Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-183/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje tog suda Jadranka Matić kao predsjednica vijeća, Ksenija Jakovčević kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Lidija Bošnjaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika AKTA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 34650596827, zastupanog po punomoćnici Ranki Rukljač, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3049/2019-37 od 23. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3049/2019-37 od 23. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Tuženik AKTA d.o.o. [adresa], OIB 34650596827 dužan je tužitelju JZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 3.072,65 EUR na ime otpremnine, kao i davanja s naslova troškova prijevoza, božićnice, uskrsnice i regresa za razdoblje od 2014. godine pa do 2018. godine te na ime ostalih materijalnih prava iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 25. travnja 2013. godine, visinu koje otpremnine kao i davanja s naslova božićnice, uskrsnice i regresa će tužitelj odrediti tek nakon što tuženik dostavi sudu potrebne podatke i/ili nakon što sud izvede financijskoknjigovodstveno vještačenje. II AKTA d.o.o. [adresa], OIB 34650596827 dužan je tužitelju JZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak parničnog postupka u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.“

Točkom II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 1.200,00 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), predlažući da se ista preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu parničnog troška tužiteljici i naknadu troška žalbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu otpremnine u iznosu 3.072,65 eura, kao i davanja s naslova troškova prijevoza, božićnice, uskrsnice i regresa za razdoblje od 2014. do 2018. godine te na ime ostalih materijalnih prava iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od **.**.2013.

5. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je sljedeće:

- da su tužiteljica kao zaposlenica i tuženik kao poslodavac **.**.2013. zaključili

Ugovor o radu na neodređeno vrijeme,

- da je tuženik **.**.2018. donio Odluku o prestanku radnog odnosa s tužiteljicom iz gospodarskih razloga kao tehnološki višak, odnosno odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu (dalje: Odluka o otkazu), koju su potpisale tužiteljica i zakonska zastupnica tuženika ĐZ, a iz koje proizlazi da je njome zaposlenica upoznata s Odlukom direktora o raskidu ugovora o radu te da ima pravo odraditi otkazni rok prema dogovoru u trajanju od dva mjeseca i dva tjedna, slijedom čega joj radni odnos prestaje **.**.2018.,

- da su tužiteljica i zakonska zastupnica tuženika potpisale Rješenje o prestanku radnog odnosa nakon raskida ugovora o radu na neodređeno vrijeme iz gospodarskih razloga kao tehnološki višak na dan **.**.2018. (dalje: Rješenje o prestanku radnog odnosa), iz kojeg proizlazi da njime prestaju važiti sva prava i obveze poslodavca i zaposlenika koja proizlaze iz ugovora o radu i Zakona o radu te poslodavac i zaposlenik izjavljuju da nemaju nikakvih potraživanja niti neizvršenih obveza prema drugoj ugovornoj strani,

- da su tužiteljica i zakonska zastupnica tuženika potpisale Rješenje o isplati otpremnine u iznosu 19.383,65 kuna na dan 25. rujna 2018. (dalje: Rješenje o isplati otpremnine), iz kojeg proizlazi da njime prestaju važiti sva prava i obveze poslodavca i zaposlenika koja proizlaze iz Zakona o radu te poslodavac i zaposlenik izjavljuju da nemaju nikakvih potraživanja niti neizvršenih obveza prema drugoj ugovornoj strani,

- da Rješenje o prestanku radnog odnosa predstavlja sporazum između stranaka kojim se utvrđuje raskid radnog odnosa te istim stranke potvrđuju da ne postoje nikakva potraživanja niti obveze poslodavca i radnika s osnove Ugovora o radu, a isto je navedeno i u Rješenju o isplati otpremnine,

- da je tužiteljica predložila provođenje dokaza grafološkim vještačenjem potpisa tužiteljice koji je sud ocijenio nepotrebnim jer iz oba iskaza tužiteljice danih tijekom postupka proizlazi da je ista navedene isprave potpisala,

- da je tužiteljica u svom iskazu od **.**.2024. navela da je svu dokumentaciju pročitala, da je razumjela sve što je napisano te je istog dana sve potpisala, a koji je iskaz u navedenom dijelu prvostupanjski sud prihvatio kao istinit jer je u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu i s iskazima zakonske zastupnice tuženika danih pred sudom, dok sud nije prihvatio iskaz tužiteljice dan na ročištu **.**.2024. jer je isti u suprotnosti s ranijim iskazom tužiteljice te su navodi tužiteljice o tome da nije razumjela pitanja sutkinje na ranijem ročištu ocijenjeni nevjerodostojnima,

- da je prvostupanjski sud ocijenio istinitim iskaz zakonske zastupnice tuženika ĐZ u cijelosti, navodeći da je isti uvjerljiv, životan i u skladu s dokumentacijom u spisu te da je imenovana na oba ročišta iskazivala u bitnim činjenicama jednako i navela kako je otpremnina u utuženom iznosu tužiteljici 25. rujna 2018. isplaćena u gotovini,

- da navedeni sporazumi od 25. rujna 2018. imaju značenje ugovora na koje se primjenjuju odredbe čl. 203. st. 1., čl. 206. i čl. 330. -335. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO)

- da je odredbom čl. 203. st. 1. ZOO-a propisano da obveza prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s tim suglasi, dok je odredbom čl. 206. ZOO-a propisano da opći otpust dugova gasi sve vjerovnikove tražbine prema dužniku, osim onih za koje vjerovnik nije znao da postoje u trenutku otpusta,

- da je odredbom čl. 330. ZOO-a propisano da je ugovor pobojan kada ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana u pogledu volje stranaka, te kad je to zakonom ili posebnim propisom određeno, dok prema odredbi čl. 331. ZOO-a ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može tražiti poništenje ugovora,

- da je tužiteljica bila upoznata sa sadržajem navedenih rješenja, odnosno sporazuma koji proizvode pravne učinke, što je potvrdila u svom iskazu danom **.**.2024. iz kojeg proizlazi da je znala za sadržaj isprava koje potpisuje te da iste nije potpisala ni pod kakvom prisilom, stoga da je bila i morala biti svjesna da, ako postoji kakvo potraživanje prema poslodavcu, navedena rješenja nije morala potpisati, kao i da je bilo kakve nejasnoće tužiteljica trebala razjasniti u trenutku potpisivanja navedenih istih, pri čemu se radi o postupanju s pažnjom koja se u prometu zahtjeva od svake prosječne osobe,

- da bi tužiteljica u slučaju postojanja bilo kakvih mana volje prilikom potpisivanja navedenih Rješenja (zabluda i sl.) u rokovima određenim čl. 335. ZOO-a mogla tražiti njihovo poništenje, ali kako tužiteljica isto nije tražila, to sud o navedenom nije mogao odlučivati u ovom postupku jer se pobojni ugovori ne mogu s uspjehom pobijati iznošenjem prigovora u parnici pa oni proizvode pravne učinke i obvezuju ugovorne stranke sve dok ih sud, po tužbenom zahtjevu jedne od stranaka, konstitutivnom presudom ne poništi,

- da je tužiteljičino potraživanje isplate novčanih iznosa od tuženika koje je utuženo u ovom predmetu već iz navedenog razloga neosnovano u cijelosti, a također sud nije utvrdio postojanje pretpostavki kojima bi navedeno Rješenje o isplati otpremnine koje predstavlja sporazum stranaka ocijenio kao prividan ugovor odnosno nepostojeći pravni posao u smislu odredbe čl. 285. ZOO-a, stoga sud nije provodio daljnje dokaze i to saslušanja svjedoka SZ, CZ, RZ i ŠZ, pribave dokumentacije radi provođenja dokaza financijskim vještačenjem te pribave podataka od porezne uprave, banke tužiteljice i FINA-e te pribave podataka o računima tuženika u utuženom razdoblju, budući da su isti ocijenjeni nepotrebnima.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju određeno u žalbi ukazuje žalitelj jer je izreka presude jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a u presudi su navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i ne proturječe izvedenim dokazima.

7. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, nije utvrđena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 292. st. 4., 250., 8., 219., 221.a, niti su osnovani navodi tužiteljice da joj odbijanjem određenih dokaznih prijedloga kao nepotrebnih „nije omogućen pravilan i djelotvoran postupak“ i da je bila „lišena djelotvornih jamstva pravičnog postupka“ niti je tužiteljica stavljena u bitno lošiji procesni položaj u odnosu na tuženika jer su uzeti u obzir dokazni prijedlozi obiju stranaka te su obje stranke saslušane u postupku. Naime, člankom 8. ZPP-a propisano je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Sud prvog stupnja cijenio je iskaze tužiteljice i zakonske zastupnice tuženika te dokumentaciju u spisu i naznačio razloge odbijanja dokaza koje nije izvodio, a koje su dokaze stranke predložile sukladno čl. 219. ZPP-a. Ujedno valja tužiteljici odgovoriti da je odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja, iz čega slijedi da primjena navedenog pravila o teretu dokazivanja nije nužna u situaciji kada je prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrdio primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a. Također valja tužiteljici odgovoriti da pobijana odluka u točkama 8., 17., 18. i 21. obrazloženja sukladno odredbi čl. 338. ZPP-a sadrži gore citirane odredbe materijalnog prava koje je primijenio prvostupanjski sud, dok se u odnosu na navod tužiteljice da nije zaprimila iznos otpremnine sud očitovao u točki 20. i 21. obrazloženja pobijane odluke, stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

8.1. U odnosu na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, valja prvenstveno navesti da prema odredbi čl. 220. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, pri čemu sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

8.2. Prvostupanjski je sud u pobijanoj odluci obrazložio kako Rješenje o prestanku radnog odnosa od **.**.2018., koje su stranke nesporno potpisale, pri čemu je tužiteljica u svom iskazu navela da je sadržaj istih pročitala i razumjela, predstavljaju sporazum odnosno ugovor kojim su se stranke usuglasile da nemaju nikakvih potraživanja niti neizvršenih obveza jedna prema drugoj, a istu izjavu sadrži i Rješenje o isplati otpremnine (ne „o utvrđenju obveze“ kako to smatra tužiteljica), a budući da predmetni ugovor nije poništen u smislu odredaba čl. 330.-335. ZOO-a, isti proizvodi pravne učinke. Također je sud prvog stupnja ocijenio kako predmetni ugovor nije prividan odnosno nepostojeći pravni posao (ističe se da prividni ugovori nisu ništetni, kako to smatra tužiteljica, već ne proizvode učinke među ugovornim stranama) budući da nisu utvrđene pretpostavke iz čl. 285. ZOO-a, koji zaključak prihvaća i ovaj sud. Naime, između ugovornih stranaka prividnog ugovora nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao (stranke nisu htjele i ne žele takav ugovor već „nešto drugo“, što tome ugovoru ne odgovara), međutim iz iskaza tužiteljice i zakonske zastupnice tuženika, koje su nedvojbeno jedine bile prisutne sklapanju predmetnog ugovora, te dokumentacije u spisu ne proizlazi da bi isti nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se stvori samo privid (fikcija) o sklapanju ugovora, posebice jer tužiteljica i sama navodi da je sadržaj istog pročitala, razumjela i potpisala, a ni iz iskaza zakonske zastupnice tuženika, koji je ocijenjen kao istinit u cijelosti, ne proizlazi da bi tuženik htio postići nešto drugo već upravo ono što je dogovoreno, a sve budući da je ista navela da je tužiteljici isplatila otpremninu „na ruke“ te u predmetnim rješenjima navela da više nemaju međusobnih neizvršenih obveza, s čime se tužiteljica složila.

8.3. S obzirom na izneseno, nisu od utjecaja žalbeni navodi tužiteljice kojima ista upire na to da tuženik nije dokazao da je tužiteljici isplatio otpremninu jer nije dostavio u spis „isplatnicu ili drugi odgovarajući dokaz“, a sve budući da je sud sukladno citiranoj odredbi čl. 220. ZPP-a izvedenim dokazima utvrdio sve činjenice važne za odluku, odnosno nedvojbeno utvrdio da su tužiteljica i zakonska zastupnica tuženika potpisale Rješenje o prestanku radnog odnosa i Rješenje o isplati otpremnine dana **.**.2018., da navedena rješenja predstavljaju sporazum odnosno ugovor sklopljen između stranaka iz kojeg proizlazi da iste nemaju međusobnih potraživanja niti neizvršenih obveza, da navedeni ugovor nije prividni ugovor te da isti nije pravomoćnom sudskom odlukom poništen zbog mana volje ili kojeg drugog zakonskog razloga, stoga da isti proizvodi učinke.

9. Ujedno valja navesti da sudska praksa na koju se tužiteljica poziva u žalbi nije od utjecaja s obzirom na sve okolnosti predmetnog spora.

10. Uzimajući u obzir tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je sukladno odredbi čl. 203. st. 1. i 206. ZOO-a zaključio da tužiteljica neosnovano potražuje isplatu otpremnine i davanja s naslova prijevoza, božićnice, uskrsnice i regresa te na ime ostalih materijalnih prava, budući da se radi o potraživanjima obuhvaćenima sporazumom stranaka. Osim toga, dodatno se ukazuje tužiteljici da nije dostavila niti jedan dokaz niti uputila na određenu odredbu ugovora ili pozitivnog propisa iz koje bi proizlazila obveza tuženika isplatiti tužiteljici naknadu za prijevoz, božićnicu, uskrsnicu ili regres u utuženom razdoblju.

11. Ispitujući prvostupanjsku odluku o troškovima postupka u granicama žalbenih navoda, ocijenjeno je kako je ista u cijelosti pravilna i zakonita.

12. Slijedom svega iznesenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

13. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom nije uspjela pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić