REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4637/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CE-ZA-R Centar za reciklažu d.o.o., OIB 03860945174, Zagreb, Josipa Lončara 15, kojeg zastupa punomoćnik Maro Mihočević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. u Zagrebu, Smičiklasova 18, protiv tuženika Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, OIB 85828625994, Zagreb, Radnička cesta 80, kojeg zastupa punomoćnik Dražan Crnković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dražan Crnković & Alen Pešušić, Zagreb, Vlaška 77, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2461/2025-2 od 9. srpnja 2025., kojim je preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-796/2019 od 11. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na postavljena pravna pitanja, se odbija.

II. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2461/2025-2 od 9. srpnja 2025. kojim je preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-796/2019 od 11. lipnja 2021. i odbijen tužiteljev prijedlog za ponavljanje postupka, podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Tužitelj je postavio tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

2. Tužitelj smatra da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje, jer je došlo do povrede načela jednakosti i oružja.

3. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, poriče osnovanost tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije te predlaže tužiteljev prijedlog odbiti. Traži trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

5. Predmet postupka u revizijskoj fazi postupka je odlučivanje o tužiteljevom prijedlogu za ponavljanje pravomoćnog okončanog postupka, na temelju odredbe čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP.

6. Postupajući na temelju odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer naznačene odluke kao razlozi važnosti (Revr-128/16 od 5. prosinca 2017. i Revr-93/17 od 18. prosinca 2018.) nisu usporedive. To stoga, što se pobijanom odlukom odlučuje o osnovanosti tužiteljevog prijedloga za ponavljanje postupka, dok se naznačene odluke odnose na pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja.

7. Budući da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

8. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje zbog povrede načela jednakosti oružja, jer su pobijanom odlukom dani jasni i dostatni razlozi za odbijanje tužiteljevog prijedloga za ponavljanje postupka. Naime, pobijanom odlukom je jasno naznačeno da tužitelj uopće nije iznio razloge zbog čega, sukladno odredbi čl. 422. st. 2. ZPP, bez svoje krivnje nije mogao nove činjenice i nove dokaze iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom.

9. S obzirom da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

10. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava odgovora na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije, jer je isti bio nepotreban (čl. 155. st. 1. ZPP), pa je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 28. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug