenoj premiji, dokaz o okolnostima nastanka nesretnog slučaja i kompletnu medicinsku dokumentaciju (uz RTG snimke) s utvrđenim posljedicama radi određivanja konačnog postotka trajnog invaliditeta (čl. 14. st. 2. Općih uvjeta).

16. Konačni postotak invaliditeta određuje osiguratelj prema Tablici invaliditeta, a taj se postotak utvrđuje nakon završenog liječenja i rehabilitacije, a na osnovi nalaza dobivenih kontrolnom dijagnostičkom obradom (čl. 14. st. 3. Općih uvjeta).

17. Za ozljedu tužitelja iz t. 85. Tablice invaliditeta propisana je obveza osiguranika da osiguratelju dostavi rendgenske snimke na uvid (t. 1. posebnih odredbi).

18. Invaliditet poslije ozljede kralježnice iz t. 85. Tablice invaliditeta ocjenjuje se uz obvezno mjerenje pokretljivosti 6 mjeseci nakon završenog liječenja i rehabilitacije.

19. Iz navedenog proizlazi da je potraživanje tužitelja nastalo onoga dana kada je kod tužitelja, nakon završetka liječenja, uopće moglo biti utvrđeno postojanje invaliditeta, a sukladno Tablici invaliditeta, to je bilo moguće tek nakon obveznog mjerenja pokretljivosti 6 mjeseci nakon završenog liječenja i rehabilitacije, dakle ne prije. Prema tome, budući da je liječenje završeno 11. rujna 2017. godine, invaliditet se mogao utvrditi tek u ožujku 2018., dakle tek od tada je tužitelj mogao saznati koje su konačne posljedice ozljeđivanja, te je od tog trenutka mogao i potraživati isplatu osigurnine od tuženika, imajući u vidu da je osigurani slučaj upravo invaliditet kod tužitelja. Slijedom navedenog, zastarni rok od 3 godine trebao bi se računati od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je invaliditet mogao biti utvrđen, dakle od 1. siječnja 2019., a koji rok je istekao 31. prosinca 2021. Stoga je tužba podnesena 28. svibnja 2021., pravovremena, odnosno podnesena je unutar zastarnog roka te je neosnovan zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti prigovora zastare.

20. Tužitelj je odredio visinu tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka, na koji stranke nisu imale prigovore te koji je sud ocijenio kao stručan i objektivan te izrađen u cijelosti po pravilima struke, a prema kojem je kod tužitelja došlo do umanjene pokretljivosti kralježnice nakon prijeloma trupa slabinskog segmenta – u jakom stupnju – 8%. Kako je osigurana svota 180.000,00 kn / 23.890,11 eura, tužitelju pripada 8 % od te osigurane svote, odnosno 1.911,20 eura. Iz toga proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

21. Budući da tužitelj nije pristupio obveznom mjerenju pokretljivosti 6 mjeseci nakon završetka liječenja kako bi se utvrdio konačni postotak invaliditeta, obveza tuženika ostala je neutvrđena sve dok obvezno mjerenje nije obavljeno po vještaku u ovom postupku. Dakle konačni postotak invaliditeta tužitelja utvrđen je tek nalazom i mišljenjem vještaka od 22. lipnja 2024. Prema tome tada je utvrđena obveza tuženika i tada je tuženik saznao za postojanje njegove obveze isplate osigurnine te budući da istu nije odmah ispunio, od tada je u zakašnjenju s ispunjenjem obveze pa od tada tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate na dosuđenu glavnicu koje dakle teku od 22. lipnja 2024. pa do isplate. Slijedom navedenog neosnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata za razdoblje od 7. siječnja 2021. do 21. lipnja 2024. godine pa je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao pod t. I. izreke.

22. S obzirom na to da je izmijenjen uspjeh stranaka u parnici te sada tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, preinačena je i odluka o troškovima postupka sukladno čl. 166. st. 2. ZPP. Tako pravilnom primjenom materijalnog prava, odnosno odredbe čl. čl. 154. st. 5. ZPP i čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25. - dalje u tekstu: Tarifa ili Tbr.), tužitelju pripada trošak i to za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, za sastav odštetnog zahtjeva od 7. siječnja 2021. 100 bodova (Tbr. 7/8 Tarife), za sastav tužbe od 28. svibnja 2021. i dva obrazložena podneska i to podneska od 13. listopada 2021. i podneska od 12. kolovoza 2024., za svaki po 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), budući da se istima očituje se na odgovor na tužbu tuženika, kojima prilaže i predlaže dokaze te kojim se očituje na provedeno vještačenje i sukladno istom usklađuje tužbeni zahtjev. Za pristup na ročišta 5. prosinca 2023. i 31. ožujka 2025., za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife). Za žalbu od 2. studenog 2021., 50 bodova (Tbr. 10/4 Tarife). Dakle ukupno 650 bodova što uz vrijednost boda od 2 eura (Tbr. 54 Tarife) iznosi 1.300,00 eura i uvećano za vrijednost PDV od 325,00 eura (Tbr. 46 Tarife), iznosi 1.625,00 eura. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 232,26 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 35,17 i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 70,34 eura. Slijedom navedenog valjalo je tužitelju ukupno dosuditi troškove postupka u iznosu od 1.962,77 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. listopada 2025. pa do isplate.

23. Slijedom svega navedenog, primjenom čl. 373. t. 3. ZPP, odlučeno je kao pod t. II. izreke.

24. U odnosu na troškove ovog žalbenog postupka, budući da je tužitelj u cijelosti uspio sa žalbom, priznaje mu se trošak za sastav žalbe u visini 125 bodova (Tbr. 10.1. Tarife) što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 eura iznosi 250,00 eura, uvećano za pripadajući PDV (62,50 eura), ukupno 312,50 eura. Navedenom iznosu valjalo je dodati i trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 70,34 eura prema potvrdi o uplati koja se nalazi u predmetu spisa (list 140-141 spisa). Dakle ukupno 382,84 eura. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. III. izreke.

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Milena Frankić