Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ob-328/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednice vijeća Željke Rožić Kaleb, suca izvjestitelja i člana vijeća Andrine Raspor Flis, te člana vijeća Ane Gradišek, u pravnoj stvari tužiteljice AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivica Crnogaća, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika VT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Matas, odvjetnik u Šibeniku, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P Ob-90/2019-50 od 15. svibnja 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika VT kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P Ob-90/2019-50 od 15. svibnja 2025. godine.
II Odbija se zahtjev tužiteljice AT za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđuje se da je tužiteljica po osnovi bračne stečevine suvlasnica za 1/2 dijela nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], te se slijedom utvrđenja iz toč. I. izreke prvostupanjske presude utvrđuje da je sadašnja uknjižba prava vlasništva predmetne nekretnine u ½ dijela pogrešna, pa se ovlašćuje tužiteljica na temelju prvostupanjske presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za 1/2 dijela, uz istodobni izbris istog prava s imena tuženika za 1/2 dijela, te je tuženik dužan naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 11.250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana.
2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traži trošak sastava žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda, te traži trošak sastava odgovora.
4. Žalba nije osnovana.
5. U provedenom postupku sud prvog stupnja, glede utvrđenja bračne stečevine, nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da izreka presude nije nerazumljiva ni proturječna sama sebi i razlozima presude, sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danih u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
6. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
7. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.
8. Tako je sud prvog stupnja pravilnom ocjenom provedenih dokaza, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
9. Naime, nesporno je da su stranke bile u braku od 1991. godine do 2017. godine, u kojem je rođeno dvoje djece, te su za vrijeme trajanja braka stekli predmetnu nekretninu.
10. Prema odredbi čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj: 51/89, 59/90, 25/1994. - dalje: ZBPO), koji se primjenjuje u ovom postupku s obzirom na vrijeme stjecanja bračne imovine, imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina.
11. Sud prvog stupnja pravilno je, sukladno odredbi čl. 287. ZBPO utvrdio omjer u stjecanju bračne imovine i ocijenio da su stranke zajednički stekli predmetnu kuću, svaki u jednoj polovini dijela.
12. Naime, rad bračnih drugova tijekom trajanja bračne zajednice predstavlja konstitutivni element nastanka bračne stečevine, a u obzir dolazi svaki oblik rada kojim se stvara vrijednost, odnosno koji je jedan od bračnih drugova upotrijebio za stvaranje imovine koja ima status bračne stečevine. To može biti rad na temelju kojeg se ostvaruje pravo na plaću ili naknadu, rad u kućanstvu, rad oko odgoja i brige o djeci, te svaki drugi oblik rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.
13. Nesporno da je tužiteljica u vrijeme gradnje predmetne kuće bila zaposlena, a iz iskaza svjedoka ČT, kćeri stranaka, proizlazi da je njena majka radila do 2016. godine i cijelu svoju zaradu davala tuženiku, a da je isključivo vodila brigu o njoj i sestri te se samostalno brinula o njima i kupovala im stvari, u čemu tuženik ni na koji način nije sudjelovao.
14. Prema tome sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da se radi o imovini koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, pa sama činjenica da se na tu imovinu uknjižio tuženik kao jedini vlasnik, ne dovodi u pitanje pravno svojstvo te imovine, niti dovodi u pitanje suvlasnički udio bračnih drugova, ako stranke nisu drugačije ugovorile.
15. Pri tome je pravilno sud prvog stupnja nije prihvatio navode tuženika da su njemu majka i brat pomogli novčanim iznosima u gradnji kuće, odnosno da je njegova majka od svoje rođakinje primila 15.000,00 tadašnjih DEM koje mu je dala za gradnju, a da mu je brat dao 10.000,00 tadašnjih DEM sa štedne knjižice i zatim još 8.000,00 DEM i 4.000,00 DEM svoje ušteđevine, budući da to tuženik ničim ne dokazuje.
16. Naime, iako te navode potvrđuju svjedok LT, majka tuženika i CT, brat tuženika, iz iskaza svjedoka ČT, kćerke stranaka, proizlazi da koliko ona zna nitko nije financijski pomagao u gradnji kuće, te je kuća izgrađena isključivo od zarade njezinih roditelja, a niti njezina baka niti stric nisu dali novce niti pomogli u gradnji te kuće. Naime, njezin stric CT je otišao raditi u SR Njemačku i tamo radio neko vrijeme na crno i nije bio u situaciji davati novac za gradnju kuće, a sada koliko ona čuje ima i nekih financijskih problema gdje mu pomaže tuženik, a baka LT nikad nije radila i živi isključivo od mirovine djeda, te su ju njezini roditelji pomagali, jer ona nije bila u mogućnosti pomagati njima, te kad bim došli u posjetu baka i stric dali bi njima djeci najviše 50,00 tadašnjih DEM. Isto tako, koliko ona zna rođakinja TT nije dala nikakav novac roditeljima za gradnju kuće, a tu rođakinju je ona vidjela nekoliko puta u životu, a zadnji put prije deset godina. U kući se vodio razgovor oko toga da bi se jednog dana podiglo potkrovlje kao zaseban stan u smislu da bi se to izgradilo za nju i sestru, a nikad nije bilo govora da bi se to radilo za strica ili baku.
17. Imajući u vidu iskaz te svjedokinje, koja najbolje poznaje odnose među roditeljima i u obitelji, nije životno uvjerljivo ni logično da bi majka tuženika i brat tuženika njemu pomagali pri gradnji kuće, s obzirom na činjenicu da je majka tuženika LT došla za vrijeme rata u [adresa] živjeti sa strankama u podstanarstvu, a iz njezinog iskaza proizlazi da je morala neki novac dati i za uređenje svoje kuće u [adresa] kada su se stekli uvjeti za povratak, pa stoga njezin iskaz da je ona ulagala u predmetnu kuću kako bi živjela sa strankama nije uvjerljiv.
18. Ni iskaz svjedoka CT ovaj sud ne smatra uvjerljivim s obzirom na njegove navode da je on živio i radio u Njemačkoj od 1997. godine, te da je u kratkom roku mogao uštedjeti znatnije iznose tadašnjih maraka prvo 10.000,00 a onda 8.000,00 kako bi ulagao u izgradnju predmetne kuće, s obzirom na to da je on kao maloljetnik došao iz [adresa] za vrijeme rata živjeti kod tuženika, pa je ovom sudu životniji iskaz svjedoka ČT koja je navela da je tuženik pomagao svjedoku jer je on otišao raditi u Njemačku i neko vrijeme radio na crno i nije bio u mogućnosti doprinositi za izgradnju predmetne kuće, a niti da je rođakinja TT dala novac za gradnju, s obzirom da j svjedok CT naveo da on nije vidio da je taj novac dala rođakinja njegovoj majci, nego je to čuo od majke.
19. Zbog toga nije uvjerljiv ni navod svjedoka CT da su on, tuženik i njihova majka ulagali u kuću kako bi svaki imali jedan kat, kao ni navod da su se njih troje to dogovarali nakon razvoda braka stranaka, u kojem dogovoru nije sudjelovala tužiteljica, tim više što je tuženik izjavio da su se u početku oni tako dogovorili, ali da su se njegova majka i brat kasnije distancirali.
20. I svjedokinja ŽT navodi da su oboje stranaka radili u vrijeme gradnje kuće i štedjeli, a o kućanstvu i djeci se isključivo brinula tužiteljica, jer je tuženik puno radio, a pri gradnji fizički su im pomagali prijatelji i rodbina i to besplatno. Majka i brat tuženika nikad nisu stanovali u toj kući nego s njima u podstanarstvu, a u kuću su samo dolazili k njima u posjetu i tamo boravili određeno vrijeme. Ona nikada nije čula niti od stranaka niti od rodbine da bi netko od rodbine tuženika ili njegova majka ili brat tuženiku financijski pomagali u gradnji te kuće, a bila je dobra i sa majkom i sa bratom, ali joj oni nikad nisu rekli da bi oni imali pravo vlasništva na toj kući.
21. Prema tome, iz svega očito proizlazi da su stranke za vrijeme trajanja braka kupile zemljište i izgradile predmetnu kuću zajedničkim novcem i zaradom, pa iako je tuženik više radio i time više pridonosio zajedničkim financijama, tužiteljica je uz svoju zaradu doprinosila još na način da je svoj rad ulagala i u odgoj i brigu o dvoje djece, što predstavlja njezin doprinos u stjecanju zajedničke imovine, zbog čega je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da su njihovi udjeli u stjecanju te imovine jednaki.
22. Pri tome tuženik nije dokazao da bi njegov udio u stjecanju predmetne imovine bio veći, jer da je on određena sredstva dobio od majke i brata, što bi predstavljalo njegovu posebnu imovinu u smislu odredbe čl. 278. st. 1. ZBPO, s obzirom na to da u spis nije pridonio nikakav dokaz o tome, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP, a te njegove navode je izričito opovrgnula kćer stranaka, a nije ni dokazao postojanje bilo kakvog dogovora među strankama glede suvlasništva predmetne kuće.
23. Stoga je i ovaj sud prihvaća pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da su stranke na jednake dijelove stekle predmetnu nekretninu, pa svi suprotni navodi u žalbi tuženika, koji se uglavnom odnose na ocjenu provedenih dokaza, na što pravo ima jedino sud, nisu osnovani.
24. Sama činjenica da je tuženik nakon što je tužiteljica iselila iz kuće i nakon njihovog razvoda, nešto uložio u kuću u vidu farbanja, te postavljanja ograde, ne predstavlja njegov veći udio u stjecanju bračne stečevine, nego se jedino može raditi o obveznom pravnom zahtjevu koje bi mu tužiteljica na ime svog dijela bila dužna isplatiti za te učinjene radove.
25. Neosnovani su i žalbeni navodi glede odluke o trošku, jer je sud prvog stupnja pravilno dosudio tužiteljici trošak parničnog postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.
26. Naime, tužiteljica je u spis dostavila rješenje Ureda državne uprave u Šibensko- kninskoj županiji o odobravanju pravne pomoći, od 19. lipnja 2019. godine, u kojem je navedeno da tužiteljica ima pravo na korištenje sekundarne pravne pomoći, sukladno čl. 12. st. 2. a i b Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći ("Narodne novine", br. 143/13, 98/19 – dalje: ZBPP), u vidu zastupanja u sudskom postupku i za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, koja joj se odobrava u visini od 100% iznosa troškova pravne pomoći.
27. Prema odredbi čl. 23. st. 1. ZBPP troškovi sudskog postupka, sudske pristojbe i troškovi postupka s osnove nagrade i naknade stvarnih izdataka za rad odvjetnika kao punomoćnika u postupku čine troškove postupka pred sudom, a prema stavku 2. istog članaka ako korisnik pravne pomoći uspije u sporu, ima pravo na naknadu troškova s osnove nagrade i naknade stvarnih izdataka za rad odvjetnika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
28. Kako je tužiteljica kao korisnik pravne pomoći uspjela u cjelosti u sporu, to ima pravo na naknadu troškova postupka za rad svoga odvjetnika, time da će tužiteljica biti dužna postupiti sukladno odredbi čl. 24. st. 1. al. 1. i st. 2. ZBPP.
29. Stoga je slijedom navedenog valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
30. Tužiteljici nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer za vođenje ove parnice taj trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 28. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Željka Rožić Kaleb
