Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-42/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Srđan Simić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Opće bolnice Pula, Pula, Negrijeva 6, OIB: 16089706543, koju zastupa punomoćnica Tea Tončić, odvjetnica u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-86/2022-40 od 30. srpnja 2024., dana 28. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-86/2022-40 od 30. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici na ime manje obračunate plaće u periodu od 1. prosinca 2015. do zaključno 31. kolovoza 2018. godine isplati iznos od 281,87 € bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje kamate teku na iznose od:

- 4,78 € od 15. veljače 2016.

- 4,78 € od 15. ožujka 2016.

- 2,21 € od 15. travnja 2016.

- 0,76 € od 15. svibnja 2016.

- 29,20 € od 15. lipnja 2016.

- 8,51 € od 15. kolovoza 2016.

-22,85 € od 15. rujna 2016.

- 13,73 € od 15. listopada 2016.

- 19,18 € od 15. studenog 2016.

- 14,36 € od 15. prosinca 2016.

- 7,84 € od 15. siječnja 2017.

- 26,67 € od 15. veljače 2017.

- 5,14 € od 15. svibnja 2017.

- 18,17 € od 15. srpnja 2017.

- 22,92 € od 15. listopada 2017.

- 2,12 € od 15. studenog 2017.

- 7,28 € od 15. prosinca 2017.

- 21,14 € od 15. siječnja 2018.

- 1,62 € od 15. veljače 2018.

- 0,58 € od 15. lipnja 2018.

- 31,13 € od 15. srpnja 2018.

- 4,90 € od 15. kolovoza 2018.

- 12,00 € od 15. rujna 2018.

do isplate, po stopi koja tužiteljici pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana, dok se u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos, tužiteljica odbija.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr- 86/2022-40 od 30. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.838,93 eura s pripadajućim zateznim kamatama, te se sudi:

"Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.838,93‬ eura s pripadajućim zateznim kamatama."

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-86/2022-40 od 30. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak postupka u iznosu od 1.226,06 eura, te u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u kojem se odbija zahtjev tuženika za nadoknadu parničnih troškova u cijelosti.

II. Uvažava se kao djelomično osnovana žalba tuženika te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-86/2022-40 od 30. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 602,1 0 eura i sudi:

"Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova postupka u iznosu od 602,1 0 eura."

III. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku troškove sastava žalbe u iznosu od 304,15 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-86/22-40 od 30. srpnja 2024., suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA, Negrijeva 6, OIB 16089706543 da tužiteljici OK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime manje obračunate plaće u periodu od 1. prosinca 2015. godine do zaključno 31. kolovoza 2018. godine isplati iznos od 2.120,80 € bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja kamata teče na iznose od:

-121,86 € od 15. siječanj 2016.

- 53,69 € od 15. veljača 2016.

- 40,77 € od 15. ožujak 2016.

- 16,19 € od 15. travanj 2016.

- 36,23 € od 15. svibanj 2016.

-167,30 € od 15. lipanj 2016.

- 28,35 € od 15. srpanj 2016.

- 65,17 € od 15. kolovoz 2016.

-136,49 € od 15. rujan 2016.

- 59,62 € od 15. listopad 2016.

- 76,49 € od 15. studeni 2016.

- 71,50 € od 15. prosinac 2016.

- 63,94 € od 15. siječanj 2017.

-177,23 € od 15. veljača 2017.

- 3,57 € od 15. travanj 2017.

- 69,56 € od 15. svibanj 2017.

- 32,04 € od 15. lipanj 2017.

- 81,77 € od 15. srpanj 2017.

- 49,80 € od 15. kolovoz 2017.

- 57,88 € od 15. rujan 2017.

- 86,62 € od 15. listopad 2017.

- 45,65 € od 15. studeni 2017.

-149,84 € od 15. prosinac 2017.

- 78,25 € od 15. siječanj 2018.

- 17,86 € od 15. veljača 2018.

-117,89 € od 15. lipanj 2018.

- 79,24 € od 15. srpanj 2018.

- 55,98 € od 15. kolovoz 2018.

- 80,01 € od 15. rujan 2018.

do konačne isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena dok se u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos, tužiteljica odbija."

2. Rješenjem Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-86/22-40 od 30. srpnja 2024. Odbacuje se tužba u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA, Negrijeva 6, OIB 16089706543 da tužiteljici OK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime manje obračunate plaće u periodu od 1. kolovoza 2013. godine do zaključno 01. studeni 2015. godine isplati iznos od 2.459,93 € bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja kamata teče na iznose od:

- 62,89 € od 15. rujan 2013.

- 34,80 € od 15. listopad 2013.

- 43,22 € od 15. studeni 2013.

- 48,32 € od 15. prosinac 2013.

-289,02 € od 15. siječanj 2014.

- 66,00 € od 15. veljača 2014.

- 52,60 € od 15. ožujak 2014.

- 21,11 € od 15. travanj 2014.

- 80,35 € od 15. svibanj 2014.

-208,22 € od 15. lipanj 2014.

- 49,52 € od 15. srpanj 2014.

- 47,63 € od 15. rujan 2014.

- 41,44 € od 15. listopad 2014.

- 99,00 € od 15. studeni 2014.

- 62,39 € od 15. prosinac 2014.

- 95,65 € od 15. siječanj 2015.

-182,85 € od 15. veljača 2015.

- 28,64 € od 15. ožujak 2015.

- 54,99 € od 15. travanj 2015.

-161,08 € od 15. svibanj 2015.

-138,04 € od 15. lipanj 2015.

-252,50 € od 15. srpanj 2015.

- 28,39 € od 15. kolovoz 2015.

-108,84 € od 15. rujan 2015.

- 58,31 € od 15. listopad 2015.

- 65,14 € od 15. studeni 2015.

- 79,00 € od 15. prosinac 2015., sve u roku od 15 dana." (točka I. izreke). Navedenim rješenjem nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.828,16 eur, u roku od 15 dana (točka II. izreke). Navedenim rješenjem odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu parničnih troškova u cijelosti (točka III. izreke).

3. Protiv navedene presude u cijelosti pravodobno se žali tuženik, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) s prijedlogom da sud preinači pobijanu presudu, podredno da ukine pobijanu presudu te da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tuženik zahtijeva trošak žalbe.

4. Protiv navedenog rješenja pravodobno se žali tuženik u dijelu pod točkama II. i III. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP s prijedlogom da sud preinači pobijano rješenje, podredno da ukine pobijano rješenje te da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tuženik zahtijeva trošak žalbe.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu tuženik određeno upire u podnesenoj žalbi. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

7. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-230/18 od 01. srpnja 2020. naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 34.513,50 kn/4.580,73 eura[1] sa zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče od dospijeća pa do isplate. Odlukom ovog suda poslovni broj Gž R-865/20 od 12. travnja 2022. djelomično je ukinuta navedena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-230/18 od 01. srpnja 2020. u dijelu pod točkom I. izreke presude kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 15.979,19 kuna/2.120,81 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose, osim u dijelu dosuđenih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu te u dijelu pod točkom II. i III. izreke presude i u tom dijelu predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dok je presuda djelomično potvrđena u dijelu pod točkom I. izreke presude kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 18.534,31 kn/ 2.459,93 eura.

7.1. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 2.120,80 eura na ime dodataka na plaću za prekovremeni rad ostvaren na neradne dane, državni blagdan ili praznik koji padaju u radni dan, te na ime naknade za godišnji odmor u razdoblju od prosinca 2015. do kolovoza 2018.

8. U prvostupanjskom postupku nije bilo sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na odjelu rađaona - primalja, te da je tužiteljica radila u turnusima.

9. Tijekom prvostupanjskog, a i sada žalbenog postupka sporno je je li tuženik tužiteljici pravilno utvrđivao broj ostvarenih prekovremenih sati i posljedično tome visina eventualne tražbine tužiteljice prema tuženiku.

10. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da je tužiteljica radila ovisno o potrebama posla prekovremeno, u dežurstvima, subotom, nedjeljom i državnim blagdanima o čemu tuženik vodi evidenciju koja je dostavljena u spis;

- da u utuženom razdoblju tuženik nije plaćao dodatke za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate koje je tužiteljica radila prekovremeno;

- da u utuženom razdoblju tužiteljica ima pravo na razliku plaće po osnovi manje isplaćenog iznosa naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora;

- da tužiteljica ima pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate ostvarene u prekovremenom radu;

- da u utuženom razdoblju tužiteljica ima pravo na razliku plaće po osnovi manje isplaćenog iznosa naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora;

- da je osnovano potraživanje tužiteljice u iznosu od 2.120,80 eura.

11. Osnovano tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

12. Odredbom članka 91. stavka 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/2014., 93/2014., 127/2017. - dalje: ZR) propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća kao i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad. Odredbom članka 94. ZR propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

13. Prekovremenim se radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, u skladu s odredbom članka 51. stavka 9. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13., 96/15. - dalje: KU/13), odnosno u skladu s odredbom članka 49. stavka 9 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 29/2018. - dalje: KU/18).

14. Ujedno je odredbom članka 47. stavka 1 KU/13 odnosno članka 45. stavka 1. KU/18 propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a stavkom 2. istog članka je propisano da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rad, dodaci i uvećanja plaća.

15. Dakle, iz ranije citiranih odredba mjerodavnih Kolektivnih ugovora proizlazi da se uvećanja i dodaci na plaću obračunavaju na osnovnu plaću.

16. Iz inicijalnog obračuna iz nalaza i mišljenja vještakinje Zorice Unukić, a koji prihvaća prvostupanjski sud, posebice priloga 7, Tabele br. 7 (list 189-191 spisa) proizlazi da je vještakinja vrijednost bruto sata prekovremenog rada (stupac 5 Tabele br. 7) utvrdila na način da je osnovnu plaću najprije uvećala za dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi (stupac 4 Tabele br. 7) te tako uvećani iznos uvećala za dodatak za prekovremeni rad. Takav izračun protivan je odredbama članka 51. stavka 1. KU/13 i članka 49. stavka 1. KU/18 kojima je određeno da se prekovremeni rad obračunava na osnovnu plaću (bez ikakvih uvećanja i dodataka, pa tako i dodataka za posebne uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi).

17. Vještakinja je u dopuni nalaza i mišljenja ispravila izračun bruto satnice na način da se ista računa sukladno uputi u Dodatku III. KU za zdravstvo i zdravstveno osiguranje ("Narodne novine", br. 56/2020.) tako da se izračuna osnovna plaća (umnožak osnovne plaće i koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta uvećava se za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža), a potom se svi pripadajući dodaci (kod tužiteljice dodatak za uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi) računaju se na vrijednost bruto satnice. Kako je u inicijalnom nalazu i mišljenju dodatak za prekovremeni rad računat na bruto satnicu s uključenim dodacima na uvjete rada i dodatkom za odgovornost za život i zdravlje ljudi, isto vještakinja ispravlja dopunom nalaza i mišljenja (list 277 spisa).

18. Dakle, izračun iz dopune nalaza i mišljenja vještakinje Zorice Unukić je u skladu s odredbama članka 51. stavka 1. KU/13 i članka 49. stavka 1. KU/18 kojima je propisano da se prekovremeni rad obračunava na osnovnu plaću. Međutim, sud prvog stupnja je prihvatio inicijalni obračun iz nalaza i mišljenja od 17. siječnja 2020. koji je protivan citiranim odredbama, te je na taj način pogrešno primijenio materijalno pravo.

19. O pravu tužiteljice na uvećanu plaću odlučeno je odgovarajućom primjenom mjerodavnih odredbi članka 57. KU/13 odnosno članka 55. KU/18 glede prava na uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada kao i odredbe članka 59. KU/13 odnosno članka 57. KU/18 u vezi prava na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a što je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-4911/2019-2 od 8. siječnja 2020. Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kao što je pravilno odlučio i prvostupanjski sud.

20. U tom smislu nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je tek Dodatkom III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", br. 56/20) koji se primjenjuje od 1. travnja 2020 uređeno plaćanje spornih dodataka na plaću. Naime, tužiteljica pravo na isplatu spornih dodataka ima temeljem propisa i kolektivnih ugovora koji su bili na snazi i prije Dodatka III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", br. 56/20) tako da su ti žalbeni navodi tuženika neosnovani.

21. Međutim, odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je propustio na odgovarajući način primijeniti tumačenja Službenog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora u vezi izračuna mjesečnog fonda sati, sadržana u Zaključku 148. i Zaključku 153. Navedena tumačenja različito reguliraju pitanje izračuna mjesečnog fonda radnih sati ovisno o tome mogu li se u isti ubrajati kao radni dani blagdani ili državni praznici, s obzirom na odredbu članka 1. stavka 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 33/1996., 96/2001., 13/2002., 112/2005., 59/2006., 55/2008., 74/2011., 130/2011.).

22. Naime, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/2013. i 96/2015., dalje: KU/13) dva je puta tumačilo odredbu članka 51. stavak 10. KU/13 te je najprije donesen Zaključak broj 148. koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik određuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine, jedan blagdan pada u radni tjedan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen."

23. Naknadno, na sjednici održanoj 21. prosinca 2015. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje donijelo je Zaključak broj 153. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu, ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim Zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21., 48. i 148.".

24. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 donijelo je na 30. sjednici zaključak broj 169., koji glasi:

"Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene."

25. Iz navedenog proizlazi da se Zaključak broj 153. u bitnome razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok prema Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

26. Imajući u vidu obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (članka 16. stavka 6. KU/18), proizlazi da je u utuženom razdoblju (od 1. prosinca 2015. do 31. kolovoza 2018.) valjalo odlučiti primjenom Zaključka 153. jer se od 21. prosinca 2015. redovni mjesečni fond sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu računa kao umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati. Navedeno je u skladu sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u odluci poslovni broj Rev 281/2021- 2 od 27. travnja 2021. i odluci poslovni broj Rev-256/2022-2 od 14. ožujka 2023.

27. Tijekom postupka najprije je 17. siječnja 2020. sačinjen nalaz i mišljenje financijskog vještaka Zorice Unukić, prema kojem iznos manje isplaćene plaće po osnovi prekovremenih sati (s dodacima) i naknade za godišnji odmor iznosi 34.513,50 kuna/4.580,73 eura za razdoblje od kolovoza 2013. do kolovoza 2018.

28. Vještakinja je 9. studenog 2023. sačinila dopunu nalaza i mišljenja, a koja je ispravljena 24. svibnja 2024. u kojoj je, i to u II. varijanti (Tabela 3b, list 405-406 spisa), za razdoblje do 21. prosinca 2015. primijenila Zaključak 148., a nakon 21. prosinca 2015. Zaključak 153., prema pravnom shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-281/2021 od 27. travnja 2021. i prema kojem iznos manje isplaćene plaće po osnovi prekovremenih sati (s dodacima) i naknade za godišnji odmor iznosi 1.581,58 eura za razdoblje od kolovoza 2013. do kolovoza 2018.

29. Sud je prihvatio izračun iz prvog nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 17. siječnja 2020. i prihvatio tužbeni zahtjev postavljen na iznos od 2.120,80 eura, s obrazloženjem da je utvrdio da je efektivni redovni mjesečni fond sati u pojedinom mjesecu trebalo računati na način da se ukupni broj dana u mjesecu pomnoži s 8 te umanji za sate odrađene subotom, nedjeljom i blagdanom koji su padali u inače radne dane upravo na način kako to stoji u Zaključku broj 148. te da se način izračuna kod navedenih djelatnika jednako primjenjivao i u razdoblju prije i nakon donošenja Zaključka broj 153., odnosno, da je razlika između navedena dva zaključka samo formalna, ali da se oba zaključka u bitnome svode na isto, da je mjesečni fond radnih sati umnožak radnih dana sa 8 sati.

30. Međutim, prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da redovni mjesečni fond radnih sati kod tuženika nije bio jednak za sve radnike s obzirom na to da je tuženik radnicima koji nisu radili na blagdane priznavao i te neradne i neodrađene dane kao radne dane i odrađene dane uračunavajući ih u redovni mjesečni fond radnih sati, jednako kao i tužitelju koji je za blagdan radio te za iste neradne dane isplaćivao plaću zajedno s pripadajućim dodacima. Nadalje, zaključuje da je tuženik prilikom obračuna plaće postupao suprotno Zaključcima zajedničke komisije broj 148. i 153. koji izrijekom utvrđuju da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti.

31. Takvo shvaćanje prvostupanjskog suda je pogrešno upravo iz razloga što je tužiteljici dosuđen iznos koji se u cijelosti temelji na osnovnom izračunu u nalazu i mišljenu koji nije, za period od prosinca 2015. nadalje, uzeo u obzir Zaključak broj 153. koji definira mjesečni fond radnih sati kao umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

32. Uz to, ovaj sud ponovno ističe shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev 281/2021-2 od 27. travnja 2021., prema kojem se Zaključak br. 153., u bitnome razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati. U predmetnom postupku Vrhovni sud zaključuje kako su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

33. Dakle, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo tako da je na jednak način utvrdio mjesečni fond radnih sati za utuženo razdoblje u skladu s Zaključkom broj 148., odnosno da mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) te je utvrdio da je osnovano potraživanje tužitelja u iznosu od 2.120,80 eura, koje je u skladu s varijantom I. nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Zorice Unukić.

34. Pravilnom primjenom Zaključka broj 153. mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) kako je to utvrđeno varijantom II. dopune nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Zorice Unukić od 9. studenog 2023., koja je ispravljena 24. svibnja 2024. Dakle, valjan je izračun koji je prikazan u Tabeli 3b (list 405-406 spisa).

34.1. Prema navedenom izračunu, tužiteljici za razdoblje od kolovoza 2013. do kolovoza 2018. pripada iznos od 1.581,58 eura. Međutim, u ovom postupku pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-230/18 od 01. srpnja 2020. već je odlučeno o potraživanju tužiteljice za razdoblje od kolovoza 2013. do studenog 2015. te joj je dosuđen iznos od 18.534,31 kn/ 2.459,93 eura.

34.2. Dakle, u ovom stadiju postupka potraživanje tužiteljice odnosi se na razdoblje od prosinca 2015. do kolovoza 2018. Ovaj sud je stoga sukladno izračunu prikazanom u Tabeli 3b (list 405-406 spisa) utvrdio mjesečne iznose koji pripadaju tužiteljici od prosinca 2015. do kolovoza 2018., s time da je vještakinja za prosinac 2015. utvrdila kako razlika ne postoji, odnosno jednaka je nuli (stupac 14 red 30 Tabele 3b, list 405 spisa), stoga je tužiteljici valjalo dosuditi mjesečne iznose od siječnja 2015. do kolovoza 2018. Zbrojem mjesečnih iznosa iz Tabele 3b utvrđuje se da je osnovano potraživanje tužiteljice u iznosu od 281,87 eura. Kako je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je osnovano potraživanje tužiteljice u iznosu od 2.120,80 eura, valjalo je odbiti zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.838,93 eura (2.120,80 eura - 281,87 eura).

35. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti izračun vještakinje iz dopune od 9. studenog 2023., ispravljen 24. svibnja 2024. u iznosu od 281,87 eura, odnosno preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev tužiteljice za iznos od 1.838,93 eura te je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP te odredbe članka 373. stavka 1. točke 3. ZPP odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke.

36. S obzirom na to da je pobijana presuda djelomično preinačena, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka te na temelju odredbe članka 166. stavka 2.

ZPP, odlučiti o troškovima cijelog postupka

37. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe članka 154. stavka 2. ZPP, odnosno razmjerno uspjehu u postupku.

38. Pri ocjeni visine parničnih troškova sud drugog stupnja je uzeo u obzir da je presudom suda prvog stupnja od 1. srpnja 2020. tužiteljici dosuđen iznos od 2.459,93 eura, kao i da je presudom od 30. srpnja 2024., koja je preinačena ovom presudom, tužiteljici dosuđen iznos od 281,87 eura, dakle sveukupno 2.741,8 0 eura.

39. Kako je tužiteljica u prvostupanjskom postupku uspjela sa 79,93 % svoga zahtjeva (100% u odnosu na osnovu, te 59,86% u odnosu na visinu - usvojen je tužbeni zahtjev u iznosu od 2.741,8 0 eura od 4.580,73 eura), a tuženik sa 20,07 % svoga zahtjeva, sukladno članku 154. stavku 2. ZPP tužiteljica je u većoj mjeri uspjela u postupku i to s 59,86 % (79,93% - 20,07%) svog zahtjeva te joj pripada i razmjeran iznos parničnog troška, odnosno iznos od 897,90 eura (59,86% od 1.500,00 eura) kojem iznosu treba pribrojiti trošak vještačenja u iznosu od 328,16 eura jer se taj trošak tužiteljici priznaje u cijelosti. Dakle, tužiteljici na ime nadoknade parničnih troškova pripada ukupni iznos od 1.226,06 eura. Kako je sud prvog stupnja naložio tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak postupka u iznosu od 1.828,16 eura, valjalo je potvrditi odluku o trošku u iznosu od 1.226,06 eura i odbiti zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška u iznosu od 602,1 0 eura.

40. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP, žalbu odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja i djelomično preinačiti pobijanu odluku na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

41. Kako je tuženik u žalbenom postupku uspio s 86,71% zahtjeva (preinačen tužbeni zahtjev u iznosu od 1.838,93 eura od 2.120,80 eura) valjalo je tuženiku priznati trošak žalbenog postupka u iznosu od 270,97 eura sukladno članku 154. stavku 2. i članku 166. stavcima 1. i 2. ZPP, odnosno 86,71% od ukupnog troška u iznosu od 312,50 eura koji se odnosi od troška sastava žalbe u iznos u od 250,00 eura (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), PDV od 25% u iznosu od 62,50 eura (Tbr. 46 Tarife) kojem iznosu treba pribrojiti sudsku pristojbu za žalbu od 33,18 eura jer se taj trošak tuženiku priznaje u cijelosti, ali ne u punom zatraženom iznosu od 66,36 eura jer iz stanja spisa predmeta proizlazi da je ista plaćena u iznosu od 33,18 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 304,15 eura. Dakle, valjalo je odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Jambor