Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-443/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borni Okroša, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupanog po punomoćnici JJ, diplomiranoj pravnici, zaposlenici tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1285/2024-15 od 18. lipnja 2025. kao i dopunskog rješenja poslovni br. Pr-1285/2024-23 od 28. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1285/2024-15 od 18. lipnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1285/2024-15 od 18. lipnja 2025. kojim je odbačena tužba da se utvrdi da nije dopuštena tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika od 17.05.2024.g. kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 05.01.2022.g. i Aneks I. Ugovora o radu od 10.11.2023.g., da nije dopuštena Odluka tuženika od 17.06.2024.g. o tužiteljevom zahtjevu za zaštitu prava od 03.06.2024.g. i tuženikov Ispravak odluke o redovitom otkazu ugovora o radu otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika od dana 17.05.2024.g., donesena 17.06.2024.g., kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 05.01.2022.g., Aneks ugovora o radu od 21.06.2023.g. i Aneks I. Ugovora o radu od 10.11.2023.g., kao i da nije dopuštena Odluka tuženika od 17.07.2024.g. o tužiteljevom zahtjevu za zaštitu prava radnika od 09.07.2024.g., te da radni odnos tužitelja nije prestao.

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje dopunsko rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1285/2024-23 od 28. kolovoza 2025.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba tužitelja da se utvrdi da nije dopuštena tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika od 17.05.2024.g. kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 05.01.2022.g. i Aneks I. Ugovora o radu od 10.11.2023.g., da nije dopuštena Odluka tuženika od 17.06.2024.g. o tužiteljevom zahtjevu za zaštitu prava od 03.06.2024.g. i tuženikov Ispravak odluke o redovitom otkazu ugovora o radu otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika od dana 17.05.2024.g., donesena 17.06.2024.g., kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 05.01.2022.g., Aneks ugovora o radu od 21.06.2023.g. i Aneks I. Ugovora o radu od 10.11.2023.g., kao i da nije dopuštena Odluka tuženika od 17.07.2024.g. o tužiteljevom zahtjevu za zaštitu prava radnika od 09.07.2024.g., te da radni odnos tužitelja nije prestao (toč. I.). Isto tako, presudom istog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto specijalist za preuzimanje rizika u Sektoru za neživotna osiguranja i reosiguranje u Službi za preuzimanje rizik, na kojem je radio temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 05.01.2022.g., Aneksa ugovora o radu od 21.06.2023.g. i Aneksa I. Ugovora o radu od 10.11.2023.g.

1.2. Dopunskim rješenjem istog suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 625,00 €.

2. Protiv navedene presude pod točkom I. protiv rješenja kao i protiv dopunskog rješenja, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja osporava žalbene navode u cijelosti te predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje u cijelosti, kao i dopunsko rješenje.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika od 17.05.2024. kao da radni odnos nije prestao te povratak na rad (čl. 133. Zakona o radu, "Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 - dalje: ZR).

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti one povrede koje navodi tužitelj. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati.

7. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužitelj navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je:

- da je tužitelj radio kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 5. siječnja 2022. uz Aneksa I. od 10. studenog 2023. na radnom mjestu stručnog suradnika za poljoprivredna osiguranja;

- da je tuženik 17. svibnja 2024. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja iz koje proizlazi da je radnik u izvršenju svojih radnih obveza propustio uočiti nedostatke tablica za obavljene usluge vanjskih procjenitelja, a koje nisu posljedično tome komunicirani prema vanjskim procjeniteljima, što je rezultiralo neadekvatnim iznosima za obavljene procjene i predprocjene, dok se u određenim slučajevima omogućila dupla isplata, a koji nedostaci su se pojavljivali i ranijih godina dok je u posljednjoj godini utvrđen propust u čak 15 od 20 kontroliranih slučajeva, slijedom čega je očigledna radnikova namjera za kršenjem obveza iz radnog odnosa;

- da je tužitelj protiv navedene Odluke o redovitom otkazu koju je zaprimio 21. svibnja 2024. pravodobno podnio zahtjev za zaštitu prava 3. lipnja 2024., a koji zahtjev za zaštitu prava je tuženik zaprimio 6. lipnja 2024.;

- da je tuženik odlučio o tužiteljevom zahtjevu za zaštitu prava odlukom – očitovanjem od 17. lipnja 2024., kojeg je tužitelj zaprimio 24. lipnja 2024, a iz kojeg očitovanja jasno proizlazi da tuženik ne može udovoljiti tužiteljevom zahtjevu za zaštitu prava. Dapače, navedena formulacija jasno je istaknuta u samom očitovanju (podebljana i podcrtana) te nadalje proizlazi da tuženik ostaje kod svojih stajališta da postoji opravdan razlog za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, a koje razloge tuženik ponavlja i pojašnjava posebno naglašavajući da u odnosu na radnikove navode koji se odnose na njegove socijalne kriterije, poslodavac je nakon dva upozorenja za radnikovo ponašanje mogao isključivo otkazati ugovor o radu iz razloga skrivljenog ponašanja čuvajući na taj način financijske i reputacijske interese, nakon čega ponovo ističe da su navodi tužitelja iz zahtjeva za zaštitu prava u cijelosti neosnovani te da je odluka o otkazu donesena na temelju zakonito provedenog postupka. Isto tako, pred kraj samog teksta navodi da tužitelj točno spominje da u odluci o otkazu nije naveden i Aneks ugovora o radu od 21. lipnja 2023., za što tuženik navodi da se radi o omašci koja ni na koji način ne utječe na zakonitost otkaza jer se radi o aneksu ugovora o radu na određeno vrijeme kojim je ugovoren rad na daljinu od 1. srpnja 2023. do 30. lipnja 2024., a navedena omaška ne dovodi do nezakonitosti predmetne Odluke o otkazu, niti je na bilo koji način dovela do povrede prava radnika iz radnog odnosa s obzirom da je Ugovor o radu zakonito otkaza, a sam ispravak odluke dostavlja uz ovu odluku kojom odgovara na zahtjev na zaštitu prava;

- da je Ispravkom odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu skrivljenim ponašanjem od 17. lipnja 2024 ispravljena točka 1 izreke odluke o redovitom otkazu na način da se sada navodi i Aneks ugovora o radu od 21. lipnja 2023. pri čemu se ističe da je do greške došlo zbog očite omaške u pisanju koja ne dovodi do nezakonitosti odluke o otkazu;

- da je tužitelj protiv navedenog ispravka kojeg je zaprimio 24. lipnja 2024. podnio zahtjev za zaštitu prava protiv ispravka odluke o redovitom otkazu, a na koji se tuženik očitovao 17. srpnja 2024. navodeći da kako je već raniji Zahtjev za zaštitu prava radnika od 3. lipnja 2024. detaljno razmotrio i utvrdio da istom ne može udovoljiti o čemu je pisanim putem obavijestio radniku sukladno odredbi čl. 133. ZR, a što je radnik uredno zaprimio 24. lipnja 2024. Stoga je poslodavac decidirano naveo da ne može ponovo razmatrati navode iz zahtjeva za zaštitu prava radnika od 3. lipnja koje je prethodno razmotrio i za koje je utvrdio kako su neosnovani te ne može ponovno odlučivati o zahtjevu za zaštitu prava radnika protiv Odluke o otkazu ugovora o radu o kojem je već prethodno odlučio;

- da je tužitelj protiv očitovanja poslodavca od 17. srpnja 2024., a koju je tužitelj primio 23. kolovoza 2024., podnio tužbu 9. rujna 2024.

9. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da budući da je tužitelj odluku tuženika o podnesenom zahtjevu za zaštitu prava od 17. lipnja 2024. uredno zaprimio dana 24. lipnja 2024., to je tužitelj trebao u daljnjem roku od 15 dana podnijeti tužbu sudu, sukladno odredbi čl. 133. st. 2. ZR-a, a koji rok je za tužitelja istekao dana 9. srpnja 2024. Pri tome, prvostupanjski sud zaključuje da nisu osnovani navodi tužitelja da je tuženik djelomično udovoljio zahtjevu za zaštitu prava tužitelja, odnosno da se u odnosu na ispravak odluke o otkazu radi o jedinstvenoj odluci koja je tužitelju dostavljena 24. lipnja 2024., a protiv koje je tužitelj pravodobno podnio tužbu dana 9. rujna 2024., sve s obzirom da je 23. kolovoza 2024. zaprimio odluku o zahtjevu za zaštitu prava. Naime, uvidom u odluku o redovitom otkazu ugovora o radu otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika od 17. svibnja 2024. je razvidno da se upravo tom odlukom otkazuje ugovor o radu tužitelja, da je u obrazloženju te odluke navedeno ono što se tužitelju stavlja na teret te je upravo tom odlukom povrijeđeno tužiteljevo pravo iz radnog odnosa. Iz očitovanja na zahtjev za zaštitu prava od 17. lipnja 2024. jasno proizlazi da zahtjev za zaštitu prava nije osnovan i da tuženik istom ne može udovoljiti. Stoga je za tužitelja počevši od tog trenutka počeo teći rok za podnošenje tužbe sudu, s obzirom da je odluka o otkazu ostala na snazi i proizvela je pravni učinak. Osim toga, iz tužbe proizlazi da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao 11. lipnja 2024. na temelju odluke o otkazu od 17. svibnja 2024. što upućuje da je odluka o otkazu proizvela pravni učinak i dovela do prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika. Slijedom toga, prvostupanjski sud zaključuje da kako u odnosu na tu odluku tužitelj nije pravodobno ustao sa tužbom sudu, a neovisno o činjenici što je ta odluka kasnije ispravljena (jer je omaškom izostavljeno Aneks ugovora o radu), tužitelj je trebao podnijeti tužbu u odnosu na odluku o otkazu koja sadrži razloge otkazivanja ugovora o radu. Iz odluke o ispravku odluke o otkazu je vidljivo da se njome ne zadire u prava tužitelja iz radnog odnosa, tom odlukom tuženik ispravlja omašku u pisanju, međutim ta odluka ne sadrži razloge otkazivanja ugovora o radu niti je ta odluka proizvela pravni učinak u vidu prestanka radnog odnosa. Naime, u trenutku donošenja odluke o ispravku odluke o otkazu već je prestao radni odnos tužitelja kod tuženika na temelju odluke o otkazu od 17. svibnja 2024. Slijedom toga, kako tužitelj nije do dana 9. srpnja 2024. u odnosu na Odluku o otkazu od 17. svibnja 2024. , to prvostupanjski sud odbacuje tužbu u tom dijelu sukladno odredbi čl. 133. st. 3. ZR te odlučuje kao u izreci rješenja.

10. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

11. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje koje tužitelj niti u prvostupanjskom, a niti u žalbenom postupku nije uspio dovesti u sumnju, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 133. st. 1. i 2. ZR, utvrdivši da je tužba nepravodobna, a samim tim Odluka o otkazu Ugovora o radu proizvodi pravne učinke pa nije osnovan zahtjev tužitelja za povratkom na rad na radno mjestu na kojem je tužitelj radio u trenutku otkazivanja.

12. Tužitelj žalbenim navodima osporava utvrđenja prvostupanjskog suda navodeći da predmetna odluka tuženika - Ispravak odluke o redovitom otkazu ugovora o radu koju je tužitelj zaprimio 24. lipnja 2024., predstavlja sadržajno novu odluku poslodavca o otkazu tužitelju te da je tuženik u očitovanju od 17. srpnja 2024. na predmetni zahtjev za zaštitu prava radnika od 9. srpnja 2024. protiv Ispravka o redovitom otkazu ugovora o radu od 17. lipnja 2024., a koji je tužitelj zaprimio 23. kolovoza 2024., odlučio da ne može udovoljiti zaprimljenom Zahtjevu za zaštitu prava radnika od 9. srpnja 2024., slijedom čega da je tužba tužitelja od dana 9. rujna 2024. dopuštena i podnesena sukladno propisanom roku iz čl. 133. st. 2. Zakona o radu jer je tužitelju rok od 15 dana za zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom počeo teći od 24. kolovoza 2024.

13. Međutim, takvi su navodi neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno donio pobijanu odluku u smislu odredbe čl. 133. st. 1. ZR, kojom je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava kao i st. 2. istog članka kojim je propisano ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

14. Svrha zahtjeva za zaštitu prava jest da se radniku omogući da poslodavcu iznese svoje argumente u pogledu onoga za što ga poslodavac tereti, odnosno da poslodavac izmijeni odluku ako smatra da su radnikovi argumenti osnovani.

15. U konkretnom je slučaju poslodavac, odnosno tuženik radnikove (tužiteljeve) argumente razmotrio i o njima se očitovao povodom zahtjeva za zaštitu prava od 3. lipnja 2024. i to svojim detaljnim očitovanjem – Odlukom od 17. lipnja 2024., kojim je izričito i bez ikakve dvojbe naveo da ostaje kod svojih stajališta da postoji opravdan razlog za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, a koje razloge tuženik ponavlja i pojašnjava posebno naglašavajući da u odnosu na radnikove navode koji se odnose na njegove socijalne kriterije, poslodavac je nakon dva upozorenja za radnikovo ponašanje mogao isključivo otkazati ugovor o radu iz razloga skrivljenog ponašanja čuvajući na taj način financijske i reputacijske interese, nakon čega ponovo ističe da su navodi tužitelja iz zahtjeva za zaštitu prava u cijelosti neosnovani te da je odluka o otkazu donesena na temelju zakonito provedenog postupka.

16. Pri tome je naveo da je omaškom izostavio navesti u odluci o otkazu ugovora o radu i Aneks ugovora o radu od 21.lipnja 2023. zbog čega je donio odluku o ispravku odluke o redovitom otkazu od 17. lipnja 2024., a kojom odlukom se nisu dodavali razlozi za otkaz niti bilo što drugo u tom smislu, već je jednostavno kako je to i u naslovu naznačeno, ispravljena odluka o otkazu od ugovora o radu uvjetovana skrivljenim ponašanjem radnika od 17. svibnja 2024.

17. Time što se tuženik očitovao na zahtjev tužitelja povodom odluke o ispravku, on nije tužitelju omogućio dodatni rok od 15 dana za podnošenje tužbe sudu u smislu odredbe čl. 133. st. 2. ZR. Naime, odlukom o ispravku nije se meritorno odlučivalo o tužiteljevim pravima i taj ispravak odluke ne sadrži razloge otkazivanja ugovora o radu niti je ta odluka proizvela pravni učinak u vidu prestanka radnog odnosa, a i stoga što je u svom očitovanju tuženik izričito naveo da kako je već raniji Zahtjev za zaštitu prava radnika od 3. lipnja 2024. detaljno razmotrio i utvrdio da istom ne može udovoljiti o čemu je pisanim putem obavijestio radniku sukladno odredbi čl. 133. ZR, a što je radnik uredno zaprimio 24. lipnja 2024., pri čemu je posebno naglasio da ne može ponovo razmatrati navode iz zahtjeva za zaštitu prava radnika od 3. lipnja 2024. koje je prethodno razmotrio i za koje je utvrdio kako su neosnovani te ne može ponovno odlučivati o zahtjevu za zaštitu prava radnika protiv Odluke o otkazu ugovora o radu o kojem je već prethodno odlučio.

18. Prema tome, upravo zbog činjenice da je u svom očitovanju od 9. srpnja 2024. tuženik naznačio da ne postoji mogućnost stavljanja odluke o otkazu izvan snage, tužitelju je od primitka tog očitovanja počeo teći rok od 15 dana za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava i na tu njegovu obvezu ne može utjecati niti mu produljiti rok za podnošenje tužbe, činjenica da je tuženik u svom očitovanju na zahtjev za zaštitu prava ponovio svoj stav iz prethodnog očitovanja, slijedom čega su žalbeni navodi tužitelja u tom smislu neosnovani. To tim više što se u tužiteljevom naknadnom zahtjevu za zaštitu prava ne iznose nove činjenice niti okolnosti, već ponavlja sve ono što je rečeno u prvotnom zahtjevu za zaštitu prava od 3. lipnja 2024.

19. Prema tome, kako je tuženik na zahtjev za zaštitu prava odgovorio 17. lipnja 2024., a koju odluku je tužitelj zaprimio 24. lipnja 2024., to pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je rok za podnošenje tužbe istekao 9. srpnja 2024. tako da je tužba podnesena 9. rujna 2024., nepravodobna odnosno izvan roka iz čl. 133. st. 2. ZR.

20. Dakle, suprotno žalbenim navodima rok za podnošenje tužbe ne računa se od ponovljenog zahtjeva za zaštitu prava na ispravak odluke o otkazu u kojem se niti ne navode razlozi otkazivanja već se samo ispravlja očita omaška u pisanju jer bi se na taj način protivno odredbama Zakona o radu produljivao rok za podnošenje tužbe iz čl. 133. st. 2. ZR podnošenjem neograničenih zahtjeva za zaštitu prava zbog iste povrede iz radnog odnosa.

21. U odnosu na daljnje žalbene navode, valja reći da se u pretežnom dijelu odnose na preocjenjivanje dokaza i iznošenja vlastitih stavova i razmišljanja, na što žalitelj nije ovlašten jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost.

22. Slijedom svega navedenog, kako je tužitelj tužbu podnio izvan roka iz čl. 133. st. 2. ZR, pravilno je prvostupanjski sud takvu tužbu odbacio, te je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i pobijano rješenje potvrđeno. (čl. 380. st. 2. ZPP).

23. Nadalje, kako je tužba tužitelja odbačena u dijelu u kojem se traži utvrđenje nezakonitosti usmene odluke o otkazu, pravilno je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto specijalist za preuzimanje rizika u Sektoru za neživotna osiguranja i reosiguranje u Službi za preuzimanje rizik, na kojem je radio temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 05.01.2022.g., Aneksa ugovora o radu od 21.06.2023.g. i Aneksa I. Ugovora o radu od 10.11.2023.g.

24. Zbog navedenih razloga valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

25. U odnosu na žalbu tužitelja u pogledu dopunske odluke o troškovima postupka, valja reći da je odluka o parničnom trošku pravilna i zakonita te prvostupanjski sud pravilno tužitelju nije dosudio parnični trošak jer je u cijelosti izgubio parnicu odnosno nije uspio u sporu. (čl. 154. st. 1. ZPP).

26. Isto tako, tužitelju nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić