Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-357/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Ćorluka i Gabrijela Ćorluka u Vinkovcima, protiv tuženika INA Maloprodajni servisi d.o.o. Zagreb, Barčićeva ulica 9, OIB: 88722350183, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pr-1288/2021-34 od 14. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pr-1288/2021-34 od 14. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nije zakonita niti dopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu broj: IMS-ROT-7/2018 od 10. prosinca 2018. temeljem koje je tužitelju DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženik INA Maloprodajni servisi d.o.o., Barčićeva ulica 9, Zagreb, OIB: 8722350183 otkazao ugovor o radu broj: MS-510/16 sklopljen 1. veljače 2016.

2. Raskida se ugovor o radu broj: MS-510/16 sklopljen 1. veljače 2016. sklopljen na neodređeno vrijeme između tužitelja CĆ DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika INA Maloprodajni servisi d.o.o., Barčićeva ulica 9, Zagreb, OIB: 8722350183 s danom zasnivanja novog radnog odnosa tužitelja kod drugog poslodavca.

3. Nalaže se tuženiku INA Maloprodajni servisi d.o.o., Barčićeva ulica 9, Zagreb, OIB: 8722350183 da tužitelju DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete zbog nedopuštenog prestanka, odnosno otkaza ugovora o radu, isplati iznos u visini od 6 bruto ugovorenih plaća sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15

dana.

4. Nalaže se tuženiku INA Maloprodajni servisi d.o.o., Barčićeva ulica 9, Zagreb, OIB: 8722350183 da tužitelju DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati parnični trošak određen od suda sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."

Pod točkom II. izreke je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.115,45 eura, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Trošak sastava žalbe ne potražuje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja neosnovana.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenjem nedopuštenost Odluke o redovnom otkazu od **.**.2018., odlučivanje o sudskom raskidu Ugovora o radu sklopljenog **.**.2016. s danom zasnivanja novog radnog odnosa tužitelja kod drugog poslodavca (bez naznake točnog datuma) te o zahtjevu tužitelja za isplatu naknade štete u visini od šest bruto ugovorenih mjesečnih plaća, bez naznačenog točnog novčanog iznosa, sa zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate, kao i naknadi parničnog troška.

6. U tijeku prvostupanjskog postupka je pravilno utvrđeno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu sklopljenog **.**.2016. te da je radio kod tuženika na poslovima radnog mjesta prodavač u organizacijskoj jedinici Regija Osijek, Maloprodajno područje Vinkovci,

- da je tuženik **.**.2018. otkazao tužitelju Odlukom o redovitom otkazu ugovor o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa,

- da je tuženik prije donošenja osporavane Odluke o otkazu ugovora o radu pozvao tužitelja na iznošenje obrane te da je tužitelj osporio navode poslodavca,

- da je tužitelj protiv Odluke o otkazu ugovora o radu **.**.2018. podnio zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik nije očitovao, tako da je tužitelj u daljnjem roku od 15 dana podnio tužbu ovome sudu,

- da je priopćenje o namjeri otkaza radniku poslodavac dostavio Radničkom vijeću, te da se Radničko vijeće u svom očitovanju od 3. prosinca 2018. protivilo donošenju Odluke o redovitom otkazu tužitelju,

- da tuženik prije donošenja osporavane Odluke o otkazu ugovora o radu nije dao pismeno upozorenje tužitelju na obveze iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze,

- da je u Odluci o otkazu ugovora o radu od **.**.2018. navedeno kako je na maloprodajnom mjestu u Vinkovcima – Kralja Zvonimira, provedena interna istraga za vremensko razdoblje od 7. kolovoza 2018. do 30. kolovoza 2018. nakon koje je sačinjeno Izvješće broj: 50390495-10-II-092-PT-065/1-2018 od 22. listopada 2018; da je zbog potrebe provjere informacija izvršena pribava i analiza ispisa trake blagajne MPM Vinkovci – Kralja Zvonimira, za razdoblje od 7. kolovoza 2018. do 30. kolovoza 2018. i videosnimka nadzornih kamera s MPM Vinkovci – HĆ, a koje obuhvaćaju vrijeme prije i poslije utakanja goriva na agregatu, te vrijeme prije i poslije ispostavljanja računa u razdoblju od 7. kolovoza 2018. do 30. kolovoza 2018; da je preciznom analizom ispisa traka blagajne te pregledom snimki nadzornih kamera utvrđeno, između ostaloga, da je radnik CĆ u kontroliranom periodu na maloprodajnom mjestu, u više navrata izdavao nevjerodostojne računa, dok su u izvješću obrađena tri slučaja, a ostale snimke pohranjene su u sigurnosti društva,

- da je u obrazloženju Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu, tuženik kao poslodavac određeno opisao tri slučaja utvrđenih nepravilnosti prilikom izdavanja računa, i to za dane 17. kolovoza 2018., 20. kolovoza 2018. i 25. kolovoza 2018. uz navođenje kako je prodavač CĆ nepravilno postupio na dva načina i to neizdavanjem računa za utočeno gorivo kupcima koji su utočeno gorivo plaćali gotovinom i izdavanje fiktivnih/nevjerodostojnih R1 računa, izvlačenjem gotovine iz blagajne na način da je za robu široke potrošnje i gorivo koje je plaćeno gotovinom izdavao račun ili dostavnicu u kojem se kao sredstvo plaćanja navodi bankovna kartica, te je slijedom navedenog opisanim postupcima radnik CĆ počinio osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa navedene u čl. 112. st. 1. Pravilnika o radu INA Maloprodajni servisi d.o.o.,

- da je u obrazloženju osporavane Odluke o otkazu ugovora o radu također navedeno da je sukladno čl. 119. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14 i 127/17 – dalje: ZR) radnik pozvan na iznošenje obrane, te da je u svojoj obrani naveo da je posao obavljao odgovorno i najbolje što zna; da je također navedeno kako je putem snimki video nadzora radnik zatečen u vršenju nedozvoljenih radnji, koje imaju elemente prekršaja i elemente kaznenog djela, zbog čega je mogla biti nanijeta šteta poslodavcu u smislu izricanja kazni, kao i da nije opravdano očekivati od poslodavca da prethodno pisanim putem upozori radnika na povrede radnih obveza,

- da je saslušani svjedok ĆĆ u svom iskazu naveo da je u vrijeme donošenja osporavane Odluke o otkazu ugovora o radu radio kod tuženika na radnom mjestu direktora službe internih istraga; da ih je 2018. direktor regije maloprodaje Osijek obavijestio kako su uočene određene nepravilnosti u radu crpke u [adresa] te je potom provedena interna istraga radi pregleda stanja blagajne; da je video nadzor postavljen nekoliko godina prije interne istrage te su kamere fiksno postavljene na određene točke i ne pomiču se; da je svrha postavljanja tih kamera bila isključivo radi sigurnosti radnika, kupaca kao i same tvrtke, a kroz fiksno postavljenu kameru moglo se kontinuirano pratiti stanje blagajne, agregata za sipanje goriva kao i kaveza sa plinskim bocama, a te kamere nisu mogle snimati radnike ukoliko bi se isti udaljili u drugi dio prostorije, dakle izvan područja blagajne, osim ako je u pitanju maloprodajni prostor sa proizvodima; da je nakon provedene istrage i utvrđenog stanja blagajne i pregledanih snimki video nadzora, utvrđeno za tužitelja, kao i za još nekolicinu radnika, da su isti nepropisno postupali prilikom ispostavljanja računa; da je utvrđeno kako je tužitelj napravio račun, ali ga nije dao kupcu, nego je jedan račun koji ostaje za evidenciju tuženiku potpisao, a potom je taj iznos s računa putem PIN-a ukucao u blagajnu; da kupcu koji je kupio gorivo i platio gotovinom nije izdan račun nego je tužitelj taj iznos platio svojom karticom i uzeo protuvrijednost istoga tj. gotovinu; da je otkriveno da su se izdavali lažni R1 računi i to na način da bi određena osoba platila gotovinom kupljeno gorivo, potom bi otišla bez računa, a nakon toga bi tužitelj sastavio R1 račun za gorivo; da bi taj račun R1 bi glasio na nekakvu tvrtku, a kod tužitelja je bio u pitanju [obrt]"; da je sačinjeno detaljno Izvješće o uočenim nepravilnostima tužitelja i ostalih djelatnika koji su tako postupali prilikom izdavanja računa; da je nakon provedene interne istrage zaključak tuženika bio kako je tužitelj, kao i još nekoliko radnika koji su također dobili otkaze ugovora o radu, bio u ulozi pomagača određene tvrtke, odnosno obrta, kako bi ta tvrtka ili obrt imali pravo na povrat PDV-a kroz te fiktivne račune R1, a također i da bi pravdali određene troškove u svom obrtu obzirom na primljeni račun R1; da se radilo se o poreznom prekršaju tvrtke ili obrta na koji je glasio taj R1 račun, ali također i o prekršaju radnika koji je to omogućio.

- da je svjedok ĆĆ također iskazao kako se u ovom slučaju nije utvrđivalo da li je radnik imao određene materijalne koristi od ovakvog postupanja izdavanjem lažnih R1 računa, ali iz ranije prakse tuženika svjedok je imao saznanja da bi radnik ovakvim izdavanje R1 računa dobio 5% do 10% od novčanog iznosa s tog lažnog R1 računa; da je prema osobnom saznanju svjedoka takva praksa izdavanja lažnih R1 računa postojala od 2011., da je bila raširena po cijeloj Hrvatskoj i otkrivena na puno crpki; da je u početku tuženik za te radnike donosio opomene, a potom je od strane INE d.d. zauzet stav da ukoliko je utvrđeno da su radnici ovako postupali treba im odmah uručiti otkaz bez davanja pismene opomene, a s obzirom da su svi radnici bili upoznati s Uputom za izdavanje računa na maloprodajnim mjestima, tako da je tužitelju bilo poznato da njegov način postupanja prilikom izdavanja računa nije dozvoljen; da je kod crpke u [adresa] bilo specifično to što je svaki radnik imao jednu tvrtku za koju je ispostavljao takve lažne R1 račune, a kod tužitelja se radilo o obrtu "[obrt]" u pogledu fiktivnih R1 računa tj. računi su glasili na navedeni obrt; da je materijalna šteta za tuženika bila u tome što je bio poremećen priliv gotovog novca u blagajnu s obzirom na vršeno kartično plaćanje od strane tih radnika; da je druga šteta nematerijalna, a obzirom da se radilo o povredi ugleda tvrtke, jer su javni mediji pisali o tome; da je u Pravilniku tuženika izričito navedeno da je takav nepravilan način ispostavljanja računa povreda radne obveze te da svaki radnik koji počinje raditi na prodaji u INI mora potpisati izjavu da je upoznat sa pravilnim načinom rada, a pri tome se misli na prodaju goriva, ispostavljanje računa i dr.

- da je svjedok OĆ iskazao da je u vrijeme donošenja predmetne Odluke o otkazu tužitelju bio na funkciji glavnog povjerenika Sindikata za regiju Slavonije; da mu je poznato što je prethodilo toj odluci o otkazu te da je prijedlog za otkaz dan na mišljenje Radničkom vijeću; da se Radničko vijeće negativno očitovalo i uskratilo suglasnost na namjeravanu odluku o otkazu, smatrajući da je potrebno dati samo usmenu opomenu; da tužitelj do tada nikada nije kažnjavan, niti je dobio opomenu zbog neispunjavanja svojih obveza; da Radničko vijeće nije dalo suglasnost da se nadzorni uređaji koriste u istu svrhu, a niti je tražena suglasnost, ali se svjedok sa sigurnošću nije mogao izjasniti da li je uopće bila potrebna suglasnost Radničkog vijeća da se video nadzor koristi tijekom obavljanja posla tužitelja, s obzirom da je isti radio s novčanim transakcijama, ali bilo mu je poznato da je predsjednik Radničkog vijeća zatražio mišljenje Agencije za zaštitu podataka, no nema saznanja o dostavljenom tumačenju od strane Agencije.

- da je svjedokinja VĆ iskazala je kako je oko 3 godine radila sa tužiteljem na crpki INE MPM u [adresa], a povremeno su radili zajedno i u smjeni; da se njihov posao sastojao od prodaje usluga, točenja goriva i izdavanja plinskih boca iz kaveza; da im je u to vrijeme nadređeni bio MĆ, a njegov zamjenik je bio KĆ; da je ona odmah izdavala račun kupcu nakon što bi mu prodala robu i izvršila uslugu, a da je tako radio i tužitelj jer dok se ne plati ne može se dalje točiti gorivo; da ako netko od kupaca ne bi uzeo račun, račun bi ostajao na pultu, jer nije njihova obveza bila da "trče" za kupcem i nose mu račun; da kada je bila u smjeni sa tužiteljem vidjela je da je on identično obavljao svoje poslove i radne zadatke kao i ona; da kada bi kupac rekao na koju firmu da se izda račun R1, ona je izdavala račun baš na njegovu firmu; da joj je potpuno nepoznato da bi se naplata računa vršila master karticom, a gotovinu radnik uzimao sebi, a bilo joj je poznato da postoje nadzorni uređaji, tj. kamere u maloprodajnom prostoru u kojem je radila,

- da je tužitelj u svom iskazu naveo da je radio kod tuženika na mjestu prodavača u [adresa] u ulici Kralja Zvonimira nekih 15-ak godina prije nego mi je od strane tuženika donesena ta Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja; da su s njim u smjeni radili skoro svi djelatnici, pa tako GĆ, KĆ, i drugi; da im je adređeni bio MĆ; da se ne sjeća da su postojale nekakve pisane upute o načinu naplaćivanja prodane robe; da je bilo pravilo da se prilikom prodaje kupcu odmah izdaje račun; da se događalo da netko kupi gorivo, ne sačeka račun i ode bez računa; da bi u tom slučaju tužitelj proveo račun kroz blagajnu, a ukoliko se kupac ne bi vratio po svoj račun, on bi njegov primjerak računa jednostavno bacio; da je tužitelj također iskazao da nikada nije, nakon što bi kupac otišao bez računa, stavljao svoju Maestro karticu na POS aparat i potom skidao taj iznos sa računa; da za tvrtku [obrt] nikada nije čuo niti zna njenog vlasnika; da ukoliko neka tvrtka kupuje gorivo više puta podaci o njoj se nalaze u blagajni tj. kompjuteru; da je pravilo da kupac odmah mora reći da li traži R1 račun, a ukoliko to nije rekao ne može se kasnije promijeniti račun plaćen gotovinom ili karticom u R1 račun; da je tužitelju poznato da na prodajnom mjestu na kojem je radio postoji vanjska kamera, a također i unutarnja kamera koja je fiksirana da bi se moglo pratiti što se događa na blagajni i u prodajnom prostoru; da je tužitelju poznato da je tuženik podnio kaznene prijave protiv njega i još nekoliko radnika zbog nepravilnog postupanja prilikom naplate usluga; da je tužitelj dobio kazneni nalog i novčanu kaznu od 500,00 kn, da je uložio prigovor protiv tog kaznenog naloga, a postupak protiv njega još nije okončan; da ga se teretilo za izdavanje fiktivnih računa, dakle za isto djelo zbog kojeg je dobio otkaz,

- da je u svom nalazu i mišljenju sudski vještak Dario Dumančić, kao nositelj vještačenja iz tvrtke Posrednik d.o.o. Osijek, naveo da su se na prodajnom mjestu gdje je radio tužitelj prilikom prodaje, odmah pri naplati izdavali računi, gotovinski i R1; da se svaki prodavač prilikom početka rada na PC kasi prijavljivao putem osobne šifre, a u trenutku napuštanja PC kase prijavljuje se prodavač koji nastavlja rad; da je tužitelj pod svojom šifrom u mjesecu kolovozu 2018. (od 17. - 30. 08. 2018.) izdao računa u ukupnom iznosu od 7.087,61 kuna, od čega je 5.663,64 kune naplaćeno u gotovini, a 1.423,97 kuna karticama; da se u ukupno naplaćenom iznosu nalazi se naplata za 649,98 litara goriva ukupne vrijednosti 6.453,21 kuna, od čega za 541,83 litara vrijednosti 5.357,22 kune je naplaćeno u gotovini, dok za 108,15 litara vrijednosti 1.095,59 kuna naplaćeno je putem kartica; da je za ostalu robu ukupno naplaćeno 634,40 kuna, od čega 306,42 kune je naplaćeno u gotovini, dok je 327,98 kuna naplaćeno putem kartica; da je za prodano gorivo tužitelj izdao 18 R-1 računa za 516,88 litara ukupne vrijednosti 5.097,24 kune, od čega je 17. računa za 496,49 litara plaćeno gotovinom ukupne vrijednosti 4.897,21 kuna, a jedan za 20,39 litara u vrijednosti od 200,03 kune je naplaćen karticom; da je zaključak vještaka da tužitelj prilikom izdavanja računa nije postupao pravilno, odnosno u pojedinim slučajevima prilikom naplate u gotovom novcu nije izdavao račune, dok je u pojedinim slučajevima izdavao R1 račune, te vršio naplatu putem kartice iako u prodajnom prostoru nije bilo kupaca.

7. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude također naveo da je prihvatio iskaze svjedoka ĆĆ, kao i svjedoka OĆ, kao uvjerljive i istinite, a posebno takvim cijeni iskaz svjedoka ĆĆ jer je istinitost iskaza ovog svjedoka potkrijepljena s Izvješćem o provedenoj internoj istrazi, kao i obrazloženjem navedenim u Odluci o otkazu ugovora o radu. Nasuprot iskazima ovih svjedoka, sud prvog stupnja je naveo da ne prihvaća kao istinit iskaz svjedokinje VĆ, koja također kod tog suda vodi postupak pod oznakom predmeta Pr-1202/2021, radi osporavanja Odluke o otkazu ugovora o radu, dakle u identičnoj pravnoj stvari, tako da je njezin iskaz sud ocjenjuje očigledno subjektivnim i usmjeren ka postizanju i vlastitog uspjeha u sporu, a takvim je ocijenio i iskaz tužitelja.

8. Nadalje, prvostupanjski sud je ocijenio nalaz i mišljenje vještaka Darija Dumančića kao objektivan i stručno izrađen, te je na temelju provedenog vještačenja izveo zaključak da tužitelj prilikom izdavanja računa nije postupao pravilno, odnosno u pojedinim slučajevima prilikom naplate u gotovom novcu nije izdavao račune, dok je u pojedinim slučajevima izdavao R1 račune te vršio naplatu putem kartice, iako u prodajnom mjestu nije bilo kupaca.

9. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja i ocjena, sud prvog stupnja je zaključio da je tuženik donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju u skladu s odredbom čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/2023 – dalje: ZR), tako da je ista zakonita i opravdana.

10. Opisana utvrđenja, ocjene i zaključke prvostupanjskog suda tužitelj nije uspio dovesti u sumnju svojim žalbenim navodima.

11. Tužitelj u bitnome navodi da ga tuženik nikada nije upozoravao na bilo kakve propuste u radu ili povrede obveza iz radnog odnosa.

12. Prema odredbi čl. 119. st. 1. ZR-a prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

13. U odnosu na ovaj žalbeni navod valja odgovoriti da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da se u predmetnom slučaju radilo se o otkazu zbog teške povrede radne obveze i nepoštivanja internih pravila i uputa za izdavanje računa na maloprodajnim mjestima, te da ozbiljnost počinjenih povreda opravdavan izostanak pisanog upozorenja.

14. Nadalje, žalitelj ističe da tuženik nije imao ovlast koristiti snimke s video kamera te da Radničko vijeće nije dalo suglasnost za korištenje nadzornih uređaja na ovakav način.

15. Ovdje treba reći sljedeće.

15.1. Odredbom čl. 43. st. 1.-5. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", br. 71/14. i 118/14 i 96/18 – dalje: ZZR) je propisano sljedeće:

(1) Poslodavac smije koristiti nadzorne uređaje kao sredstvo zaštite na radu pod uvjetima propisanima ovim Zakonom.

(2) Dopušteno je korištenje nadzornih uređaja radi kontrole ulazaka i izlazaka iz radnih prostorija i prostora te radi smanjenja izloženosti radnika riziku od razbojstva, provala, nasilja, krađa i sličnih događaja na radu ili u vezi s radom. (3) Zabranjeno je postavljanje nadzornih uređaja u prostorijama za osobnu higijenu i presvlačenje radnika.

(4) Ako nadzorni uređaji čitavo radno vrijeme prate sve pokrete radnika tijekom obavljanja poslova, odnosno ako su nadzorni uređaji postavljeni tako da su radnici čitavo vrijeme tijekom rada u vidnom polju nadzornih uređaja, poslodavac smije koristiti nadzorne uređaje isključivo na temelju prethodne suglasnosti radničkog vijeća, odnosno sindikalnog povjerenika s pravima i obvezama radničkog vijeća.

(5) Ako radničko vijeće, odnosno sindikalni povjerenik s pravima i obvezama radničkog vijeća uskrati suglasnost, poslodavac može u roku od 15 dana od dana dostave izjave o uskrati suglasnosti tražiti da tu suglasnost nadomjesti sudska ili arbitražna odluka u skladu s općim propisom o radu.

15.2. Iz naprijed citirane odredbe proizlazi da je suglasnost radničkog vijeća potrebna samo ako su radnici čitavo vrijeme tijekom rada u vidnom polju nadzornih uređaja, što u ovoj pravnoj stvari nije slučaj. Naime, iz detaljnog iskaza svjedoka ĆĆ proizlazi da je u konkretnom slučaju video nadzor postavljen nekoliko godina prije interne istrage te su kamere fiksno postavljene na određene točke i ne pomiču se; da je svrha postavljanja tih kamera bila isključivo radi sigurnosti radnika, kupaca kao i imovine tuženika, a kroz fiksno postavljenu kameru moglo se kontinuirano pratiti stanje blagajne, agregata za sipanje goriva kao i kaveza sa plinskim bocama, pri čemu te kamere nisu mogle snimati radnike ukoliko bi se isti udaljili u drugi dio prostorije, a što proizlazi i iz slika na listu 17-20 spisa. S obzirom da radnici u poslovnici tuženika u kojoj je radio tužitelj nisu čitavo vrijeme tijekom rada u vidnom polju nadzornih uređaja, nedvojbeno se ne radi o nadzornim uređajima iz čl. 43. st. 4. ZZR-a za koje bi trebala suglasnost Radničkog vijeća kod tuženika.

16. Na kraju, neosnovani su i žalbeni navodi kako se tužitelju ne može staviti na teret to što kupac nije htio sačekati izdavanje računa, već se samovoljno udaljio s prodajnog mjesta, a s obzirom da iz sadržaja Odluke o otkazu jasno proizlazi da neuzimanje računa od strane kupca nije razlog otkazivanju predmetnog Ugovora o radu, već neizdavanje računa za utočeno gorivo kupcima koji su plaćali gotovinom te izdavanje fiktivnih/nevjerodostojnih računa R1.

17. S obzirom da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 115. st. 1. t. 3. ZR-a, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u odnosu na odluku o glavnoj stvari.

18. Također je pravilna odluka o naknadi parničnih troškova tuženiku, donesena u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 i 107/25).

19. Slijedom svega iznesenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac