Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-353/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević predsjednice vijeća, Tomislava Aralice, člana vijeća i suca izvjestitelja te Ilijane Petyo, članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik ČČ, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu Veterinarski fakultet, OIB: 36389528408, Heinzelova 55, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Marko Skukan, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 9601/2020-20 od 19. siječnja 2023., koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-9601/2020-25 od 2. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9601/2020-20 od 19. siječnja 2023., koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-9601/2020-25 od 2. veljače 2024., u dosuđujućem dijelu pod toč I. izreke te u dijelu pod toč. II. i IV. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje se rješenje o troškovima postupka sadržano u predmetnoj presudi u dijelu pod t. III. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odbijen za iznos od 210,68 eur-a[1] /1.587,41 kn.

II. Uvažava se žalba tužitelja kao djelomično osnovana, preinačuje se rješenje o troškovima postupka sadržano u navedenoj presudi pod t. III. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen za iznos od 444,62 eur-a/3.350,00 kn i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 444,62 eur-a/ 3.350,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 28. listopada 2025. do isplate po stopi koja se koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 84,41 eur-a/636,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, koja je ispravljena rješenjem istog suda posl. br. Pr- 9601/20-25 od 2. veljače 2025., suđeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku SVEUČILIŠTE U ZAGREBU VETERINARSKI FAKULTET, Zagreb, Heinzelova 55, OIB 36389528408 da tužitelju SČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.816,91 EUR / 21.223,99 kn, preračunato po fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom: na iznos od 181,24 EUR/ 1.365,59 kn od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate; na iznos od 181,24 EUR/ 1.365,59 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate; na iznos od 181,24 EUR/ 1.365,59 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate; na iznos od 181,24 EUR/ 1.365,59 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate; na iznos od 181,24 EUR/ 1.365,59 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate; na iznos od 181,24 EUR/ 1.365,59 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate; na iznos od 181,24 EUR/ 1.365,59 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate; na iznos od 218,39 EUR/ 1.645,44 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate; na iznos od 218,39 EUR/ 1.645,44 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate; na iznos od 219,32 EUR/ 1.652,48 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate; na iznos od 219,32 EUR/ 1.652,48 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate; na iznos od 219,32 EUR/ 1.652,48 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate; na iznos od 257,06 EUR/ 1.936,79 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate; na iznos od 196,40 EUR/ 1.479,75 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate; ; izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, po stopi do 31.12.2022. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 655,31 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 19. siječnja 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 655,31 euro, kao neosnovan.

IV/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu pod t. I. izreke te dijela pod t. II. i IV. izreke tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u dijelu pod t. III. izreke navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 1.-3. ZPP-a predlažući da se pobijana presuda u tom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba tuženika nije osnovana, a žalba tužitelja je djelomično osnovana.

U odnosu na žalbu tuženika:

4. Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. i 2. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Tuženik navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, međutim ta presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

5. Predmet postupka je isplata utuženih iznosa s osnove razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017.

6. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama te da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplaćivao plaću po osnovici 5.108,84 kn.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka, kao i u žalbenoj fazi postupka sporno je da li se na tužitelja primjenjuje Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 25. studenog 2006. (u daljnjem tekstu: Sporazum), Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (u daljnjem tekstu: Dodatak) i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (u daljnjem tekstu: Izmjene sporazuma) i te da li se slijedom toga plaća tužitelja obračunava s osnovicom od 5.415,37 kn, umjesto s osnovicom od 5.108,84 kn, s time da visina tužbenog zahtjeva i tijek kamata nisu sporni.

8. Vlada RH i Sindikati javnih službi, i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine. Utvrđeno je nadalje da su Vlada RH i navedeni sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, i to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. U čl. IV. su odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj. Utvrđeno je da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. -V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Također je utvrđeno da je 7. prosinca 2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je to prethodno opisano. Utvrđeno je da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima DZS-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015. Utvrđeno je i da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

8.1. Neosnovani su prigovori tuženika koje sadržajno iznosi, a vezani za ništetnost i nevaljanost Izmjena iz 2011., pa i kasnije iz Arbitražne odluke te konačno Vjerodostojnog tumačenja u cijelosti, kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.

9. Navedene Izmjene nisu doista potpisane od strane jednog od Sindikata koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006. pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske), ali da bi to utjecalo na valjanosti tih Izmjena, odnosno da bi zbog toga bile ništetne, navedeni Sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi navedeni Sindikat bio isključen iz pregovaranja, već je nedvojbeno da taj Sindikat nije potpisao navedene Izmjene, stoga sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama zakonite te pravno valjane stoga i proizvode određene pravne učinke. Pri tome valja ukazati na identična shvaćanja zauzeta u odlukama Vrhovnog suda RH (Revr 408/12-2 od 03. travnja 2017., Revr 847/10-2 od 07. prosinca 2011. te odluke Revr 1797/09-2 od 7. veljače 2012.), kao i odluke Ustavnog suda RH broj U-III/3535/2013 od 5. ožujka 2015.

10. Odredbom čl. 254. st. 2. Zakona o radu propisano je da o broju članova i sastavu pregovaračkog odbora sindikati odlučuju sporazumno, dok je st. 3. propisano da tek ako se sindikati ne sporazume o sastavu pregovaračkog odbora, o istome odlučuje Gospodarsko-socijalno vijeće. Činjenica je da u konkretnom slučaju niti jedan sindikat javnih službi od 2006. nije osporavao sastav pregovaračkih odbora za sklapanje predmetnih sporazuma i dodataka o osnovici, a što znači da su svi sindikati javnih službi, sporazumno odlučili o broju članova i sastavu pregovaračkih odbora.

11. Izmjene i dopune unesene su i u Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. – čl. 51. st. 4. (Narodne novine, br. 141/12).

12. Stoga su navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće postale i dio Kolektivnog ugovora te da su sadržaj u cijelosti prihvatili svi Sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.

13. Mjerodavno materijalno pravo sadržano je u Zakonu o plaćama u javnim službama (Narodne novine, br. 27/01 i 39/09), a prema odredbi iz čl. 192. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnoga odnosa, te se u čl. 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Stoga su Sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama.

14. Izmjene i dopune sklopljene su na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz čl. XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok je važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26. siječnja 2017.

15. Obzirom na naprijed navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno citiranoj odredbi čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, kao i odredbe čl. 51. st. 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine, br. 115/10), a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna. Pritom je odredbom čl. 51. st. 4. citiranog TKU-a (Narodne novine, br. 115/10) bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009. kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi čl. 51. st. 4. TKU-a (Narodne novine, br. 141/12). Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., a na koje se poziva tužitelj u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Sud pritom dodaje da sve navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi iz sadržaja već citirane odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

16. Budući da je tuženik učinio nespornim visinu tužbenog zahtjeva, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, kako je to naprijed i detaljno obrazloženo te dosudio tužitelju utuženi iznos.

17. Tuženik u žalbi ponavlja prigovore iznesene tijekom postupka, u odnosu na koje se očitovao prvostupanjski sud, kao i ovaj drugostupanjski sud obrazloženjem o primjeni materijalnog prava u ovom konkretnom slučaju.

U odnosu na žalbu tužitelja:

18. U žalbenom stadiju postupka sporno je pripada li tužitelju zatraženi trošak sastava podneska kojim se očitovao na navode tuženikova odgovora na tužbu, trošak sastava podneska kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka te trošak plateža predujma za provođenje financijskog vještačenja.

19. Odredbama ZPP-a nije izrijekom isključeno pravo tužitelja da se radi zaštite svojih prava i pisano očituje na odgovor na tužbu tuženika ili na druge navode tuženika kojima se dovodi u pitanje osnovanost njegovog zahtjeva.

20. Odredbom čl. 5. st. 1. ZPP propisano je da je sud dužan omogućiti strankama da se izjasne o svojim zahtjevima i navodima protivne stranke.

21. Odredbom čl. 155. st. 1. ZPP propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

22. Odredbom Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23 – dalje: Tarifa) određeno je, između ostalog, da odvjetniku pripada nagrada za sastavljanje obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu i to nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1., 3., 6. i 7.

23. Uvidom u spis utvrđeno je da se tužitelj podneskom od 27. srpnja 2021. očitovao na odgovor na tužbu. Iz navedenog slijedi, da tužitelju pripada pravo na trošak tog podneska koji čini nagrada za sastav po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tbr. 8.1. Tarife uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% od 100 bodova, odnosno 1.500,00 kn, uvećano za 25% PDV-a, dakle ukupno od 1.875,00 kn.

24. Tužitelju pripada i pravo na naknadu troškova parničnog postupka za sastav podneska od 7. listopada 2022. kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, prema Tbr. 8/1 Tarife, jer je po mišljenju ovog drugostupanjskog suda riječ o podnesku koji je obrazložen i bio potreban za vođenje parnice i to od 100 bodova, odnosno 1.500,00 kn, uvećano za 25% PDV-a, dakle ukupno od 1.875,00 kn.

25. Tužitelju pripada i pravo na naknadu troškova plateža predujma za provođenje financijskog vještačenja, jer je taj predujam bio potreban za provođenje vještačenja, a plaćen je po pozivu suda i to u iznosu od 1.500,00 kn.

26. Sijedom iznesenog, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka u daljnjem iznosu od 3.350,00 kn, sa pripadajućim zateznim kamatama na navedeni iznos od 28. listopada 2025., odnosno od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka pa do isplate (sukladno čl. 27. ZID ZPP/22 od 23. ožujka 2022.), koje tužitelju sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) također pripadaju.

27. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 380. t. 2. i 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude i kao pod t. I. i

II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

28. Tužitelj je sa žalbom uspio u omjeru od 67,84% pa mu stoga u cijelosti pripada i pravo na naknadu troškova žalbenog postupka prema Tbr. 10/5 Tarife u iznosu od 84,41 eur-a/636,00 kn pa je odlučeno kao pod t. III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

Zagreb, 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević