Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-997/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur. kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Vukadinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukadin i partneri j.d.o.o. iz Zagreba, Biskupa Galjufa 7a, protiv tuženika LESAFFRE ADRIATIC d.o.o., Prigorje Brdovečko, Prudnice, Prudnička 98, OIB: 77582119673, zastupanog po punomoćnici Mateji Kolovrat, odvjetnici iz Zagreba, Gradišćanska 34/V, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-36/2024- 39 od 8. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-36/2024-39 od 8. studenog 2024., u pobijanom dijelu i to:

- pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku na ime neimovinske štete platiti tužiteljici iznos od 4.360,00 € sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. 12. 2014. pa do isplate, u roku od 15 dana,

- pod točkom III. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.846,39 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. studenog 2024., pa do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 36/2024-39 od 8. studenog 2024., u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev s osnove neimovinske štete preko iznosa od 4.360,00 € ( za iznos od 440,00 € ) te pod točkom III. izreke kojom je tužiteljici dosuđen parnični trošak preko iznosa od 1.846,39 € ( za iznos od 718,04 € ), sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te se sudi:

1. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 440,00 €, s osnova naknade neimovinske štete, te pripadajućih zakonskih zateznih kamata na taj iznos tekućim od 17. 12. 2014. pa do isplate.

2. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 718,04 €, kao neosnovanim.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku LESAFFRE ADRIATIC d.o.o.( dalje: tuženik ) platiti tužiteljici JF ( dalje: tužiteljica ) iznos od 4.800,00 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. 12. 2014. pa do isplate. Pod točkom II. izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu kojim je tražila od tuženika naknadu neimovinske štete u iznosu od 508,91 € sa zakonskom zateznom kamatom od 17. 12. 2014. Pod točkom III. izreke je naloženo tuženiku platiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.564,43 € sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. 11. 2024., dok je točkom IV. tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 792,50 € te pripadajućom kamatom na taj dio zahtjeva.

2. Protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu pod točkama I. i III. izreke žalbu podnosi tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu i preinači pobijani dio presude na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno podredno, da ukine pobijanu presudu te vrati predmet na ponovno postupanje radi ispravljanja ukazanih povreda.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao očigledno neosnovane s prijedlogom drugostupanjskom sudu da odbije žalbu, potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti te naloži tuženiku plaćanje troškova sastava žalbe sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice s osnove naknade štete koji proizlazi iz dva štetna događaja ( prvog od **.**.2013. te drugog od **.**.2014. ) i u sklopu kojih je zadobila ozljede na radu obavljajući poslove za tuženika kao poslodavca.

6. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, kao i žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno upire žalba, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude ne proturječi razlozima presude te su sadržani razlozi o odlučnim činjenicama potrebnima za procjenu osnovnosti tužbenog zahtjeva. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje pa nije osnovan niti žalbeni razlog istaknut u smislu čl. 355. ZPP-a. Međutim, u odnosu na štetni događaj od **.**.2014. pogrešno je primijenjeno materijalno pravo na koju povredu drugostupanjski sud osim povodom žalbe pazi i po službenoj dužnosti ( čl. 365. st. 2. ZPP).

7. Iz stanja prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je tužiteljica bila zaposlenica prednika tuženika Kvasac d.o.o. te je obavljajući redovne poslove radnog mjesta – radnika u opremi svježeg kvasca - zadobila dvije ozljede i to u štetnim događajima od **.**.2013. te **.**.2014.,

- da je u odnosu na oba događaja od strane poslodavca podnesena Prijava o ozljedi na radu te su tužiteljici kao osiguranici pravomoćnim upravnim odlukama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zadobivene ozljede priznate kao ozljede na radu,

- da se štetni događaj od **.**.2013. činjenično odnosi na situaciju u kojoj je tužiteljica čisteći područje radnog okružja, iskrenula lijevu nogu i zadobila ozljedu lijevog stopala ( prijelom baze V. kosti donožja ) za koju je provedenim medicinskim vještačenjem po imenovanom vještaku doc.dr.sc. Mladenu Miškulinu utvrđeno kako je u uzročno-posljedičnoj vezi sa dinamikom ozljeđivanja opisanim u tužbi te anamnestičkim podacima tužiteljice,

- da se štetni događaj od **.**.2014. činjenično odnosi na situaciju u kojoj je tužiteljica obavljajući radove čišćenja i održavanja stroja za pakiranje kvasca, zadobila ozljedu desne šake za koju je provedenim vještačenjem po vještaku doc.dr.sc. Mladenu Miškulinu također utvrđeno kako je u uzročno-posljedičnoj vezi sa dinamikom ozljeđivanja opisanim u tužbi te anamnestičkim podacima tužiteljice,

- da je tuženik kao poslodavac od travnja 2013. imao Procjenu opasnosti iz zaštite na radu napravljenu od strane Centra za tehnologiju zaštite na radu Zagreb d.o.o. ( str. 41 i 87 spsia ) i temeljem koje je za radno mjesto radnika u opremi svježeg kvasca predviđena upotreba osobnih zaštitnih sredstva - zaštitne obuče koja drži skočni zglob,

- da je tuženik kao poslodavac tužiteljici osigurao obuću proizvođača Kopitarna Sevnica d.o.o. sa protukliznim đonom koja nije imala zaštitu za skočni zglob ( str. 33 spisa ),

- da je Uvjerenjem o ispitivanju stroja ili uređaja s povećanim opasnostima sačinjenim od strane Centra za tehnologiju zaštite na radu Zagreb d.o.o. iz lipnja 2013. ( str. 34 – 37 spisa ), utvrđeno kako je stroj za izradu i opremu kvasca na kojem je tužiteljica ozlijeđena u štetnom događaju 8. listopada 2014. ( Benz & Hilgers, 8304 J ) ispunjavao zahtjeve utvrđene pravilima zaštite na radu,

- da je prvostupanjski sud u odnosu na mehanizam ozljeđivanja tužiteljice u štetnom događaju 8. listopada 2014. proveo dokaze saslušanjem svjedoka TF, ŠF, SF, ĐF kao i dokaz saslušanjem tužiteljice, i u sklopu kojih iskaza su svjedoci i tužiteljica ukazali na radnje i radne procese čišćenja stroja u sklopu kojih je došlo do ozljeđivanja,

- da je svjedokinja TF u tom smislu iskazala kako stroj nakon završetka pakiranja ostaje uključen te se zrakom ispuhuje bez otvaranja, nakon čega se briše i unutrašnjost stroja na način da se otvaraju zaštitna vrata bez uključivanja prekidača i opasnosti od pokretanja stroja jer otvaranjem vrata se stroj automatski zaustavlja. Svjedokinja je iskazala da nema potrebe pokretati stroj ručno prilikom čišćenja te da se na stroj stavljao selotejp kako kvasac ne bi ispadao iz stroja,

- da je svjedokinja ŠF iskazala kako se stroj čisti gašenjem na prekidaču nakon čega se ispuhuje zrakom a potom briše krpom unutrašnjost stroja gdje treba pomaknuti jedan dio stroja tako da se izađe iz unutrašnjosti stroja, zatvore vrata, potom uključi stroj koji se pomiče, potom se ponovno isključuje, otvaraju vrata, ulazi u unutrašnjost stroja i isti se čisti, a čišćenje je redoviti dio poslova radnika koji rade na stroju,

- da je svjedok T zaposlen kao strojar na predmetnom stroju, iskazao kako se stroj čisti kada se ugasi, ali se prilikom čišćenja mora malo pokrenuti kako bi jedan dio koji se nalazi iza vrata bilo moguće očistiti. To se pokretanje ne može vršiti ručno, već se stroj mora uključiti na bijelom gumbu, a prije toga prebaciti na "ručni rad". Stroj se tada pokreće samo malo i dovodi do dostupnosti dijela koji treba očistiti, ali prije čišćenja stroj treba ponovno ugasiti pritiskom na crvenu tipku za gašenje. Stroj se ne može pokrenuti dok je u funkciji ručno ako su otvorena vrata koja se moraju otvoriti da bi se čistila unutrašnjost. U slučaju kada se vrši čišćenje stroja i gumb za tipkanje pritisne više puta, iako se vrata otvore što znači da motor više ne radi, jedan dio stroja i dalje kratko vrijeme nastavlja svoje kretanje, te je upravo to dio stroja gdje je vidio omotanu krpu za čišćenje. Na stroju postoji tipka pogon koja se pritišće kada se stroj pokreće za proizvodnju, a postoji i tipka na kojoj piše "tipkanje", koja se drži samo malo kako bi se pokrenuo stroj prilikom čišćenja. Kada se ta tipka pusti, stroj se više ne kreće, ali se taj dio stroja zbog inercije može kretati i dalje vrlo kratko vrijeme pa čak i kada se otvore vrata na stroju,

- da je svjedokinja ĐF iskazala kako se stroj čisti ispuhivanjem od ostataka kvasca te potom briše krpom radi čega se mora pokrenuti pri čemu se zatvaraju vrata, uključuje stroj na tipki za tipkanje, ponovno otvaraju vrata i vrši čišćenje, pri čemu se dio stroja jedno kraće vrijeme i dalje kreće, a svjedokinja čeka da se zaustavi,

- da je tužiteljica iskazala kako je nakon kolegice ĐF koja je stroj ispuhala, krenula čistiti isti krpom te je pritisnula bijelu tipku koja omogućuje lagano pokretanje stroja i vidjela da se čašica pomaknula te je istu očistila. Da bi došla do druge čašice ponovno je zatvorila vrata, pritisnula tipkanje ali se ništa nije dogodilo, pomislila je da se vrata nisu dobro zatvorila pa je ponovno pritisnula tipkanje i stroj se pokrenuo, pa je otvorila vrata i krenula čistiti čašicu, ali se stroj tada još jednom pokrenuo te joj ozlijedio prst,

- da je u postupku proveden dokaz vještačenjem vještaka zaštite na radu Željka Gavrana koji u postupcima ozljeđivanja tužiteljice nije pronašao propuste poslodavca, dok je glede tužiteljice iznio mišljenje da nije prilagodila kretanje poznatim okolnostima te nije smjela činiti nagli pokret tijelom ( u odnosu na štetni događaj od **.**.2013. ) dok je u odnosu na događaj od 8. listopada 2014. trebala primijeniti znanje i vještine koje je stekla tijekom osposobljavanja,

- da je provedenim vještačenjem po vještaku medicinske struke osim uzročno posljedične veze štetnih događaja i samog ozljeđivanja tužiteljice, vještak kvantificirao kriterije u odnosu na visinu pretrpljene štete utvrđujući da je štetni događaj od **.**.2013. rezultirao umanjenjem opće životne i radne aktivnosti u omjeru od 2% a tužiteljica je pretrpjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 15 dana. Tužiteljica je trpjela jake bolove u trajanju od 1 do 2 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana te lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 30 dana. U odnosu na štetni događaj od 8. listopada 2014. tužiteljica je doživjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana i blagog intenziteta u trajanju od 10 dana. Trpjela je jake bolove u trajanju od 1 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 15 dana. Taj štetni događaj nije rezultirao umanjenjem životne i radne aktivnosti, a ostavio je kozmetički defekt – naruženje u lakom stupnju.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, polazeći od spornog pitanja odgovornosti tuženika za pretrpljenu štetu na radu, prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05, 149/09, dalje u tekstu: ZR) u svezi s odredbom čl. 15. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 59/96, 94/96, 114/03, 86/08, 116/08, 75/09, 143/12, dalje: ZZR/96), te odredbi čl. 1067., čl. 1100. i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11; dalje: ZOO), zaključuje da se tuženik kao poslodavac u cijelosti pridržavao pravila iz područja zaštite na radu, ali da to nije dostatno za oslobođenje od njegove odgovornosti budući da isto ovisi od toga da li je šteta nastala iz radnje koju bi tužiteljica poduzela uz namjeru ili grubu nepažnju, pa u odsutnosti dokaza koji bi govorili u prilog takvom utvrđenju, pronalazi tuženika u cijelosti odgovornim te tužiteljici dosuđuje naknadu štete od 4.800,00 €, cijeneći pri tome odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO-a u sklopu koje smatra da joj za prvi štetni događaj pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.600,00 € a za događaj od 8. listopada 2014. pravo na pravičnu naknadu u iznosu od 2.200,00 €.

9. Tuženik osporava takvo utvrđenje prvostupanjskog suda navodeći u bitnom da sud nije procijenio je li tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja iz grube nepažnje te je donio odluku koje je kontradiktorna navodima obrazloženja presude upravo u pogledu nedostatka minimalnog stupnja pažnje koju je tužiteljica propustila upotrijebiti. Sukladno iznesenom u žalbenom stadiju postupka je sporno pitanje odgovornosti tuženika i doprinosa tužiteljice nastanku štete.

10. U odnosu na navedeno valja ukazati da nije sporno kako je tužiteljica u trenutku štetnog događaja bila zaposlenica tuženika odnosno njegova prednika, kao niti da je obavljajući poslove radnog mjesta na kojem je bila raspoređena (radnik u opremi svježeg kvasca ) zadobila dvije ozljede u štetnim događajima od **.**.2013. te **.**.2014.

11. Oba štetna događaja su nesporno priznata ozljedama na radu u upravnom postupku. U tom smislu iz sada već ustaljene prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dalje: VSRH ( npr. odluke Revr 531/16 od 13.7.2016., Rev-196/10 od 21.2.2012., Revx- 471/10 od 29.2.2012.,Revr-160/08 od 4.2.2009., Rev 1404/09 ) proizlazi da je prvostupanjski sud vezan takvim pravomoćnim odlukama u odnosu na utvrđenje razloga nastale ozljede i koje u ovom slučaju ukazuju na postojanje odgovornosti poslodavca.

12. Međutim, kako tuženik osporava svoju odgovornost uslijed stajališta o postojanju okolnosti koje isključuju njegovu krivnju, to odgovor na sporno pitanje polazi od primjene odredbe čl. 15. ZZR/96 koji se prema trenutku važenja primjenjuje na štetni događaj od 5. lipnja 2013., odnosno odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/2014, dalje: ZZR/14) koji se primjenjuje na štetni događaj od **.**.2014., obzirom da je ZZR/14 temeljem čl. 106. tog zakona u primjeni te je stupio na snagu 19. lipnja 2014..

13. Prvostupanjski sud se u pogledu primjene materijalnog prava nepravilno poziva na odredbu čl. 15. ZZR/96 za oba štetna događaja te je u odnosu na događaj od **.**.2014. pogrešno primijenjeno materijalno pravo, jer u tom slučaju dolazi do primjene odredbe čl. 25. st. 2. ZZR/14 prema kojoj se poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se ona može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

14. S druge strane, odredba čl. 15. st. 2. ZZR/96 ( koja se primjenjuje na događaj od 5. lipnja 2013. ) je za oslobođenje ili ograničenje poslodavca od odgovornosti propisivala primjenu općih propisa obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

15. Upravo kroz navedenu primjenu materijalnog prava valja sagledati i cjelokupne okolnosti slučaja i činjenično stanje koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, a što u odnosu na štetan događaj od **.**.2013. znači pitanje da li je do štete došlo zbog događaja nastalog uslijed izvanrednih i nepredvidivih okolnosti na koje poslodavac nije mogao utjecati unatoč njegovoj dužnoj pažnji, i koji bi isključili ili umanjili njegovu krivnju.

16. U tom smislu prvostupanjskim postupkom je utvrđeno da je tužiteljica na radnom mjestu zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu frakture lijevog stopala koja je u uzročnoj vezi sa dinamikom ozljeđivanja opisanim u tužbi odnosno obavljanjem radnih zadataka. Nadalje, u odnosu na dužnu pažnju i postupanje samog tuženika, valja primijetiti da je donio Procjenu opasnosti iz zaštite na radu temeljem koje je za radno mjesto na kojem se tužiteljica ozlijedila, predvidio uporabu osobnih zaštitnih sredstava u vidu zaštitne obuće koja drži skočni zglob, a koju nesporno nije osigurao. Ozljeđivanje tužiteljice u sklopu obavljanja radnih zadataka do kojeg dolazi tako da je okrenula nogu na takav način da je došlo do prijeloma baze V. kosti donožja, u situaciji u kojoj je poslodavac morao osigurati obuću koja drži skočni zglob, predstavlja okolnost koja govori u prilog tome da tuženik nije poduzeo sve radnje u sklopu pravila o zaštiti na radu i sprječavanja ozljede radnika. Kako tuženik u tom slučaju nije postupio prema procjeni opasnosti koju je sam izradio a do štetnog događaja nije došlo uslijed izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, već u sklopu obavljanja redovnog radnog procesa, to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik primjenom odredbe čl. 15. ZZR/96 u cijelosti odgovoran za taj štetan događaja i posljedično nastalu štetu.

17. Međutim, u odnosu na štetni događaj od **.**.2014. prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, jer je i u tom slučaju pošao od primjene odredbe čl. 15. ZZR/96, a činjenično stanje je valjalo promotriti kroz primjenu odredbe čl. 25. st. 2. ZZR/14 prema kojoj se poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se ona može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjere ili krajnje nepažnje radnika, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

18. Umanjenje odgovornosti poslodavca proizlazi i iz primjene odredbe čl. 1067. st. 3. ZOO-a u slučaju kada je riječ o opasnoj stvari ili opasnoj djelatnosti za koju se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, odnosno odredbe čl. 1092. st. 1. i 2. ZOO-a prema kojoj oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila, ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu, a kada je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o svim okolnostima slučaja. Pri tome postojanje krajnje nepažnje radnika ne dovodi automatizmom do isključenja odgovornosti poslodavca, već je nužno promotriti sve okolnosti slučaja te se odgovornost poslodavca i u tom slučaju može umanjiti ukoliko je mogao utjecati na konkretnu posljedicu odnosno izbjeći nastanak štete.

19. Utvrđivanje doprinosa nastanku štete polazi od pretpostavke u sklopu koje je sud uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, dužan staviti u međusobni odnos i omjer s jedne strane utvrđenja koje govore u prilog odgovornosti poslodavca, a s druge sve one okolnosti i činjenice koje mogu predstavljati doprinos radnika nastanku štete.

20. U tom smislu je prvostupanjskim postupkom utvrđeno da je stroj za izradu i opremu kvasca na kojem je tužiteljica ozlijeđena u štetnom događaju **.**.2014. ( Benz & Hilgers, 8304 J ) ispunjavao zahtjeve utvrđene pravilima zaštite na radu, a što proizlazi iz Uvjerenja o ispitivanju stroja ili uređaja s povećanim opasnostima.

21. Nadalje, iz iskaza saslušanih svjedoka i tužiteljice proizlazi da su radnici koji rade na predmetnom stroju zaduženi i za njegovo čišćenje, a ono se odvija na način da radnik mora djelomično ući u prostor radnog stroja. Stroj u tom smislu ima pokretna vrata opremljena mehanizmom koji omogućuje automatsko zaustavljanje stroja onda kada se vrata krenu otvarati.

22. Međutim, usprkos takvoj funkciji, iskazima saslušanih svjedoka i tužiteljice je utvrđeno da postoje situacije u kojima, iako se vrata otvore i motor prestane raditi, jedan dio stroja i dalje kratko vrijeme nastavlja svoje kretanje. U tom smislu je iz iskaza svjedoka T, zaposlenog kao strojara na predmetnom stroju, utvrđeno da je upravo na tom dijelu stroja koji se može nastaviti kretati i nakon zaustavljanja, vidio omotanu krpu za čišćenje nakon ozljeđivanja tužiteljice. Navedeni svjedok je pri tome pojasnio da na stroju postoji tipka pogon koja se pritišće kada se stroj pokreće za proizvodnju, ali i tipka na kojoj piše "tipkanje", koja se drži samo malo kako bi se pokrenuo stroj prilikom čišćenja, te kada se ta tipka pusti, stroj se više ne kreće, ali se taj dio stroja zbog inercije može kretati i dalje kratko vrijeme pa čak i kada se otvore vrata na stroju.

23. Navedenu okolnost prema kojoj i nakon radnji koje zaustavljaju stroj može doći do njegova kratkotrajnog kretanja, potvrđuje i svjedokinja ĐF, iz čijeg iskaza proizlazi da se prilikom čišćenja usprkos otvaranju vrata i radnji koja zaustavlja rad, dio stroja jedno kraće vrijeme i dalje kreće, a svjedokinja je iskazala kako sačeka njegovo zaustavljanje.

24. U odnosu na takve okolnosti ovaj drugostupanjski sud pronalazi kako ih valja sagledati i kroz odredbu čl. 23. Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri uporabi radne opreme ("Narodne novine" broj: 21/2008, 71/2014, dalje: Pravilnik ) kojom je propisano:

" (1) Ako postoji opasnost od dodira radnika s pokretnim dijelovima radne opreme i nastanka ozljeda, tada se odgovarajućom zaštitom ili zaštitnim uređajem mora spriječiti prilaz do tih pokretnih dijelova ili osigurati automatsko zaustavljanje opasnih gibanja radne opreme, prije nego radnik uđe u opasno područje."

Također, odredbom čl. 30. navedenog Pravilnika je propisano:

" Radnicima se mora osigurati siguran pristup i zadržavanje u svim područjima radne opreme na kojima je to potrebno za obavljanje rada, za podešavanje ili održavanje."

25. Prema tome, iako je predmetni stroj na kojem se tužiteljica ozlijedila, posjedovao potvrdu da zadovoljava kriterije u pogledu zaštite na radu te je opremljen zaštitom koja je osiguravala automatsko zaustavljanje stroja ( u slučaju kada se otvore vrata ), provedeni dokazi ukazuju na to da je u stvarnosti dolazilo do situacije u kojoj se dio stroja jedno kraće vrijeme mogao kretati i nakon automatskog zaustavljanja, i u sklopu čega je upravo došlo do ozljeđivanja tužiteljice u konkretnom slučaju.

26. Kada se takva činjenica promotri kroz obvezu poslodavca da osigura siguran pristup radniku u području održavanja radne opreme gdje postoji opasnost od dodira s pokretnim dijelovima radne opreme i nastanka ozljede ( čl. 23. Pravilnika ) proizlazi da je u konkretnom slučaju poslodavac odgovoran za situaciju u kojoj usprkos automatskoj zaštiti stroj i dalje jedno kraće vrijeme može raditi te dovesti do ozljede.

27. Međutim, s druge strane je takva činjenica radnicima bila poznata što znači da je i tužiteljica trebala biti upoznata sa istom, poglavito u situaciji u kojoj je prema vlastitom iskazu više puta pritisnula tipku za djelomično pokretanje stroja prije ozljeđivanja.

28. Polazeći od takvih utvrđenja, te stavljajući iste u međusobni omjer, ovaj drugostupanjski sud nalazi pravilnima žalbene navode tuženika u pogledu postojanja doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja od **.**.2014., i koji u konkretnom proizlazi i iz činjenice da je propustila obvezu voditi računa o svojoj sigurnosti ( čl. 68. st. 1. i 2. ZZR-a), dok se s druge strane propust poslodavca očituje u činjenici da se dio stroja i nakon automatskog zaustavljanja kraće vrijeme mogao kretati i dovesti do ozljede poput one koja je nastala u konkretnom slučaju, i koje sve okolnosti po stajalištu ovog suda govore u prilog utvrđenju doprinosa tužiteljice u visini od 20%.

29. Kako stranke nisu prigovorile visini štete koju je prvostupanjski sud pravilno u odnosu na neimovinsku štetu utvrdio temeljem čl. 1100. i čl. 1103. ZOO-a, to je dosuđeni iznos štete od 2.200,00 € u odnosu na štetni događaj od **.**.2014. valjalo umanjiti do omjera od 20% u pogledu doprinosa tužiteljice nastanku štete, tako da istoj pripada na ime naknade štete za taj štetni događaj iznos od 1.760,00 €. U odnosu na štetan događaj od **.**.2013. tužiteljici pripada pravo u cijelosti na iznos naknade štete od 2.600,00 € dosuđen od strane prvostupanjskog suda, odnosno pravo na ukupan iznos naknade štete od 4.360,00 € i u kojem dijelu žalba tuženika temeljem čl. 368. ZPP-a nije osnovana ( točka I/ izreke ), dok je prvostupanjsku presudu u dijelu preko iznosa od 4.360,00 € (za iznos od 440,00 €) valjalo preinačiti temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP te odlučiti kao pod točkom II. stavak 1. izreke.

30. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP, preinačena je i odluka o troškovima postupka koja ovisi o uspjehu u sporu.

31. Tužiteljica je u pogledu visine tužbenog zahtjeva ukupno uspjela sa 82 % ( iznosom od 4.360,00 € od ukupno zatraženih 5.308,91 €) dok je glede osnove uspjela sa 90 % ( jer je za prvi događaj njezin uspjeh 100% a za drugi 80% što podijeljeno daje omjer od 90%) pa je riječ o ukupnom omjeru u sporu od 86% ( 82 + 90 / 2 ) dok uspjeh tuženika u sporu iznosi 14%. Kada se temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a od postotka tužiteljice kao stranke koja je s većim dijelom uspjela u sporu (86% ) oduzme uspjeh tuženika od 14%, dobije se 72% kao konačni postotak temeljem kojega je tuženik dužan tužiteljici naknaditi opravdan i potreban trošak.

32. Stoga tužiteljici od ukupno utvrđenog troška u iznosu od 2.564,43 € koja visina nije osporena, sukladno uspjehu u sporu pripada pravo na naknadu troška u visini od 72% odnosno 1.846,39 €, pa je žalbu tuženika do te visine troška valjalo odbiti temeljem čl. 368. ZPP-a ( točka I. izreke), dok je prvostupanjsku presudu u dijelu preko iznosa troška od 1.846,39 € (za iznos od 718,04 € ) valjalo preinačiti temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP te odlučiti kao pod točkom II. stavak 2. izreke.

33. Kako trošak sastava odgovora na žalbu tužiteljice nije bio nužan niti neophodan, to je zahtjev za naknadnom troškova sastava odgovora na žalbu valjalo odbiti sukladno odredbi 166. st. 2. i čl. 155. ZPP-a te odlučiti kao pod točkom III. izreke.

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Sabina Dugonjić