Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-259/2024-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, IĐG, izvjestiteljice i članice, IĐ, članice, u pravnoj stvari tužitelja BĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ratku Vlašiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Tvornica Dizel motora d.o.o. Split, Put Supavla 21, 21000 Split, OIB: 08724311192, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1086/2020-21 od 12. prosinca 2023., u sjednici održanoj 28. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1086/2020-21 od 12. prosinca 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„ I/ Utvrđuje se da je nedopuštena tuženikova odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 20.07.2020. godine te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelja vrati na posao-radno mjesto skladištara (adaptirano radno mjesto).

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 497,71 eura/3.750,00 kuna.“

2. Protiv presude žali se tuženik pozivom na žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe tuženika, kao neosnovanima te istu predlaže odbiti.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev tužitelja na utvrđenje da Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 20. srpnja 2020. nije dopuštena te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te posljedično i zavisno za povratak na rad kod tuženika na radno mjesto skladištara (čl. 116. i 124. st. 1. Zakona o radu /“Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17 i 98/19, u daljnjem tekstu: ZR-a).

6. Donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju sadržajno u žalbi upire tuženik, to stoga što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama na temelju kojih bi se moglo prosuđivati o tome da li je tuženik, prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju, postupio sukladno odredbi čl. 150. ZR-a u vezi s čl. 153. st. 3. ZPP-a, a razlozi koje sud navodi u odnosu na isto su međusobno proturječni.

7. Sud prvog stupnja usvaja tužbeni zahtjev u bitnome uz obrazloženje da je pobijana odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu nedopuštena to stoga što tuženik, kao poslodavac, prije njezinog donošenja, nije proveo savjetovanje sa sindikalnom povjerenicom ŠĐ pa je na taj način postupio protivno odredbi čl. 150. ZR-a u vezi s čl. 153. st. 3. ZR-a, navodeći da: „Naposljetku u predmetnoj pravnoj stvari iz iskaza saslušane svjedokinje ŠĐ jasno proizlazi da je ista upravo i upoznata s predmetom ovog spora, jer je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju radila na mjestu sindikalnog povjerenika s ovlastima radničkog vijeća za tvornicu dizel motora Brodosplit-tvornica dizel motora te je isticala da tuženik nije od nje tražio nikakvu suglasnost za otkazivanje ugovora o radu tužitelju te da nije s njom proveo savjetovanje vezano za otkaz ugovora o radu tužitelju. Tuženik nije ničime u postupku pobio navedene argumente svjedokinje ŠĐ budući je tek podneskom od 02.10.2023. godine tvrdio da svjedokinja ŠĐ nije bila njegov zaposlenik te da sukladno tome nije mogla biti ni sindikalni povjerenik te je tek tada predložio sudu pribaviti na uvid spis ovog suda Pr- 190/2023 radi dokazivanja navedene činjenice. Međutim, ovaj sud nije provodio navedeni dokaz budući se dokazni prijedlozi mogu podnijeti najkasnije do zaključenja pripremnog ročišta, a koje je bilo zaključeno 28.02.2022.godine, a kasnije samo ukoliko ih tuženik iz opravdanih razloga nije mogao ranije iznijeti, a što u predmetnoj pravnoj stvari nije slučaj“.

8. S ovakvim zaključkom suda prvog stupnja se ne može složiti ovaj viši sud.

9. Naime, sud prvog stupnja pri donošenju svoje odluke gubi iz vida činjenicu:

-da je tuženik još u odgovoru na tužbu naveo da je do i u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju kod tuženika bilo zaposleno troje radnika, na koju okolnost je predložio provođenje dokaza, za slučaj da ta činjenica bude osporena od strane tužitelja;

- da tužitelj tu činjenicu nije osporio, pri čemu sud istu kao nespornu navodi i u obrazloženju pobijane presude;

-da je tuženik nadalje u odgovoru na tužbu izričito naveo da kod njega ne djeluje niti radničko vijeće, niti sindikalni povjerenik te da kod tuženika nema zaposlenih osoba koje bi bile članovi sindikata sve u smislu odredaba ZR-a koje reguliraju predmetnu materiju;

-da se negativne činjenice ne dokazuju, već da onaj tko tvrdi postojanje neke činjenice isto mora dokazati;

-da iz iskaza svjedokinje ŠĐ ne proizlazi da je ista zaposlena kod tuženika.

10. Odredbom čl. 187. st. 2. ZR-a propisano je da sindikati koji imaju najmanje pet zaposlenih kod određenog poslodavca mogu imenovati ili izabrati jednog ili više sindikalnih povjerenika.

11. Dovođenjem u vezu naprijed citirane zakonske odredbe te činjenice koju tužitelj nije osporavao, a sud ju u obrazloženju svoje odluke navodi kao nespornu (da je tuženik do i u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju zapošljavao troje radnika) razvidno je da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a iznijeti razlozi su međusobno proturječni u odnosu na utvrđenje suda da je ŠĐ obnašala funkciju sindikalnog povjerenika kod tuženika te da tuženik s istom nije proveo savjetovanje prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju.

12. Također valja ukazati sudu prvog stupnja da nije niti činjenično niti pravno argumentiran zaključak suda „da je tuženik trebao u svakom slučaju provesti savjetovanje vezano za otkaz ugovora o radu tužitelju bilo sa sindikalnom povjerenicom tuženika ŠĐ bilo sa sindikalnim povjerenikom ili radničkim vijećem unutar grupacije Brodograđevne industrije Split, a u čijem sastavu je tuženik bio u vrijeme otkazivanja ugovora o radu“ pa pravilnost istoga nije moguće ispitati.

13. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otkloniti će u smislu navedenoga bitnu povredu odredaba postupka na način da će dati jasne i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva te provesti dokaze kako bi o istima mogao zaključivati, imajući pri tome u vidu pravila o teretu dokazivanja te će potom donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku poštujući pri tome pravila o njezinom sadržaju (čl. 338. ZPP-a).

14. Radi neizvjesnog uspjeha stranaka u sporu ukinuta je i odluka o parničnom trošku.

15. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 369. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac