Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-1788/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, KČE, izvjestiteljice i članice, KČ, članice, u pravnoj stvari tužiteljice UČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vinku Ljubičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak & Partneri d.o.o. iz Splita, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 (za Ministarstvo unutarnjih poslova), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-144/2019-20 od 17. ožujka 2022., u sjednici održanoj 28. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-144/2019-20 od 17. ožujka 2022. u dijelu stavka IV. izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška za iznos od 2.343,75 kn[1] /311,07 eura.
II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-144/2019-20 od 17. ožujka 2022. u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici bruto iznos od 39.498,72 kn/5.242,38 eura sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 3.326,58 kn/441,52 eura od 15. srpnja 2017., 3.644,00 kn/483,65 eura od 15. kolovoza 2017., 3.313,68 kn/439,81 eura od 15. rujna 2017., 3.605,19 kn/478,50 eura od 15. listopada 2017., 3.080,45 kn/408,85 eura od 15. studenoga 2017., 2.525,11 kn/335,14 eura od 15. prosinca 2017., 3.981,52 kn/528,44 eura od 15. siječnja 2018., 3.437,32 kn/456,22 eura od 15. veljače 2018., 3.297,10 kn/437,61 eura od 15. ožujka 2018., 3.403,64 kn/451,75 eura od 15. travnja 2018., 3.446,45 kn/457,43 eura od 15. svibnja 2018. i 2.437,70 kn/323,54 eura od 15. lipnja 2018. do isplate te u dijelu stavka IV. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 11.909,37 kn/1.580,65 eura s pripadajućom zateznom kamatarom.
III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-144/2019- 20 od 17. ožujka 2022. u stavku III. izreke i sudi:
Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 398,17 eura sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.500,00 kn/199,08 eura od 1. siječnja 2017. i na iznos od 1.500,00 kn/199,08 eura od 1. siječnja 2018. do isplate po stopi koja tužiteljici pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.
IV. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-144/2019- 20 od 17. ožujka 2022. u dijelu stavka I. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu preko bruto iznosa od 39.498,72 kn/5.242,38 eura do bruto iznosa od 103.031,28 kn/13.674,60 eura s pripadajućom zateznom kamatom i u dijelu stavka IV. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 11.909,37 kn/1.580,65 eura do iznosa od 28.906,25 kn/3.836,52 eura (za iznos od 16.996,88 kn/2.255,87 eura) s pripadajućom zateznom kamatom i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev preko bruto iznosa od 39.498,72 kn/5.242,38 eura do bruto iznosa od 103.031,28 kn/13.674,60 eura sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 5.294,38 kn/702,68 eura od 15. srpnja 2017., 5.294,38 kn/702,68 eura od 15. kolovoza 2017., 5.294,38 kn/702,68 eura od 15. rujna 2017., 5.294,38 kn/702,68 eura od 15. listopada 2017., 5.294,38 kn/702,68 eura od 15. studenoga 2017., 5.294,38 kn/702,68 eura od 15. prosinca 2017., 5.294,38 kn/702,68 eura od 15. siječnja 2018., 5.294,38 kn/702,68 eura od 15. veljače 2018., 5.294,38 kn/702,68 eura od 15. ožujka 2018., 5.294,38 kn/702,68 eura od 15. travnja 2018., 5.294,38 kn/702,68 eura od 15. svibnja 2018. i 5.294,38 kn/702,68 eura od 15. lipnja 2018. do isplate.
Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 11.909,37 kn/1.580,65 eura do iznosa od 28.906,25 kn/3.836,52 eura (za iznos od 16.996,88 kn/2.255,87 eura) s pripadajućom zateznom kamatom.
V. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici trošak sastava žalbe u iznosu od 82,95 eura, u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak sastava žalbe u iznos od 255,91 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici bruto iznos od 103.031,28 kuna, uz zakonske zatezne kamate, i to:
- na iznos od 8.620,96 kn počev od 15.07.2017.godine
- na iznos od 8.938,38 kn počev od 15.08.2017.godine
- na iznos od 8.608,06 kn počev od 15.09.2017.godine
- na iznos od 8.899,57 kn počev od 15.10.2017.godine
- na iznos od 8.374,83 kn počev od 15.11.2017.godine
- na iznos od 7.819,49 kn počev od 15.12.2017.godine
- na iznos od 9.275,90 kn počev od 15.01.2018.godine
- na iznos od 8.731,70 kn počev od 15.02.2018.godine
- na iznos od 8.591,48 kn počev od 15.03.2018.godine
- na iznos od 8.698,02 kn počev od 15.04.2018.godine
- na iznos od 8.740,83 kn počev od 15.05.2018.godine
- na iznos od 7.732,08 kn počev od 15.06.2018.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.
II Dužna je tužena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici iznos od 1.250,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 25.prosinca 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, dok se za više zatraženo, za iznos od ukupno 1.750,00 kuna (250,00 kn + 1.500,00 kn) sa zateznim kamatama na taj iznos, te za više zatražene zakonske zatezne kamate na iznos od 1.250,00 kn za razdoblje od 1.siječnja 2017.god. do 24.prosinca 2017.god., tužiteljica odbija u svom zahtjevu.
III Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu, a koji glasi:
" Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 3.000,00 kuna, uz zakonske zatezne kamate i to:
- na iznos od 1.500,00 kn počev od 01.01.2017.godine
- na iznos od 1.500,00 kn počev od 01.01.2018.godine
pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena."
IV Dužna je tužena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici troškove parbenog postupka u iznosu od 28.906,25 kuna sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 17.ožujka 2022. pa do isplate, a po stopi koja se koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, dok se za više zatraženo, za iznos od 2.343,75 kn, tužiteljica odbija.“
2. Protiv presude u stavku III. i u dijelu stavka IV. izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška za iznos od 2.343,75 kn/311,07 eura žali se tužiteljica iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku /„Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a/), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.
3. Protiv presude u stavku I. izreke i u dijelu stavka IV. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 28.906,25 kn/3.836,52 eura žali se tuženica iz žalbenog razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP-a) predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalbe su djelomično osnovane.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu bruto iznosa od 103.031,28 kn/13.674,60 eura na ime naknade plaće za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 26. lipnja 2018., kroz koje razdoblje je tužiteljica bila udaljena s poslova svog radnog mjesta temeljem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Služba disciplinskog sudovanja, Drugostupanjski disciplinski, Klasa: UP/211-114-04/17-02/7, Ur.br.: 511-01-158-17-4 od 1. lipnja 2017. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za pravne poslove i ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Odjel prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Split, Broj:
511-01-158-ST-UP/7632/19-16 od 17. ožujka 2017., koja su poništena presudom Upravnog suda u Splitu broj 16 Uslrs-136/17-7 od 15. siječnja 2018., a kojima je tužiteljici bila izrečena disciplinska kazna prestanka državne službe (čl. 95. st. 3. Zakona o radu /„Narodne novine“ broj: 93/14, u daljnjem tekstu: ZR-a/).
7. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
8. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, ali je na iste pogrešno primijenio materijalno pravo u dijelu kojim je tužitelju dosudio puni iznos naknade plaće za vrijeme udaljenja, propustivši isti umanjiti za iznose koje je tužiteljica u tom razdoblju primila od tuženice te u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu regresa za korištenje godišnjeg odmora.
9. Naime, između parničnih stranaka nije sporno da je tužiteljica izricanjem disciplinske kazne prestanka državne službe rješenjem Prvostupanjskog disciplinskog suda, koje je potvrđeno rješenjem Drugostupanjskog disciplinskog suda udaljena iz državne službe u razdoblju od 1. srpnja 2017. do 26. lipnja 2018. te da su navedena rješenja poništena presudom Upravnog suda u Splitu broj 16 Uslrs-136/17- 7 od 15. siječnja 2018. posljedično čemu se tužiteljica ima vratiti u radno-pravnu poziciju kao da poništena rješenja nisu niti donesena, pri čemu nije sporno da bi u tom slučaju tužiteljica radila i primala plaću, međutim, dosudom tužiteljici punog iznosa naknade plaće sud gubi iz vida da je tuženica tijekom čitavog postupka upirala na činjenicu da je tužiteljici u utuženom razdoblju kada je bila udaljena iz državne službe isplaćivano 60% plaće isplaćene u mjesecu kolovozu 2016. (kako je to određeno rješenjem od 29. rujna 2016. -listovi 85-86 spisa donesenim na temelju čl. 114. st. 1. Zakona o policiji /„Narodne novine“ broj: 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16/) te da je tuženica dostavila u sudski spis podatke o isplaćenim naknadama plaće (list 73 i 87 spisa), radi čega je pravilnom primjenom materijalnog prava utuženi iznos na ime naknade plaće valjalo umanjiti za primljeni iznos temeljem navedenog rješenja, koju činjenicu tužiteljica tijekom postupka nije ničime kompromitirala.
10. Također, neovisno o činjenici da tužiteljica u 2017. i 2018. nije koristila godišnji odmor ista osnovano potražuje isplatu regresa za korištenje godišnjeg odmora (čl.
50. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike /„Narodne novine“ broj: 104/2013/), budući da se ta isplata veže uz ostvarivanje prava na godišnji odmor, a ne uz činjenicu njegovog korištenja, a tužiteljica je pravo na korištenje godišnjeg odmora ostvarila, radi čega je pravilnom primjenom materijalnog prava istoj valjalo dosuditi iznose zatražene po tom osnovu, čija visina i tijek kamate na iste nisu sporni.
11. Radi izmijenjenog uspjeha stranaka u sporu, odnosno konačnog uspjeha tužiteljice od 41,2%, valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku (čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, u daljnjem tekstu: OT/) te na ime parničnog troška utvrditi osnovanim iznos od 1.580,65 eura.
12. Tužiteljici je priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 82,95 eura (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s tbr. 10/1, 42. i 50. OT).
13. Tuženici je priznat trošak sastava žalbe u omjeru u kojem je s istom uspjela (61,7%) i to u iznosu od 255,91 eura (čl. 154. st. 2. ZPP-a u vezi s tbr. 10/1 i 50. OT).
14. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavke I. i II., čl. 373. toč. 3. ZPP-a za stavke III. i IV. i čl. 166. st. 2. ZPP-a za stavke V. i VI.).
U Zagrebu 28. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Slavica Garac
