Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-207/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ksenije Grgić, kao članice vijeća, u parnici tužiteljice ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Ivanu Zoriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zorić i partneri j.t.d., Zagreb, Ulica Pavla Šubića 23, protiv 1. tuženika EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dinku Kulašu, odvjetniku u Dugom Selu, Bjelovarska 5 i 2. tuženika ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužiteljice i 1. tuženika EI protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-358/2019-54 od 3. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-358/2019-54 od 3. veljače 2023. u točki I. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je I. tuženik dužan priznati tužiteljici da je vlasnica u ¼ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi KUĆA BR. 11, DVORIŠTE I ORANICA U [adresa], površine 1063 m2 te je dužan dozvoliti da se upisano vlasništvo u ¼ dijela navedene nekretnine u njegovu korist briše, a na njegovo mjesto da se upiše tužiteljica.“

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-358/2019-54 od 3. veljače 2023. u točkama II. i III. izreke te u točki IV. izreke u dijelu u kojem je odlučeno da tužiteljica snosi svoj trošak postupka.

III. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-358/2019-54 od 3. veljače 2023. u točki IV. izreke u dijelu u kojem je odlučeno da 1. tuženik snosi svoj trošak postupka i sudi:

Nalaže se tužiteljici da 1. tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.786,62 EUR-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I./ Utvrđuje se da je I. tuženik dužan priznati tužiteljici da je vlasnica u ¼ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi KUĆA BR. 11, DVORIŠTE I ORANICA U [adresa], površine 1063 m2 te je dužan dozvoliti da se upisano vlasništvo u ¼ dijela navedene nekretnine u njegovu korist briše, a na njegovo mjesto da se upiše tužiteljica.

II./ Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži da joj I. tuženik izda tabularnu ispravu, u dijelu utvrđenja da je vlasnica daljnjih ¼ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi KUĆA BR. 11, DVORIŠTE I ORANICA U [adresa], površine 1063 m2 kao i u dijelu da je vlasnica ½ dijela kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u daljnjoj površini od 669 m2.

III./ Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na II. tuženika u cijelosti.

IV./ Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“, broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ni 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima. Zatražila je trošak žalbe specificiran u žalbi.

3. Odgovor na žalbu tužiteljice nije podnesen.

4. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. izreke te u dijelu pod točkom IV. izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka pravovremenu žalbu je podnio I. tuženik EI zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima.

5. Odgovor na žalbu I. tuženika EI nije podnesen.

6. Prvostupanjska presude sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju navodi o sadržaja isprava i zapisnika priležećih spisu i samih tih zapisnika i isprava tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuju žalbe stranaka.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je protivno žalbenoj tvrdnji stranaka sud prvog stupnja u provedenom postupku u potpunosti i pravilno raspravio činjenice od kojih zavisi zakonitost presuđenja u ovoj pravnoj stvari (čl. 8. ZPP), ali je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva kao u točki I. izreke.

9. Tužiteljica u žalbi ističe da je prvostupanjska presuda neprovediva u zemljišnim knjigama, jer je prvostupanjski sud donio odluku o pravu suvlasništva samo u odnosu na objekt bez pripadajućeg dijela zemljišta ne kojem je objekt sagrađen što je protivno načelu jedinstva nekretnine.

10. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (list 541 prvostupanjskog spisa) tužiteljica točkom I. zahtjeva da se utvrdi vlasnicom ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje se sastoje od čkbr. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 11., dvorište i oranica u [adresa] površine 2272 m2 te da su tuženici dužni dozvoliti da se upisano vlasništvo u ½ dijela navedene nekretnine u njihovu korist briše, a na njegovo mjesto da se upiše tužiteljica te su dužni u roku od 15 dana izdati tabularnu ispravu što će u protivnom zamijeniti presuda. Točkom II. tužbenog zahtjeva tužiteljica stavlja tuženicima ponudu da se mogu osloboditi navedenog priznanja ako tužiteljici isplate iznos od 286.920,73 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja, pa do isplate, te pod točkom III. izreke tužiteljica predlaže da joj tuženici naknade parnični trošak.

11. Pobijanom prvostupanjskom presudom prvostupanjski sud pod točkom I. izreke utvrđuje da je tužiteljica vlasnica ¼ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća broj 11, dvorište i oranica u [adresa] površine 1063 m2 te da je 1. tuženik EI dužan dozvoliti da se upisano vlasništvo ¼ dijela navedene nekretnine u njegovu korist briše, a na njegovo mjesto da se upiše tužiteljica, dok je pod točkom II. izreke odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži da joj 1. tuženik EI izda tabularnu ispravu, u dijelu utvrđenja da je vlasnica daljnjih ¼ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća broj 11, dvorište i oranica u [adresa], površine 1063 m2 kao i u dijelu da je vlasnica ½ dijela čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u daljnjoj površini od 669 m2., dok je u odnosu na 2. tuženika ŠI tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, bez navođenja o kojem tužbenom zahtjevu se radi.

12. Prije svega valja navesti da tužbeni zahtjev o kojem je prvostupanjski sud odlučivao nije tužbeni zahtjev koji je tužiteljica konačno postavila podneskom na listu 541 spisa.

13. Prvostupanjskom presudom tužiteljica je utvrđena vlasnicom ¼ dijela predmetne nekretnine površine od 1063 m2 u naravi kuća, dvorište i oranica, dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva da je vlasnica daljnjih ¼ dijela predmetne nekretnine u površini od 1063 m2 u naravi kuća, dvorište i oranica i odbijen je zahtjev da je vlasnica ½ dijela te čestice u površini od 699 m2.

14. Tužiteljica u odnosu na tužbeni zahtjev o kojem je prvostupanjski sud odlučio samo navodi „presuda je neprovediva u zemljišnim knjigama jer je sud donio odluku o pravu suvlasništva samo u odnosu na objekt bez pripadajućeg dijela zemljišta, na kojemu je izgrađena kuća, što je protivno načelu jedinstva nekretnine“.

15. Ovakovim navodima žalbe tužiteljica pobija presudu iz razloga što je ista neprovediva u zemljišnim knjigama, a istovremeno ne traži da se prvostupanjska presuda dopuni, jer prvostupanjski sud nije u cijelosti odlučio o njezinom tužbenom zahtjevu.

15. 1. Tuženik žalbenim navodima također navodi da je ova presuda neprovediva te ističe da je ista posljedica pogrešno postavljenog tužbenog zahtjeva, jer je tužiteljica mogla usmjeriti tužbeni zahtjev isključivo na dio koji pripada tužitelju odnosno na čkbr. [katastarska čestica] sa 1603 m2 i na njoj sagrađen objekt. Osporava i utvrđenje prvostupanjskog suda o veličini suvlasničkog omjera tužiteljice na površini na kojoj je utvrđena suvlasnicom.

16. Prvostupanjski sud je utvrdio tužiteljicu suvlasnicom na kući, dvorištu i oranici u idealnom dijelu određene površine predmetne nekretnine te odbio dio zahtjeva da je suvlasnica u idealnom dijelu preko tog dosuđenog dijela iste površine predmetne nekretnine te je istu odbio sa tužbenim zahtjevom da je suvlasnica u idealnom dijelu na daljnjoj površini iste nekretnine.

17. Iz obrazloženja prvostupanjske presude bi proizlazilo da je 1. tuženik tužiteljici priznao suvlasništvo ¼ dijela kuće i zemljišta na kojem je kuća sagrađena i to dijela koji pripada kući nakon parcelacije zemljišta i nakon legalizacije, a radilo bi se upravo o površini nekretnine kojom bi tužiteljica u prvostupanjskoj presudi bila utvrđena suvlasnicom.

18. Dalje je utvrđenje suda da je 1. tuženik darovanjem od oca stekao zemljište na kojem je kuća sagrađena pa je isto njegova posebna imovina, a u trenutku darovanja radilo se o društvenom vlasništvu te je i nekretnina prilikom podnošenja tužbe bila upisana kao društveno vlasništvo sa pravom korištenja 1. tuženika EI, sada je upisana kao suvlasništvo tuženika, svakog u ½ dijela, da je između tuženika provedena dioba suvlasničke zajednice nekretnina u kojoj tužiteljica nije sudjelovala i kojoj nije prigovarala, da je izvršena podjela na način da su čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] zamišljene kao jedna čestica te podijeljene na jednake dijelove, da je doprinos stranaka u izgradnji kuće do prestanka bračne zajednice podjednak imajući u vidu njihove prihode, pri čemu je 1. tuženik imao neznatno veća primanja, kao i da su stranke u podjednakim omjerima uložile svoju posebnu imovinu stečenu prodajom naslijeđene imovine i vlastite imovine stečene prije braka, te da je 1. tuženik nakon prestanka braka ulagao u kuću i na taj način povećao njezinu vrijednost.

19. Imajući u vidu gornja utvrđenja zaključak je prvostupanjskog suda da je tužiteljica s osnova bračne stečevine stekla kuću i onaj dio zemljišta koji sa kućom čini jedinstvo nekretnine u smislu odredbe čl. 367. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje: ZV). Pri tome se u odnosu na mjerodavno pravo u odnosu na bračnu stečevinu pozvao na odredbe čl. 285. i čl. 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj 11/78, 22/78, 45/89, 59/90 i 25/94 – dalje u tekstu ZBPO), prema kojem se udio u bračnoj stečevini utvrđivao sukladno doprinosima stranaka.

20. Kako je zemljište na kojem je sagrađena kuća posebna imovina 1. tuženika to provedena dioba između njega i 2. tuženika u kojoj tužiteljica nije sudjelovala ne utječe na njezina vlasnička prava, no ista nije mogla steći s osnova bračne stečevine veću površinu zemljišta od one koja joj pripada obzirom na provedenu legalizaciju i formiranje građevinske čestice u naravi, a radilo bi se prema stanju spisa upravo o zemljištu na kojem je sagrađena kuća u površini u kojoj ju je sud utvrdio suvlasnicom. Stoga je u odnosu na 2. tuženika tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u cijelosti.

21. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda o doprinosu stranaka u izgradnji kuće navodima žalbe stranaka kojima se preocjenjuju provedeni dokazi na način koji nema podlogu u prvostupanjskom spisu i na način koji strankama odgovara nisu dovedena u sumnju. Uostalom ocjena dokaza je na sudu, a ne strankama.

22. Kako je predmetna kuća zajednička imovina tužiteljice i 1. tuženika to nekretnina, kuća i zemljište na kojem je kuća izgrađena, odnosno zemljište koje služi redovitoj uporabi zgrade, predstavljaju zajedničku imovinu bračnih drugova i u okolnostima kada je kuća izgrađena na zemljištu koje je prije gradnje bilo posebno vlasništvo 1. tuženika. Činjenicu posebnog vlasništva tuženika nad zemljištem na kojem je kuća izgrađena prvostupanjski sud je pravilno cijenio u smislu doprinosa istog u stjecanju te imovine, kod utvrđivanja udjela bračnog druga u zajedničkoj imovini u smislu odredbe čl. 287. ZBPO.

23. Dakle, tužiteljica je kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud mogla steći kao bračnu stečevinu samo onaj dio zemljišta na kojem je kuća sagrađena i koji služi redovitoj uporabi kuće, a to je prema rezultatima dokaznog postupka upravo ona površina koju 1. tuženik ne spori, a radi se u naravi o točno individualiziranom dijelu nekretnine u površini koja joj je dosuđena u suvlasništvo. Taj dio nekretnine predstavlja pojedinačno određenu stvar u smislu čl. 5. st. 1. ZV, no tužiteljica unatoč tome što je od strane suda pozvana da uredi tužbeni zahtjev na način da bude provediv u zemljišnim knjigama i što ga je nekoliko puta preinačavala i nadalje postavljenim zahtjevom traži suvlasništvo na cijeloj nekretnini, a stekla je kao bračnu stečevinu kuću i zemljište na kojoj je kuća sagrađena, a koje služi redovitoj uporabi kuće, dok je u preostalom dijelu nekretnina posebna imovina 1. tuženika.

24. Kako je tužiteljica stekla kao bračnu stečevinu pravo suvlasništva na određenom realnom dijelu nekretnine odnosno zemljištu na kojem je kuća sagrađena i koji služi redovitoj uporabi nekretnine i koji dio predstavlja pojedinačno određenu stvar, a ne i idealni dio nekretnine, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo prihvatiti žalbu 1. tuženika i preinačiti prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

25. Iz gore navedenih razloga pravilno je odbijen dio tužbenog zahtjeva pod točkom II. izreke i u odnosu na 2. tuženika.

26. Pravilno je odbijen tužbeni zahtjev radi izdavanja tabularne isprave, jer stranke nisu u obvezno pravnom odnosu iz kojeg bi proizlazila obveza izdavanja tabularne isprave, već o tužbenom zahtjevu na utvrđenje stjecanja prava vlasništva na temelju zakona.

27. Obzirom na izloženo valjalo je prvostupanjsku presudu preinačiti u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP te odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom II. i III. temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

28. Kako je ovom presudom djelomično preinačena prvostupanjska presuda valjalo je temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP.

30. 1. tuženiku su dosuđeni troškovi postupka primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: Tarifa).

31. 1. tuženiku su kao opravdani dosuđeni troškovi zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik, i to zastupanje na ročištima 12. i 31. svibnja 2021., 17. listopada i 15. studenoga 2022., i 10. siječnja 2023. po Tbr. 9./1. – 500 bodova po ročištu, trošak sastava obrazloženih podneska od 9. srpnja i 2. prosinca 2020. i 2. listopada 2022. po Tbr. 8./1. - 500 bodova po podnesku, sastav ostalih podnesaka od 25. lipnja i 8. srpnja 2021., 22. ožujka 2022. i 3. siječnja 2023. – Tbr. 8./4. Tarife – 25 bodova po podnesku, ukupno 4100 bodova, računajući vrijednost boda iznosom od 2,00 EUR-a po Tbr. 54. i uvećano za PDV po stopi od 25% po Tbr. 46. Tarife, odnosno ukupno troškovi zastupanja u iznosu od 10.250,00 EUR-a uvećano za troškove plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 536,62 EUR-a/4.000,00 kn . Odnosno ukupno opravdani troškovi 1. tuženika iznose 10.786,62 EUR-a.

32. 1. tuženiku nije dosuđen trošak sastava podneska od 16. rujna 2021., jer u istome ponavlja navode iznesene tijekom postupka, pa ovaj trošak nije potreban za vođenje postupka.

33. Obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Jadranka Travaš