Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-203/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivi Juričko, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Juričko & partneri d.o.o., Split, Ćiril- Metodova 38, protiv tuženice RŠO, kao vlasnice Ordinacije Dentalne Medicine doc. dr. sc. Zorana Ivanković Buljan, Podstrana, Strožanačka 39b, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Maji Negovanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Matulić Sumić & partneri d.o.o., Split, Lička 4/A, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, vraćanja na rad i isplate naknade plaće, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2250/2023-25 od 22. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2250/2023-25 od 22. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od **.**.2023., te da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika te i dalje traje, kao i tužbeni zahtjev tužitelja za vraćanjem na radno mjesto doktora stomatologije za poslove u turizmu, sve sukladno Ugovoru o radu na neodređeno od **.**.2018., a ukoliko takvo radno mjesto kod tuženika ne postoji, na drugo odgovarajuće radno mjesto. Također, odbijen je i tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 12.321,24 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo i da tuženici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 22. siječnja 2025. do isplate (točka II. izreke).
2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem otkaza nedopuštenim, te zahtjev tužitelja za vraćanjem na rad i isplatom naknade plaće.
5. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:
- da je tužitelj kod tuženice bio zaposlen temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od **.**.2018. za obavljanje poslova doktor stomatologije za poslove u turizmu,
- da je Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od **.**.2023. tuženica tužitelju izvanredno otkazala ugovor o radu,
- da iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je tuženica tužitelju otkazala ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa i drugih osobito važnih činjenica zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć,
- da je tužitelj dana **.**.2023. podnio zahtjev za zaštitu prava radnika na koji tuženica nije odgovorila,
- da je tužba tužitelja pravovremeno podnijeta u rokovima iz čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/ - dalje: ZR) ,
- da je tužitelju otkazan ugovor o radu iz razloga što je dana **.**.2023. bez opravdanog razloga odbio odraditi protetski rad pacijentu VŠ zbog čega je dentalna asistentica ČŠ bila primorana nazvati pacijenta i otkazati mu termin što je tuženici kao poslodavcu prouzročilo neugodnosti i štetu, te stoga što je kontinuirano i neopravdano bez prethodne najave poslodavcu kasnio na posao i odlazio s istoga prije završetka radnog vremena,
- da je tužitelj počinio povrede radne obveze koje mu se odlukom o otkazu stavljaju na teret,
- da povrede radnih obveza koje se tužitelju stavljaju na teret predstavljaju osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog kojih uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.
6. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tužitelj žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja tako da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno.
7. Tužitelj žalbenim navodima ističe i da je odluka o otkazu nedopuštena jer je mu tuženica, protivno odredbi čl. 119. st. 2. ZR, nije omogućila iznošenje obrane pri čemu nisu postojale okolnosti zbog kojih je bilo opravdano očekivati da tuženice da mu ne omogući iznošenje iste. Međutim, takvi žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani. Naime, kako pravilno sud prvog stupnja utvrđuje, tuženica je e-mailom od 6. studenog 2023. tužitelja upozorila na kršenje radnih obveza, te ga pozvala odnosno omogućila da iznese svoju obranu koju obranu tužitelj do donošenja odluke o otkazu nije podnio. Stoga su predmetni žalbeni navodi tužitelja neosnovani. Osim toga, potrebno je i navesti da bi propust poslodavca da omogući radniku iznošenje obrane bio pravno relevantan samo u slučaju ako otkaz ugovora o radu ne bi uslijedio da je tužitelju omogućena obrana, a to u ovom sporu nije slučaj (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 675/2020 od17 listopada 2023. i Revr-826/2014 od 3. lipnja 2014.).
8. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tužitelja da nije počinio teške povrede radne obveze. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je došao na posao i jednostavno, bez konzultacije i dopuštenja poslodavca, odlučio da neće odraditi protetski posao na pacijentu VŠ, već samo neke pacijente. Pravilan je zaključak suda pravog stupnja da ako je tužitelj imao probleme sa koljenom i osjećao bol da je onda logično za zaključiti da ne bi mogao primiti niti jednog pacijenta. Također, pravilan je i zaključak suda prvog stupnja da se tužitelj nije ponašao u skladu s naravi i vrstom posla za koji je zadužen i da nije savjesno odgovorno ispunio svoje obveze iz ugovora o radu te da se odbijanje rad za pacijentu , neovisno o tome da li je tuženici kao poslodavcu nastala šteta, može okarakterizirati kao neodgovorno i neprofesionalno ponašanje koje predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa koje poslodavac nije dužan trpjeti i koji predstavlja opravdani razlog za otkaz. Pritom, čini se, prilikom takvog postupanja tužitelja sam pacijent i nije bio previše bitan odnosno nije bilo previše bitno da li i pacijentu takva odgoda odgovara, da li je pacijent za taj dan svoje druge životne ili radne obveze prilagodio kako bi došao u zakazano vrijeme u stomatološku ordinaciju i sl.
9. Tužitelj u žalbi ističe i da su iskazi svjedoka VŠ i svjedokinje ČŠ proturječni u dijelu na koji način je svjedok VŠ obaviješten o odgodi termina. Međutim, činjenica na koji način je svjedoka VŠ obaviješten o odgodi termina na njegov protetski zahtjev odnosno da li je to bilo telefonskim putem, kako to proizlazi iz iskaza svjedokinje ČŠ ili prilikom dolaska u ordinaciju kako to proizlazi iz iskaza svjedoka VŠ, i nije odlučno za postupak u situaciji kada je u istome nesporno odlukom tužitelja isti odgođen.
10. U odnosu na žalbeni navod tužitelja da sud prvog stupnja nije cijenio njegovo zdravstveno stanje, te da je u postupku bilo potrebno izvesti dokaz dopunskim medicinskim vještačenjem potrebno je navesti da je pravilno sud prvog stupnja postupio kad je nije izveo navedene dokaze. Naime, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj samovoljno odlučio koje će poslove iz ugovora o radu obavljati, te je bez konzultacije sa poslodavcem ili pacijentom jednostavno pacijentu otkazao zakazani termin za protetski zahvat. Takvo postupanje tužitelja u konkretnom slučaju, neovisno o tome da li je tužitelj doista toga dana boljelo koljeno, predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, pa stoga nije bilo potrebno izvoditi i dokaze na koje tužitelj ukazuje u žalbi jer je činjenično stanje bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno da se na temelju istog može donijeti pravilna i na zakonu osnovana presuda. Stoga u postupku nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. st. 2. ZPP koju u žalbi ističe tužitelj.
11. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na kasniji dolazak i raniji odlazak s posla. Tužitelj naime, u žalbi ističe da je u konkretnom slučaju tužitelj imao klizno, a ne fiksno radno vrijeme. Međutim, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je u spornom razdoblju od 24. listopada 2023. do 31. listopada tužitelj kasnije dolazio i ranije odlazio s posla. Navedeno postupanje tužitelja predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa i postupanje koje je protivno čl. IV. Ugovora o radu kojim se tužitelj obvezao raditi u punom radnom vremenu u trajanju od 40 sati tjedno. Pritom tom odredbom ugovora o radu nije ugovoreno klizno radno vrijeme kako to tužitelj tvrdi u žalbi tijekom postupka. Osim toga, tužitelju se ne stavlja samo kašnjenje na posao već i to što svoj nije ispunjavao svoju obvezu iz ugovora o radu da radi 8 sati dnevno.
12. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ocijenio izvedene dokaze, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP, a niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. i čl. 220. st. 2. ZPP koju sadržajno ističe tužitelj. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 116. st. 1. i čl. 119. st. 2. ZR kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tužitelj.
13. Tužitelj u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je pobijana presuda proturječna, te ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Međutim, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne, razumljive i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
14. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
15. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).
16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 28. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Vesna Žulj
